Očekivanja su među tim masama bila velika i na novi singl se čekalo kao na dugoočekivanu spasonosnu poruku nekog mesije ili proroka. Možemo reći da su se očekivanja i ispunila, pjesma je možda najgora, najopskurnija i najopasnija dosad, a samim tim na dobrom je putu da među spomenutim masama postigne veliki uspjeh. Krenimo u prikaz i analizu njezinih stihova.

Bori se za narod, I za boje doma svog, Pobjedu donesi, Danas sa nama je Bog. S kime je to Bog danas, s kojim nama, o kakvog bogu se tu radi? I zašto taj bog jučer nije bio s nama i hoće li on sutra biti s nama? I zašto je baš s nama i samo s nama? Da li taj bog sluša Thompsona, je li učestvovao u akciji Oluja, nosi li dres hrvatske reprezentacije? Takav bog postoji samo u mašti prevaranata i sijača magle kao što je Thompson i onih koji se povode za njim i njemu sličnima.

Neka zvone zvona, Nek na moru zapjeni se val, Kada čuješ himnu bori se za Vukovar. Za koji Vukovar da se bori? Kako da se bori? Vukovar je danas jedan od najnerazvijenijih i za živjeti naskupljih gradova u Hrvatskoj, što je rezultat hrvatske vlasti. Je li MPT mislio na takav Vukovar i na socijalnu borbu? Da on misli na nešto socijalno iluzorno je očekivati. U Vukovaru ljudi žive na rubu egzistencije, Thompson im je ukrao četiri milijuna kuna preko HDZ-ovih crnih fondova, i sada poziva Boga da ih zaštiti od nekakvih neprijatelja. Vukovarska sirotinja trebala bi u ovakvim pljačkašima vidjeti nekoga protiv koga se bori, trebala bi ustati protiv ovih koji im u poslijeratna vremena piju krv. Inače, ova tri stiha su nabacana bez ikakve veze.

Pa kaži Bože moj, Bože moj ovo je narod tvoj. Čiji je to narod? Božji? Kako se može iščitati iz prethodno navedenog, ne niječem tu tvrdnju da je taj narod o kojem se pjeva božji s malim b, dakle narod koji štuje svog kockastog idola, svoje nacionalno zlatno tele u dresu Nike Kovača, sa slikom kneza Višeslava i Franje Tuđmana na svom nebeskom zidu, koje je sam proizveo i kojeg proglašava Bogom s velikim B, i za kojeg smatraju da skrbi o njima i vodi ih kroz ovaj život kao svoj izabrani narod.
Ali ako dotični manipulator misli na Boga kojeg navješćuje kršćanstvo, onda je potpuno promašio; što bi samo sveti Pavao, utemeljitelj univerzalizma, rekao na ovo!? Ako ikad Thompsonovi fanovi otvore Evanđelje i počnu promišljati o zahtjevima koje njihova vjera traži od njih, posramit će se sami pred sobom i osjetit će se odgovornim za krivo predstavljanje kršćanstva u svijetu.

S Olujom u srcu, To je naša sveta stvar. U tekstovima pjesme koje sam pronašao, stoji Oluja s velikim O, što bi značilo da se misli na vojnooslobodilačku akciju iz kolovoza 1995. godine. Obzirom da je Oluja sveta stvar, pretpostavljamo da bi njezine pokretače i provođače trebalo smatrati svecima koji zaslužuju puno više od crkve na Udbini, a neželjene elemente koji su napustili svoje domove tokom tog svetog rata protiv nevjernika treba tretirati prema uputama Andrije Hebranga ili Jakova Sedlara.

Sjeti se slavnih dana, Zrinskih, Frankopana. Ovo je jedno pozivanje na prošlost pa ćemo iznijeti nekoliko stvari vezanih za tu mitsku prošlost. Dobar dio hrvatske povijesti, one službene koja se uči po školama i kao takva ističe kao nešto što neopozivo vrijedi, fabriciran je u 19. stoljeću. Kralj Tomislav, primjerice, jedan je mitski lik koji po svemu sudeći uopće nije ni postojao, a kamoli da je bio nekakav kralj s nekakvom (velikom) državom. Višeslavova krstionica dio je mitske slike pokrštavanja Hrvata za koju je definirana starost od deset ili više stoljeća, a radi se o jednom od proizvoda novijeg datuma (prvi trag joj dolazi naravno iz 19. stoljeća u Veneciji), a donijeta je iz Italije u Hrvatsku za vrijeme II svjetskog rata. Zrinski i Frankopani hrvatska su velikaška obitelj koja je u kmetskom odnosu držala svoje podanike i nisu bili ni bolji ni gori od austrijskih careva, a od njih su pisci povijesnih romana, poput pravaša Eugena Kumičića, napravili narodne velikomučenike.

Kada netko u ime nečega čini nešto što je u suprotnosti s tim, onda se kaže da on pervertira to isto. Thompson u pogledu Evanđelja i kršćanstva čini upravo to: on pervertira kršćanstvo i katoličanstvo, ali kako je on čovjek Crkve u Hrvata možemo reći da predstavlja pravu sliku tzv. hrvatskog katoličanstva, koji u svojoj zaostalosti ne zaostaje puno za srpskim pravoslavljem, čak ga i dostiže. Thompson je, mogli bismo reći i to, katolički taliban.

Bosanski franjevac Ivo Marković o Thompsonu (i njegovoj klerikalnoj verziji Zlatku Sudcu) prije tri godine kazao je sljedeće: "Zar nije strašno da jedan Thompson može imati toliko mjesta u našem katoličanstvu? Pa to što on čini čista je blasfemija, najobičnije bezboštvo. Bio sam na njegovu koncertu u Kiseljaku i nisam vidio ništa osim bezočnog iskorištavanja katoličke vjere i simbolike. A vidim časne sestre i fratre koji sve to s oduševljenjem gledaju i slušaju.
Gdje god se u Bibliji ili u vjeri pojavi iskustvo Božje blizine, čovjek upada u šutnju, a Zlatko Sudac na sve strane pronosi kako je iskusio prisutnost Boga. On je narcis i manipulator koji je daleko od Boga, ali on u Hrvatskoj proizvodi najviše knjiga. Sada vas pitam: tko je stvorio tako prazno katoličanstvo da u njemu Thompson i Sudac mogu biti simboli i uzori? Jako je teško biti duhovan, ali nije teško biti nacionalist: u nacionalizmu je rakija, strast, idiotizam... Mnogi su biskupi i svećenici podlegli takvom degradiranom kršćanstvu, ali vjerujem u Boga da to ne može dugo trajati."

Thompson dira u najniže strasti i emocije svojih slušatelja, on podizali onom podsvijesnom i infantilnom u njima. Njegovu publiku čini više skupina ljudi, a možemo izdvojiti nekoliko klasa: 1. djeca i maloljetnici; 2. poluinteligentna populacija koja u njegovoj glazbi vidi ispušni ventil svojih frustracija uzrokovanih anonimnošću i neostvarenošću vlastitog života; 3. ratna generacija za koju je vrijeme stalo prije dvadeset godina i ne miče se; 4. osobe s akutnim mentalnim poremećajem zvanim nacionalpatriotizam koji uživaju u mitskim slikama veličanja svoje nacije i nekoga kolektiva kojeg smatraju svojim i na kojega su sveli svoje sopstvo.

Uskoro se očekuje novi album M.P.Thompsona, a dotada bi se on mogao naći na optuženičkoj klupi jer je od Ive Sanadera svojevremeno primio preko pola milijuna eura da ne pjeva, eura koji su ukradeni od hrvatskih građana, onih građana kojima Thompson maše mačem i uvjerava ih da on nudi pravi način kako se voli svoj narod.

Prometej.ba