Goli otok ili Golo ostrvo?
Zašto Hrvatska turistička zajednica u Sarajevu, u zemlji u kojoj je hrvatski narod konstitutivan, a hrvatski jezik prema tome služben - ali ne samo služben, nego i itekako razumljiv Srbima, Bošnjacima i ostalim građanima BiH – na svom propagandnom plakatu piše da je „Hrvatska zemlja 1244 ostrva“? Kad su političke potrebe u pitanju, onda je prikladno čak i nakaziti jezik i za ideološke potrebe izmišljati riječi kao što su uspornik (ležeći policajac), smećnjak (kontejner za smeće), bojomet (paintball) ili cjelozrnost (integralnost), a s druge strane, kad je u pitanju ulagivanje radi profita, onda se u zemlji u kojoj je hrvatski narod konstitutivan, a hrvatski jezik služben, može umjesto riječi otok napisati ostrvo, opet, s nekakvom pretpostavkom da Bošnjaci neće razumjeti riječ otok, pretpostavkom koja već sama po sebi sadrži barem zrnce šovinizma, jer riječ otok po mojoj evidenciji koristi velika većina Bošnjaka, a razumiju ju svi.
Istina, neki će se iz ideološke zatucanosti možda i praviti da ne znaju šta je otok, nego da se „na njihovom jeziku“ kaže ostrvo, a neki drugi, opet, komunistički nostalgičari, kakvih u Sarajevu svakako ne manjka, reći će da je otok i ostrvo jedno te isto, te zavapiti za vremenima kad su oni koji su se previše bavili identitetom, nacionalnošću, jezikom, i koji su pravili razlike između otoka i ostrva, redovno bili nagrađivani višemjesečnim boravcima na – Golom otoku. E sad, zamislimo situaciju da Hrvatska turistička zajednica organizira za simpatizere komunizma iz Sarajeva ekskurziju na Goli otok – svakako bi bilo zainteresiranih – pitanje je bi li na njenom reklamnom plakatu pisalo Goli otok ili Golo ostrvo?
Ali Bošnjaci su ti koji zanemaruju konstitutivnost hrvatskog jezika u BiH, pogledajte samo jezik na Feudalnoj tv ili na BHT, ni h od hrvatskog, prigovorit će možda neki nadobudni identitetlija na ovaj – po njemu očigledno antihrvatski - tekst, ali ja bih mu preporučio da se zapita da li su baš samo Bošnjaci za neuvažavanje konstitutivnosti hrvatskog naroda u BiH, kad, eto, Hrvatska turistička zajednica u Sarajevu reklamira „1244 ostrva“. (Dobro da su ono 1244 napisali brojevima, a ne slovima, bili bi prisiljeni prevoditi u hiljadu dvije stotine četrdeset četiri ostrva.)
U našem ostrvu upravo se očituje i odnos prema Hrvatima u Sarajevu – oni kao da ne postoje, kao da u Sarajevu ne postoji više nitko tko govori hrvatski, nema se s njima što, kako bi rekao jedan bh. političar. Čak i firme iz Hrvatske i Hercegovine nerado zapošljavaju Hrvate iz Sarajeva. Ako im zatreba poneki Hrvat, onda je u prednosti onaj iz doline Lašve ili Hercegovine.
Ali Hrvati ne samo da postoje i u Sarajevu, nego se eto čak i čude zašto Hrvatska turistička zajednica u glavnom gradu zemlje u kojoj je hrvatski narod konstitutivan prevodi otok u ostrvo? Ne radi se ovdje naravno toliko o riječima otok i ostrvo, ili o nekakvoj vrsti pravopisno-identitetske kuknjave nad ugroženošću hrvatskog jezika, nego o kratkom presjeku čitavog sustava pokvarene, lukave snalažljivosti i kameleonstva koje je spremno mijenjati izgled kako god zatreba samo da se dočepa nečega, samo da se nešto malo ušićari. Hoćete pojednostavljeno? Ovdje se radi o pekaru koji u po Zagreba na pitanje došljaka iz susjedne zemlje: Imate li hljeba prezrivo odgovara s nemamo, mi ovdje prodajemo samo kruh!, a u po Sarajeva u pekari udvorički pita pošto ti je, bolan, jarane, taj hljeb?
Prometej.ba, 7. 7. 2012.