Pritisci na Vladu Kantona Sarajevo, koji su počeli onog trenutka kada je ona formirana, protekle sedmice su kulminirali otvorenom medijskom ofanzivom, na šta ukazuje četrdesetak članaka objavljenih na najčitanijem BiH portalu klix.ba u tom periodu. Izjave za medije, mišljenja, saopštenja, analize, demante protiv Vlade KS daju mahom sudovi, načelnici, gradonačelnici, hoteli, a posljednji u tom nizu i lider SDA Bakir Izetbegović. Neumorna kritika vlasti bi trebala u praksi značiti da je dovoljno ojačala ideja političke odgovornosti kakva se može pronaći u teorijskim udžbenicima demokratije. No, upućenijem u bosanskohercegovačku društvenu stvarnost je jasno da je riječ o nečem drugom. Naime, Vlada KS je za pola godine svojeg djelovanja uspjela dovesti postojeći sistem okupljen oko SDA u stanje opšte panike, pa je priroda njihove kritike počela u sebe uključivati mnoštvo različitih tema: od optužbi za korupciju, tobožnje uvrijeđenosti u ime žrtava rata, patriotskih šarenih laža, do onih najpodmuklijih i najopasnijih koje je u javnom disursu legitimirala zastupnica SDA Samra Ćosović Hajdarević problematiziravši "pogrešno" ime Kristine Ljevak u svom facebook statusu: "Ode Mevludin, dođe Milorad. Ode Selim, dođe Vera. Ode Hajrudin, dođe Vlastimir. Ode Edina, dođe Kristina".

Pored tematskih, napadi su uključivali i raznovrsnost u sredstvima korištenim za diskreditaciju bez činjeničnog osnova. Kadar okupljen oko sad već bivšeg člana Zlatka Lagumdžije je vršio unutarnji pritisak na SDP, da bi nakon odavno zadocnjele odluke partije o isključenju počeli uzvikivati sulude optužbe o “prijekom sudu”, kakva se može očekivati i od Envera Bijedića u sljedećim danima. Sedmično SDA glasilo Stav se fokusiralo na patriotizam, pokušavajući Našu stranku prikazati bliskom ustaškoj i četničkoj ideologiji, kojom se na daljinski upravljač upravlja iz Zagreba i Beograda. Demokratska fronta je pozvala Bh. Blok da se ogradi od ugrožavanja sigurnosne perspektive države, i time nastavila da ulaže u demagogiju svojih novih koalicionih partnera. SDA sateliti postavljeni u Sindikat policije KS, Sindikat kantonalnih državnih službenika i namještenika u Sarajevu, Sindikat zdravstvenih radnika u KS, pod okriljem radničkih prava vrše neprestan pritisak i opstrukcije u kojima je najdalje otišao predsjednik Sindikata osnovnog odgoja i obrazovanja u Kantonu Sarajevo Saudin Sivro sa izjavom: “Ko se s nama kači, mandat mu je kraći”. Naravno, nije potrebno reći, da su svi predstavnici sindikata više puta izjavljivali da nisu članovi ijedne partije, iako je jasno da rade u interesu samo jedne.

Da bi se započela analiza narativa političkih partija potrebno je prvo reći istinu. Konstituenti sistema, u narodu poznatiji kao “uhljebi i budžetlije”, čine glasačku bazu Stranke demokratske akcije (SDA). Oni bespogovorno prihvataju logiku postojećeg društvenog sistema, koji ih je zauzvrat nagrađivao: radno mjesto bez konkursa ili preko leđa nekoga sa boljim kvalifikacijama u društvu sa visokom stopom nezaposlenosti, kupljena diploma umjesto truda i vremena potrebnog da se ista stekne radom, familijarne veze i partijska poznanstva pred kojim problemi i učinjene greške magično nestaju. Ne, takvi glasači nisu nezaštićeni radnici, već saučesnici takvog sistema, a njihov glas je osiguran bez obzira koliko afera pogađalo SDA i njene članove. Ali ako na logiku klijentizma i nepotizma ne utiče mišljenje javnosti, čemu panika? Drugim riječima, koga uvjerava SDA i njeni mnogobrojni sateliti da Vlada KS ne valja?

Nasuprot glasačkoj klijenteli stoji nešto drugačija i brojem impozantnija masa glasača koja je opravdano nezadovoljna trenutnim društvenim stanjem. Oni su ti koji ili ne glasaju zarobljeni u perpetualnom stanju apatije ili glasaju vođeni savješću za onog koji obećava promjene. Za te glasove se bore stranke Bh. Bloka Naša stranka i SDP. Desni populisti Naroda i pravde i SBB se bore za razočarene SDA glasače, koji su više nezadovoljni vlastitom pozicijom unutar sistema nego što su spremni da ga mijenjaju, dok je DF radeći na održavanju postojećeg sistema pod maskom jeftinog patriotizma izgubio svoju glasačku bazu, te postaje sve jasnije da će doživjeti sudbinu Stranke za BiH. Medijska hajka SDA kadra i njenih satelita ima za zadatak održati stanje, tako što će dosadašnji odličan rad Vlade KS prikazati jednakim vlastitom. Cilj je obmanuti potencijalne glasače koji su za promjenu političke kulture i nanovo ih ubijediti da su svi politički subjekti isti, da je upitanju ista količina klijentizma, afera i nepotizma, pa da, stoga, i nema smisla izaći na izbore. Cilj je u korijenu sasjeći nadu u političku promjenu koja se počela među takvim glasačima javljati.

A razlozi za promjenu sistema nisu samo egzistencijalni, etični i principijelni, već i pragmatični. Jasno je da je za dvadeset i tri godine koliko ih je prošlo od završetka rata postojeći sistem uspio proizvesti kao svoju najznačajniju posljedicu nesagledivu demografsku katastrofu, te da ga njegova unutarnja logika klijentizma i nepotizma vodi u neizbježan krah, koji će najjače, nažalost, osjetiti građani. Jasno je i to da će otpor sistema rasti kako bude rastao pritisak da se izvrši njegova suštinska reforma. No, posmatrajući događaje oko afere "200 hiljada KM” važno je skrenuti pažnju na dvije stvari. Prva, Naša Stranka i SDP nisu upali u zamku medijskog manipulisanja mogućih propusta u radu, što je za svaku pohvalu, jer bi time ugrozili simbolički kapital stvoren dosadašnjim radom. Druga, spremnošću da prihvati kritiku i insistirajući na transparentnom radu, Vlada KS pokazuje građanima da je njihov sud i mišljenje bitan faktor u procesu donošenja političkih odluka. Iz tog razloga, argumentovana kritika vlasti postaje ključni resurs u održavanju povjerenja građana - glasača.

Analizom rada Vlade Kantona Sarajevo postaje jasno da je ona prepoznala prirodu sistema i njegove slabosti. Glasači sistema se vode plaćeničkim promišljanjem društvene stvarnosti. To dalje znači da se oni ne mogu ubijediti argumentima, ali i da njihova lojalnost sistemu prestaje onog trenutka kada od sistema ne budu imali materijalne koristi. Prvi korak je raskrinkavanje sistema i njegovih mehanizama, gdje je najveći pomak učinjen Zakonom o provjeri podataka imovine nosilaca javnih funkcija u Kantonu Sarajevo i objavljivanjem Registra zaposlenih u javnom sektoru na području Kantona Sarajevo, kao i otkrivanjem brojnih malverzacija u javnim preduzećima, poput onih koje je javnosti otkrio resorni ministar komunalne privrede i infrastrukture Srđan Mandić u radu Vodovoda i kanalizacije, Javnog preduzeća Rad, ili novoizabrani direktor Kenan Magoda u kompaniji ZOI’84, ako se pogleda samo protekla sedmica. Drugi korak je sprečavanje partijskog zapošljavanja kojim korumpirani sistem sebe održava, uvođenjem supervizora iz Ureda za borbu protiv korupcije i pomnim nadgledanjem konkursnih procedura, te donošenjem odluke o zabrani zapošljavanja u javnom sektoru bez prethodne saglasnosti Vlade Kantona Sarajevo. Uredbom o kontroli javnih nabavki učinjeni su dosad najznačajniji koraci u borbi protiv korupcije i praksi sređivanja tendera, dok se borbom protiv nelegalnih potrošača vode i neusvajanjem izvještaja o radu Kliničkog centra ta borba proširila i na simbolički nivo. Suprostavljanjem strahovladi direktorice Kliničkog centra i ženi predsjednika SDA Sebiji Izetbegović, učinjen je presedan u borbi protiv nepotizma, koji će zasigurno poljuljati povjerenje glasača sistema u njegovu snagu. Slična je situacija sa vlasnikom kompleksa hotela na Ilidži Alijom Budnjom, koji se smatra vrlo moćnim čovjekom SDA. Politika promjene je istovremeno dobila podršku Vijeća za provedbu mira, ambasadora Evropske unije u BiH Larsa-Gunnara Wigemarka, predstavnika Ambasade SAD-a u BiH, delegacije OHR-a i Evropske banke za obnovu i razvoj, što je još jedna potvrda njenog izvanrednog potencijala. S druge strane, subvencijama za plin Vlada KS se pokazala i kao socijalno osjetljiva vlada, sa kojom je društvena promjena ne samo nužna već i moguća.

Kenan Muminagić, Prometej.ba

Stavovi iznijeti u tekstu pripadaju autoru, ne nužno i uredništvu portala Prometej.ba