Jedan od najvažnijih događaja u povijesti katolika u Bosni i Hercegovini bio je primanje Ahdname, koju je u 15. stoljeću fra Anđeo Zvizdović, bosanski franjevac, dobio od osvajača Bosne Mehmeda El-Fatiha kao jamstvo opstanka katolikâ u Bosni. Odlučan da ostane u svojoj zemlji i sa svojim narodom, fra Anđeo Zvizdović se susreće s najmoćnijim čovjekom tog vremena, sultanom Mehmedom, i od njega dobiva dokument kojim se katolicima u Bosni jamči opstanak i slobodno ispovijedanje vjere.

Zamislite sad nekoga tko se izjašnjava katolikom i Hrvatom, tko se čak proglašava borcem za prava hrvatskog naroda, a tko u ovome činu fra Anđela Zvizdovića vidi čin izdaje i podaništva, te u Zvizdoviću vidi ništa drugo doli kvislinga koji je dakle radio protiv vlastitoga naroda? Upravo to je ovih dana izjavio Nino Raspudić. Taj izreklamirani i samoproklamirani stručnjak za sve, idol jednog dijela hrvatskog pučanstva, neuspjeli pokušaj Evropejca i „nezavisnog intelektualca“, čiji nastupi – kad se bolje analiziraju – poput rentgena predočavaju njegov nacionalistički i provincijsko-malograđanski kostur, gostovao je na Radiopostaji Mir Međugorje gdje je u maniri rasnog ideologa neotuđmanizma, između ostalog, rekao i to kako među bosanskim franjevcima postoji cijela povijest kvislinške politike koja započinje s Ahdnamom i traje do današnjih bosanskih franjevaca, primjerice Drage Bojića, Petra Jeleča i drugih.

Spomenuti i drugi bosanski franjevci koji žive u Sarajevu i u Bosni ne uklapaju se u ideološke matrice bivših komunističkih a kasnije velikih hrvatskih nacionalnih funkcionera kao što su Franjo Tuđman (čiji je jedini grijeh, po Nini Raspudiću, to što je pristao na ukidanje Herceg-Bosne, kako jednom reče) ili danas Dragan Čović. A to je za zagrebačkog borca za hrvatske nacionalne interese u Bosni i Hercegovini, neoprostivo. Sve bosanske franjevce koji su kritični prema dominantnoj hrvatskoj politici u Bosni i Hercegovini i koji ne demoniziraju muslimane, Raspudić optužuje da rade protiv svog naroda, da su – štoviše – „razvili jednu vrstu štokholmskog sindroma“.

U tom mu se pridružuje i hercegovački franjevac fra Mario Knezović, urednik i voditelj emisije Agape u kojoj je njegov gost Raspudić pokazao svu raskoš svoje podlosti i diletantizma. Knezović godinama propagira jeftinu teologiju kiča i hrvatsku nacionalističku politiku, onu politiku koji su kreirali Tuđman, Šušak, Boban i mnogi drugi, a koja je nanijela toliko zla i bosanskim i hercegovačkim Hrvatima, ali i Bosni i Hercegovini i njezinim građanima u cjelini.

shadow 1

U svom dugom radijskom nastupu, s mnoštvom kleveta i mrziteljskih ispada na račun bosanskih franjevaca, Raspudić je rekao i to kako se nitko od sporne skupine bosanskih franjevaca nije kritički osvrnuo na Lagumdžijinu politiku nego su je – tobože – zdušno podupirali. Naravno, Raspudić i u ovom slučaju iznosi neistine, jer su upravo Drago Bojić, kojeg on poimenice spominje, ali i neki drugi, u više navrata u to vrijeme kritički pisali o Lagumdžijinim političkim potezima i pseudo-socijaldemokraciji s teškim posljedicama za bosanskohercegovačko društvo, ali i za socijaldemokraciju kao takvu.

Raspudić je, kako kaže, pročitao intervju zbog kojeg je Drago Bojić, nakon reakcije poglavara hercegovačkih franjevaca pretrpio sankcije od bosanskog provincijala i njegove uprave, te tvrdi da su Bojićevi stavovi govor mržnje. Znači: onaj tko živi u uništenoj zemlji neizvjesne budućnosti za njezine ljude i tko prokaže krivce za to stanje i ukaže na posljedice njihove zle politike, po mišljenju Raspudića širi govor mržnje. A ti krivci su, jasno je to Bojić naznačio: nacionalisti svih boja i veličina, nominalni socijaldemokrati, manipulatori i trgovci Bogom i svetim...

Oni koji sebe danas u Bosni i Hercegovini nazivaju Hrvatima i katolicima, svoje postojanje imaju zahvaliti upravo bosanskim franjevcima. Njih, pa tako ni Raspudića, vjerojatno ne bi ni bilo u ovoj zemlji da nije bilo Ahdname, da fratri nisu bili „posrednici između naroda i bega“, kako sarkastično ističe Raspudić, a veliko je pitanje što bi bilo i s Katoličkom crkvom da nije bilo Udruženja katoličkih svećenika Dobri pastir koje je, zvizdovićevskom mudrošću vođeno, ostvarilo dijalog s komunističkom vlašću i izborilo opstanak mnogih katoličkih ustanova kojima je rad bio upitan.

I ljude koji su pripadali Udruženju Dobri pastir, Raspudić naziva kvislinzima – slugama Tita i partije usmjerene protiv svojega naroda! To isto tvrde i Raspudićevi istomišljenici, hrvatski povjesničari Jure Krišto i Ivo Lučić. Dakle, to što Raspudić i Radio Mir Međugorje sada iznose nisu nove optužbe i objede – nije ništa novo, traje već dugo i trajat će vjerojatno i dalje, jer će se pojaviti i novi „raspudići, lučići i krište“ koji će se kao i njihovi uzori iživljavati nad bosanskim „ostacima ostataka“. Za one koji to ne znaju važno je također napomenuti da je Hercegovačka franjevačka provincija nastala tek u 19. stoljeću odvajanjem od bosanske, pa ako idemo raspudićevsko-knezovićevskom logikom o dubokim korijenima kvislinške politike od Ahdname do novijega doba, onda hercegovačka provincija počiva upravo na tim „kvislinškim“ temeljima Bosne Srebrene.

Ideologije koje svoju „metafizičku“ legitimaciju traže u pseudoreligiji i pseudoduhovnosti Međugorja a „filozofsku“ i „historičarsku“ podršku od Nine Raspudića, Ivice (Ive) Lučića, Jure Krište i sličnih, i koje svoje pravo lice pokazuju bilo kroz ratne zločine i zločince (nekada) bilo kroz prešućivanje, opravdavanje ili čak štovanje tih zločinaca i njihovih političkih projekata (danas), jesu zapravo ideologije zla, ljudske pokvarenosti i gluposti. Nažalost, takve ideologije su zahvatile sva društva u našoj regiji, i one će se još dugo održavati. Kao što će i hrvatska nacionalistička ideologija živjeti i nakon što se Raspudić, Knezović, Lučić, Krišto i slični udave u vlastitim lažima. Pojavit će se novi pobornici te ideologije, jer ideologije i njihovo zlo imaju duži vijek trajanja od njihovih začetnika i kreatora.

Prometej.ba | Franjo Š.

02.09.2013.