Zli Jevreji i nevini Palestinci

Izraelsko-palestinski odnosi jedno su od najsloženijih pitanja politike suvremenog svijeta, ali kao i za sva složena pitanja ovdje također imamo mnoštvo onih koji su spremni dati brze i jednostavne odgovore. Većina tih “konačnih rješenja“ završila bi se u uništenju jednoga naroda – nema naroda, nema problema. Pogledom na društvene mreže vidimo da je uglavnom taj jedan narod – židovski. Naša javnost je zgrožena nasiljem nad Palestincima, s pravom. Nikome ne bi trebalo biti svejedno kad stradavaju nevini, žene i djeca. Međutim, većina tih zgrožavanja završavaju u jednostavnoj shemi nevinih Palestinaca koje bez ikakvog razloga i povoda ubijaju zli i krvoločni Židovi. A s obzirom da su oni tako zli i krvoločni, kao da nisu ljudi, pogađate kako bi – kao prirodna i izravna posljedica takve sheme – izgledalo “konačno rješenje židovskog pitanja“.

Zli i moćni oni vs. nevini i nemoćni mi

Pitanje Gaze i Izraela sigurno ne bi bilo toliko medijski eksploatirano da na jednoj strani nemamo nemamo muslimane a na drugoj židove. Time taj sukob poprima neku vrstu metafizičkog karaktera, a muslimani i židovi diljem svijeta identificiraju se sa “svojom stranom“. Nije nikakvo čudo da i jedni i drugi smatraju sebe odabranim Božjim narodom, čiji će Bog na kraju igre pobijediti; inače bi i cionističkoj i islamističkoj ideologiji odavno ponestalo “goriva“.

Ono što se ne uklapa u poželjnu shemu “zli i moćni oni protiv nevinih i nemoćnih nas“ brzo bude zaboravljeno i raspline se u eteru kao obična vijest iz crne kronike. Tako stoljetno nasilje nad Koptima u Egiptu, nasilje nad Kurdima u Turskoj, kršćanima u Pakistanu i drugim dijelovima arapskog svijeta (skoro dvije trećine ljudi ubijenih godišnje na globalnom nivou na osnovu vjerske pripadnosti jesu kršćani!), nasilje koje nad drugim muslimanima (i ostalima) sprovode islamističke organizacije u Nigeriji, Siriji, Iraku itd., nije toliko interesantno i podesno za like-share privredu, jer nije uklopljivo u gore predočene sheme. Slika koja se stvara jest da je zlo drugih pravilo, a zlo naših devijacija, pri čemu su “naši“ oni i samo oni koji vjeruju u istu zbirku drevnih priča i običaja kao i “mi“, ma gdje bili.

Genocidne tvorevine

Izrael je “genocidna tvorevina“, reći će mnogi. “Genocid“ i etničko čišćenje Palestinaca ne smijemo zaboraviti. U isto vrijeme, o činjenici da je npr. Turska nastala na genocidu nad Armencima (nakon holokausta, najvećem zločinu modernog doba, kojim je u drugom desetljeću 20. stoljeća ubijeno više od milijun Armenaca a ostatak stjeran u mali prostor pod Kavkazom) nema potrebe inzistirati, a i ljepše je o tome šutjeti. Valjda su Armenci sami krivi za to, a uostalom taj genocid nije priznala ni Turska ni većina njezinih zapadnih partnera. Dalje, zar ionako nije dobar dio nacionalnih država nastao na nekoj vrsti etničkog čišćenja?

Sukobi u Ukrajini

Oni nas toliko ne uznemiravaju. Tu nema “naših“, a nema ni Srba i Židova kao arhetipskih neprijatelja, pa se nema toliko ni za koga ni protiv koga navijati. Ipak, jedan dio države je više za Kijev, a drugi za pobunjenike, jer i u tom slučaju imamo odgovarajuće asocijacije na nas.

Sarolta-Ban-pescanik

Cerićeva BiH

U intervjuu za Slobodnu Bosnu kandidat za bošnjačkog člana Predsjedništva BiH Mustafa Cerić obrušio se na srpske političare zbog negiranja genocida u Srebrenici, poručivši među ostalim da se treba "konačno pozabaviti zakonom kojim bi bilo sankcionirano negiranje genocida u Srebrenici i masovnih zločina širom Bosne i Hercegovine, od Tomašice do Ahmića". I tu leži kvačica! Zašto je Cerić, kao pravi “patriota“, suzio BiH na taj prostor? Da je umjesto Ahmića rekao Trusina ili Grabovica, obuhvatio bi mnogo veći prostor, jer se potonja mjesta nalaze južnije, u Hercegovini. Ili se i to izbjegava kao nepoželjno za memoriju, jer se opet ne uklapa u sheme tamo predstavljene.

“Bez Rame nema ništa“

Da se vratim za kraj u svoj zavičaj. Mada se zgoda zbila u prvoj polovici lipnja, tek nedavno sam saznao za nj preko internetske stranice Ramske zajednice u Zagrebu. Dario Kordić, onaj što je osuđen i izdržao zatvorsku kaznu zbog odgovornosti za zločine nad Bošnjacima (npr. u Ahmićima), družio se s ramskom mladeži i izazvao kod ovih “iznenađenje i ponos“ nakon svojih riječi “Bez Rame nema ništa!“. Ako je to prava slika iseljene i (još) neiseljene Rame, onda mogu reći da od Rame nema ništa.

Franjo Šarčević

Prometej.ba | 19.07.2014.