„Nažalost, čini se da se radi o vrlo namjernom hranjenju traume i to svo vrijeme nakon rata. Beskrajno su rijetki pokušaji da se radi na uspostavljanju iole normalnog društva. Ispočetka je bilo jezivo, a danas je samo tužno. (…) Sve je već isprobano – i ništa ne može uzdrmati toliku količinu nacionalizma koji je popunio sav ideološki prostor. (…) Da mi je itko 1996. rekao da će ovako biti 2023. otišao bih odavde pješke do glečera (ako ih još ima) i ostao tamo zauvijek. Podgrijavanje nade nas je ubilo. Dok smo mi njegovali nadu, vlast je njegovala mlade dolazeće fašiste, i danas imate potpuno sluđenu zajednicu ljudi u mojoj nesretnoj zemlji, ljudi koji ne vjeruju više ni u šta i nikome. Stvar je završena.“

- Darko Cvijetić, u intervjuu za Moderna vremena, 18. 9. 2023.

„Nakon nekoliko godina udara i pokušaja devastacije naših vrijednosti, kroz institucionalni atak na njih, osjeti se nadolazeći bunt naroda. Jer, šta je glas Harisa Jusufovića i Dragana Miokovića, koji ga je podržao, naspram hiljada i hiljada zastava, naspram milion pregleda onih prelijepih videa?! To je mizerna i poražena manjina. Pobjednički narod se opet budi. On će, inša-Allah, rezultirati odbijenicom za politike i njihove prateće pojave, koje u Šeher zapošljavaju djecu vojnika VRS, kojima smetaju ljiljani na logu i na zastavi. Zato ih i brine naša omladina sa zambacima, jer ljiljani su glasnik pobjede.“

- Nezim Halilović Muderris, komandant 4. muslimanske brigade ABiH, 5. 3. 2024.

„Oni kojima smeta ljiljan neka nauče živjeti u zemlji gdje ga većina voli ili neka je napuste! Šarčević dobro zna da su naše pamćenje i samosvijest najveća barijera protivnicima BiH i Bošnjaka, pa je zbog toga uznemiren kad vidi ljiljan na kapi dječaka. Upozoravamo protivnike ljiljana i naših zastava da ćemo sve to zaštititi, da smo za to i odlučni i sposobni i brojni. Kao i mnogo puta i do sada.“

- Koordinacija Temeljnih boračkih organizacija Armije BiH, 6. 3. 2024.


Haranga kojoj sam izložen posljednjih dana nije suštinski nova stvar u mom dosadašnjem životu, posebno u posljednjih sedam godina, otkako su ideolozi alkoholiziranog tipa bošnjačkog nacionalizma krenuli u obračun sa svime što hoda na dvije noge, a ne klanja se Aliji Izetbegoviću i Željku Komšiću. Kritika Benjamine Karić zbog isticanja fotografije s maloljetnikom u ratnoj uniformi, samo je još jedan zgodan povod.

Posebno su im drage mete oni Srbi i Hrvati, ali i Bošnjaci, Bosanci i ostali, koji su razotkrili prljavštinu njihove politike i njezine stvarne namjere, i koji još uvijek pružaju nekakav otpor procesu koji ima za cilj da podijeli bosanskohercegovačko društvo u tri čista narativna tora, u kojima ne bi postojali „remetilački faktori“ koji kvare tu idilu. Ukratko, njihov cilj je da bh. društvo definitivno podijele na tri zone, jednu u kojoj je apsolutna istina - istina VRS-a, drugu u kojoj je apsolutna istina - istina Armije BiH, treću u kojoj je apsolutna istina - istina HVO-a. Onima koji ne žele slijepo adorirati nijednu od tih „istina“, koji bi se prema svakoj od njih odnosili kritički (sad će funkcionalno nepismeni svijet reći: eno ga opet izjednačava), a pogotovo onima koji se zalažu da se iz tih zona izađe i da se pokuša graditi jedinstveno bosanskohercegovačko društvo, naši pandani iranskog Vijeća čuvara revolucije pokazuju izlazna vrata iz svoje zone. Tko ste vi, Franjo Šarčeviću ili Harise Jusufoviću, da remetite laži s kojima uspavljujemo svoju djecu!

Zapravo, sve što sam o ovim stanjima i procesima imao reći, već sam rekao i eno stoji zapisano u knjizi Izvan stroja. Nacionalno, građansko i druge opsjene.

Ono što ovu harangu razlikuje od dosadašnjih jest njezin intenzitet, količina laži i gebelsovskog izokretanja koja je ubačena u javni prostor, upotreba montiranih krivotvorina i to što je zadobila institucionalni karakter. Ona može poslužiti kao model kako se konstruira slika neprijatelja. S aspekta zanata, stvar je fenomenalno odrađena: ja sam ustaša, UZP-ovac koji mrzi Bošnjake, Bosnu i bosansku djecu, i treba poduzeti sve mjere da se jedan takav neprijatelj odstrani iz krive zone u kojoj se našao. Samo da se nas ovakvih riješi i Bosna (to je kodno ime za pola Federacije) će da procvjeta.

Nije se haranga završila na akciji uobičajenih medijsko-paraobavještajnih kerbera, već su se u nju uključili brojni političari (ponajviše iz Demokratske fronte, Stranke za BiH i SDP-a), a zatim i sama gradonačelnica Sarajeva, Benjamina Karić.

Fenomenalno hinjske odgovore je SDP-ova gradonačelnica dala na upit da prokomentira ovaj slučaj i prijetnje kojima sam izložen. Te odgovore je, uz fotografiju vojske sa znakom Armije BiH, objavila na svojim mrežama. Iz tih odgovora jasna su pitanja njezine vjere, načina na koji ona razumijeva svoju ulogu, načina na koji ona doživljava Bosnu i Hercegovinu, odnosno onaj njezin mali dio u kojem vladaju istine Armije BiH. Gradonačelnica između ostalog kaže:

„Meni je zadovoljstvo bilo fotografisati se sa dječakom koji već dobro zna ko se izborio za njegovu slobodu i živote svih nas i čestitam roditeljima na odgoju. (...)

Armija BiH se izborila da Franjo Šarčević danas može slobodno govoriti i protiv te Armije i protiv bilo čega. (...)

Naročito ističem da javne osobe i akademski radnici čija riječ ima posebnu težinu u javnom prostoru moraju dodatno voditi računa o svojim izjavama kako ne bi povrijedili osjećanja “običnih ljudi”.“

Svaka od ove tri istaknute rečenice zaslužuje jednu širu studiju. Ovdje ih bilježim kao još jednu ilustraciju, kako ono rekoh, „jednog beznadežno bolesnog društva kojem, bojim se, ni dragi bog više ne može pomoći“.

Da bude jasno još jedno pitanje naše vjere. Do mene su došle brojne poruke i komentari „podrške“ koje mi upućuju Hrvati iz svoje zone. I tamo je ovaj slučaj velika tema u svakodnevnim razgovorima ljudi. Jedan od tih komentara ilustrira zajedničku nit mnogih: „A govorio sam mu ja dobronamjerno da ne ide tamo i da ne bude s njima, da će mu se to obiti o glavu.“ Većini ljudi u ovoj sluđenoj zemlji naprosto je nemoguće pojmiti da postoje ljudi koji ne služe nikomu i koji – u smislu na koji se aludira – nisu s kim. Iz svega što radim proteklih 15 godina valjda bi trebalo biti jasno da se u svome djelovanju vodim principima, univerzalnim kriterijima i svojom savješću, a ne time da sam s nacionalno „jednima“ protiv nekoga „drugog“. To što posljednjih godina nastupam kao opozicija podivljalom bošnjačkom nacionalizmu i njegovoj najagresivnijoj varijanti koja nastupa pod plaštom „građanske države“, nema veze ni sa mojom nacionalnom pripadnošću, ni sa nacionalnom pripadnošću tog nacionalizma, već naprosto zato što najbolje osjećam neugodni miris onog prostora u kojem trenutno živim. Tko misli da bih prestao kritizirati hrvatski nacionalizam ukoliko bih živio u zoni u kojoj vladaju istine HVO-a, onda stvarno ništa nije shvatio.

U svim tim godinama bilo je i grešaka koje su nastale zbog nedovoljno informacija, zbog emotivnih reakcija na pasjaluke, zbog nekih pogrešnih procjena i slično. Međutim, svakom od naših nacionalnih bogova i svakoj od njegovih vjera bilo je i ostaje: non serviam!

Non serviam odvratnim šovinistima bilo kojeg predznaka, bošnjačkog, srpskog ili hrvatskog. Non serviam ratnim mitologijama bilo kojeg nacionalnog predznaka. Non serviam gospođi Benjamini Karić, velikoj meštrici malih hulja. Non serviam konformističkim lignjama iz reda uglednih i uglađenih gradskih kulturnjaka sa šeširom, koji vole glumiti veličine i progresivne mislioce kroz isprazno proklamiranje općih mjesta, a kada trebaju uraditi nešto konkretno, kada trebaju kritizirati ili podržati nekoga konkretno a da bi to moglo biti protiv njihovog interesa i čaršijskog ugleda - e onda znaju napraviti za sebe korisnu i probitačnu procjenu. Ove potonje s radošću bilježim u jednu historiju beščašća.

Franjo Šarčević, Prometej.ba