Svake godine raspored je jednak. Rat je vječito i neiscrpno nadahnuće za nacionaliste svih podvrsta: konzervativne nacionaliste, centralne nacionaliste, socijaldemokratske nacionaliste. Svi se oni trude da daju svoje učešće u obilježavanju stradanja pripadnika vlastitog naroda, ponose se time, natječu se u tome tko ima više žrtava i onda ponosno mašu brojkama: 8372, 41, 54, 700.000, 300.000, 25, 70, 2.000, itd., kao da isticanjem tih parola "vrše obredno čišćenje od sopstvenih grijeha". Svi su oni duboko uvjereni da pripadaju najnapaćenijem narodu u povijesti, narodu koji je najviše propatio, svi su oni ogorčeni time što se navodno samo priča o tuđim žrtvama a nitko ne priča o njihovima, svi su spremni na tzv. pomirbu ali pod uvjetima koje oni postave a koji su po pravilu neprihvatljivi za 'drugu stranu'.
Takvih ljudi 'crno-bijele tehnike' puna je naša nesretna zemlja; u svojoj maloumnosti i malodušnosti dijele svijet na dvije skupine, na crnu i bijelu stranu, na jednoj zli 'drugi' a na drugoj dobri 'mi'. A s takvima nema priče ni suradnje, od takvih je najbolje pobjeći i pustiti ih da umru u svom jadu.

“Nisu svi Hrvati/Muslimani/Srbi isti, postoje dobri Hrvati/Muslimani/Srbi“, reći će neki. Ja kažem da ne postoje. Dobar čovjek nije ni Hrvat ni Musliman ni Srbin, dobar čovjek ne pristaje na takve klasifikacije, čovjeku opredijeljenom za dobro sužavanje identiteta na samo taj element je neprihvatljivo i duhovno retardantno. Svi ti 'dobri Hrvati/Muslimani/Srbi' u mirnodopskom razdoblju spremni su na dijalog, oni su takoreći moderni, altruistični, objektivni, ali sama činjenica da su još uvijek Hrvati/Muslimani/Srbi predstavlja potencijal za zlo. Taj potencijal aktualizira se u svim “kriznim momentima“; u ratu su ti 'dobri...' postali dio svoje nacionalističke skupine. Kad se obilježava dan HVO-a u Prozoru, ti 'dobri Hrvati' su učesnici paradnog mimohoda i ne pada im na pamet da kažu kako je taj HVO etnički očistio grad od nehrvatskog stanovništva; ti 'dobri Hrvati' hvalit će se zločinom na Uzdolu i Doljanima i dok se krste neće im pasti na pamet da s toga mjesta zažale za grobovima koje je posijala hrvatska vojska tokom operacija etničkog čišćenja zamišljenje hrvatske države. Ti 'dobri Bošnjaci-Muslimani' opružat će ruke slaveći dan Armije BiH, pohađat će Crni vrh i hvaliti se brojem žrtava tog masakra a nitko od njih neće otići na Uzdol da se pokloni civilima koje je ubila armijska ruka tokom operacija etničkog čišćenja zamišljene muslimanske države. A kad prođu sve te nacionalističke i ratnohuškačke parade, kad se grobovi nedužnih ljudi iskoriste za nacionalnu koheziju, onda će se ti 'dobri Hrvati i Bošnjaci' sastati u jednoj kavani i “žaliti“ što stvari ne idu naprijed, licemjerno će zaključiti kako je žalosno što se ništa ne mijenja nabolje. Do idućih 'obilježavanja'.

Tako nam 2012. godina, kao i sila prethodnih, protječe u znaku rata i ratnih dešavanja. Tko je se sjetio da ove godine obilježi 30 godina od smrti Miroslava Krleže? Nitko. Je li nekome palo na pamet da organizira čitalačke večeri na kojima bi se duh napajao Krležinom prozom i filozofijom, čistio Stojićevom poezijom, sagledavao u zrcalo slušajući Maaloufove eseje? Krleža nije nikome zanimljiv, kome je stalo do njegovih knjiga i refleksija, do njegove intelektualne i ljudske veličine koja inspirira i oslobađa!? Krleža naime nije maloumnik koji mračnoumnoj svjetini poručuje da je njihova vjera jedina priznata kod Boga, on nije nacionalni viktimizator koji ističe zla drugih a umanjuje svoja vlastita, Krleža nije lažni socijaldemokrata i karijerist koji se dodvorava nacionalističkoj rulji pristajući na njihova pravila igre. Nema ovdje mjesta za Krležu, niti za bilo koga tko ne pristaje igrati u nacionalističkoj igri viktimizacije i oštrenja noževa, Stojić je upravu kad kaže da se svijet uglavnom odzivlje na lozinke novca i krvi, i sve je izglednije da smo sami sebe osudili na propast u vrućem kotlovniku mržnje i mraka.

Kakav nas repertoar čeka u narednim godinama?

2013: Trusina, Jasenovac, Ahmići, Bleiburg, Srebrenica, Doljani, Crni vrh, Uzdol, Oluja, dan Armije BiH i dan HVO-a, Dan Republike Srpske i Dan nezavisnosti BiH, progon Bošnjaka u Prozoru i Banjaluci, progon Hrvata u Jablanici i Bugojnu...

2014: Trusina, Jasenovac, Ahmići, Bleiburg, Srebrenica, Doljani, Crni vrh, Uzdol, Oluja, dan Armije BiH i dan HVO-a, Dan Republike Srpske i Dan nezavisnosti BiH, progon Bošnjaka u Prozoru i Banjaluci, progon Hrvata u Jablanici i Bugojnu...

2015: Trusina, Jasenovac, Ahmići, Bleiburg, Srebrenica, Doljani, Crni vrh, Uzdol, Oluja, dan Armije BiH i dan HVO-a, Dan Republike Srpske i Dan nezavisnosti BiH, progon Bošnjaka u Prozoru i Banjaluci, progon Hrvata u Jablanici i Bugojnu...

2016: Trusina, Jasenovac, Ahmići, Bleiburg, Srebrenica, Doljani, Crni vrh, Uzdol, Oluja, dan Armije BiH i dan HVO-a, Dan Republike Srpske i Dan nezavisnosti BiH, progon Bošnjaka u Prozoru i Banjaluci, progon Hrvata u Jablanici i Bugojnu...

(...)

Djeluje zamorno ovo ponavljanje, ubitačno. Kako je tek zamorno i uništavajuće za ljudski duh i međuljudske odnose, kako je tek živjeti u zemlji mrzitelja i licemjera koji nisu prestali sanjati puške i ratne zastave, ili barem daju podršku onima koji o tome sanjaju! I ne nazire se kraj tim nacionalističkim orgijama na ljudskim grobovima. Ne nazire se čas kada će političari, vjerski službenici, obični ljudi, progovoriti o zločinima koje su učinili oni za koje su glasali i koje su podržavali tokom rata, no bez onoga sotonskoga ALI. Riječ 'ali' dolazi od sotone, od diabolosa koji se trudi da među ljudima ne zavlada mir. “Znate, jesu Hrvati počinili taj zločin, ali...“, “Priznajem, jesu Muslimani počinili taj zločin, ali...“, “Srbi možda jesu počinili taj zločin, ali...“, mogu čuti često od ljudi koje mi je sudbina dodijelila da mi uništavaju život već više od 20 godina. Čim čujem riječ 'ali', na takvog govornika gledam opreznije: ta riječ 'ali' znak je da podržava zločin i da ne žali za svojom braćom ljudima stradalom od krvničkog noža – hrvatskog, muslimanskog ili srpskog, svejedno. Taj riječ 'ali' odvest će nas u bezdan i novi rat ove ili one vrste.

Postajući roba koja se reklamira, nacionalizam, nacionalna viktimizacija i nacionalni 'napast nedužnosti', dobivaju sve više konzumenata. Nije isključen čas kada će se nacionalna histerija razbuktati do te mjere da počnu osvete za sve te trusine, jasenovce, ahmiće, blajburge, srebrenice, doljane, crne vrhove, uzdole, oluje... i da – kao i prije dvije decenije – svatko krene činiti onoliko zla koliko može i smije.

02.08.2012.