artranked.com

U noći s 4. na 5. augusta u jednom naselju u općini Gornji Vakuf-Uskoplje, nepoznati šarač mržnje (ili više njih) je na jednoj porodičnoj kući u vlasništvu osoba bošnjačke nacionalnosti te na pet vozila parkiranih u dvorištu crnom farbom ispisao poruke izrazito uvredljivog sadržaja. S obzirom da te poruke imaju sve karakteristike izazivanja narodnosne, rasne i vjerske mržnje, razdora ili netrpeljivosti, nadajmo se da će nepoznati šarači mržnje postati poznati, da će se razotkriti svi njihovi motivi i da će biti kažnjeni u skladu sa zakonom.

Radi se o izrazito uznemirujućim porukama kojima je jedini cilj da usiju mržnju između Hrvata i Bošnjaka u tom srednjobosanskom mjestu, a naravno i šire. Zasad bezimena budala ispisala je poruke poput „Biće još Srebrenice“, „Balije“, „Ustaše“... Vidjeli smo još jednom da je dovoljna jedna nakaradna i od mržnje oslijepljena osoba sa sprejom da potakne veliku količinu straha i mržnje. Nikome od toga nema ništa dobro, ni lokalnim Bošnjacima u općini Gornji Vakuf-Uskoplje, ni malobrojnijim Hrvatima.

Jedini koji od toga mogu profitirati su oni kojima su ovakvi užasni incidenti as iz rukava kojim se dokazuje genocidnost i zločinačka namjera cijelog jednog kolektiva. U njihovom svijetu, nepoznati šarač sprejom je ne samo Hrvat nego i predstavnik cjelokupnog hrvatskog naroda i njegove historije od srednjeg vijeka do danas. Kao što je, naravno, nepoznata osoba koja je u petak u selu Požarnici pokraj Tuzle pucnjavom rastjerala lokalne i izbjegle mještane srpske nacionalnosti koji su proslavljali blagdan svetog Ilije, u medijima u Srbiji i Republici Srpskoj postala legalni i legitimni predstavnik bošnjačkog naroda.

Šarač mržnje iz Gornjeg Vakufa-Uskoplja (GVU), mada nepoznat, postao je dakle slika i prilika hrvatskog naroda i dokaz njegovih namjera prema Bošnjacima, dok je nepoznati rafaldžija iz okolice Tuzle postao „krvoločni musliman“ (citat) i pokazatelj da je „mit o Tuzlanskom kantonu kao oazi multietničnosti, u stvari jedna velika neistina“ (citat).

Teško se oteti dojmu da je mnogim pojedincima na pozicijama moći te mnogim medijima na našim prostorima itekako drago zbog ovakvih nemilih incidenata. Svjesni su, također, da njihovo učešće u raspirivanju mržnje kroz generalizacije i učitavanja vjerovatno nikada neće biti kazneno gonjeno. Sve ih, ipak, bilježimo, da u budućnosti imamo bolji uvid u historiju novinarskog beščašća.

Nakon što je nepoznati šarač mržnje u GVU ostavio poruku „Biće još Srebrenica“ (misleći, naravno, na masovno ubojstvo i genocid u tom istočnobosanskom gradu kao metaforu ubijanja Bošnjaka-muslimana uopće), jedan poznati šarač mržnje, inače dekan jednog fakulteta jednog univerziteta u Sarajevu i političar iz jedne nebitne ali iznimno glasne i agresivne desničarske strankice, pod svojim imenom i prezimenom na svom popularnom Twitter profilu zasad nepoznatom šaraču mržnje iz GVU poručio je: „Neće. Biće još Krbava. I uvijek ćete proći kao na Krbavi.“

Podsjetimo, u bitci na Krbavskom polju u Lici (Krbavi, centralna Hrvatska) davne 1493. godine osmanska (turska) vojska porazila je hrvatsku feudalnu vojsku. Na osmanskoj strani stradalo je oko 1.000, a na hrvatskoj između 10.000 i 13.000 ljudi.

Sve zajedno: za zlo i naopako potrebno je tako malo. Srećom, još uvijek nam nedostaje dovoljno oružja. Još većom srećom, sve je manje onih koji bi ga nosili: oni koji bi iz svojih udobnih kuća, stanova ili zaštićenih štabova tako rado potezali tuđi prst na obaraču moraju se pomiriti da je tih tuđih prstiju sve manje – eno ih u stotinama tisuća odlaze na Zapad da prebiru po računarskim tipkama, čekićima i metlama za čišćenje.

Franjo Šarčević, Prometej.ba