Herceg-Bosna - treći pokušaj
O nesretnoj tvorevini, tzv.Hrvatskoj Republici Herceg- Bosni, nesretnoj u podjednakoj mjeri za nehrvate koji su njom bili obuhvaćeni kao i za cjelokupan hrvatski narod u Bosni i Hercegovini, već je dovoljno rečeno. O njenom zločinačkom karakteru nije potrebno dvojiti, dok najobičnije i očigledne činjenice govore i o njezinoj promašenosti kad je u pitanju tzv.opći hrvatski nacionalni interes, u što također nitko obdaren barem osnovnim čulima nema poštenog razloga sumnjati.
Izvor fotografije: dnevni-list.ba. Bošnjački zarobljenici u logru u Dretelju.
Pripremio: Prometej.ba
Ta tvorevina propala je 1994. Pokušaj njezine ponovne uspostave šest godina poslije u polugodišnjoj pustolovini zvanoj Hrvatska samouprava završio je tako da su je sami njezini protagonisti priznali kao promašen projekt. Pogrešno je reći kako od te pustolovine nije bilo ništa - bilo je itekako nešto i to nešto jako loše i pogubno. Dakle, projekt HR HB- drugi pokušaj, drugi neuspjeh, druga nesreća! Ovdje će biti riječi o trećem, aktualno događajućem pokušaju uspostave tzv. hrvatske teritorijalne i političke autonomije u režiji dvojice HDZ-ovih lidera.
Godinama već, zapravo u kontinuitetu kroz sav svoj vijek, HDZ poziva na stvaranje trećeg entiteta, „hrvatskog“ entiteta u BiH, na temeljima propale Herceg- Bosne. Dugo ga obećavaju, zatim ga se deklarativno odriču kad je potrebno odglumiti integrativni i stabilnosni faktor pred Međunarodnom zajednicom i stranim diplomatama, pa ga onda opet vraćaju u diskurs - bilo predsjednici HDZ-a (oprostite, dvaju HDZ-ova), bilo oni njihovi stranački kolege koji prije njih običavaju ispitati podlogu po kojoj je njima kročiti, na način za koji procjene da je najplodniji za manipulacije svih vrsta, utemeljene na podvaljivanju uvijek jedne te iste bajke o tom „trećem“.
Vrhunac i službena proklamacija politike samozvanih stožernika viđena je u noći 3. listopada prošle godine, obraćanjem iz tabora smještenog u „stolnom gradu“ i „prijestolnici buduće hrvatske federalne jedinice“. Istu priču, samo na drugi način, pričao je i stožernikov prvi pratitelj, inače predsjednik numeričke, light-verzije, HDZ-a. Ubrzo nakon izborâ stožernikanci su se udružili u jedno političko- ideološko tijelo i krenuli u hrabre pustolovine i čudnovate zgode ruku pod ruku.
Međutim, nije sve išlo tako glatko. Njihove „genijalne“ i „originalne“ ideje o stvaranju trećeg entiteta i etničkoj podjeli BiH nisu se svidjele svjetskoj političkoj javnosti, pa čak ni hrvatskom veleposlaniku u BiH. Nitko ih nije „razumio“ osim premijera i predsjednika Republike Srpske, „velikog državnika“ Mile Dodika. On ih je iz „plamteće ljubavi“ prema hrvatskom narodu, a također i „nesagorive ljubavi“ prema miru i stabilnosti u BiH i regionu, objeručke prihvatio i cijelim svojim autoritetom iza njih stao.
Plan koji je spomenuti dvojac iz Hrvatske demokratske zajednice razradio u cilju stvaranja trećeg entiteta kratko se može sažeti u sljedećem: opstruirati sve što se može opstruirati kad je u pitanju uspostava vlasti u našoj zemlji, strankama s kojima su razgovarale o formiranju vlasti postavljati takve uvjete koje one ne mogu prihvatiti (sjetimo se da su ti zahtjevi bili sve veći i veći, a HDZ je konačno skinuo sve maske kad je odbio prihvatiti prijedlog Međunarodne zajednice da uzme 11 od 13 funkcija, želeći iz beskonačnog i neograničenog vlastohleplja uzeti sve), a sve to s jednim ciljem - da stranke okupljene oko SDP-a formiraju vlast bez njih, kako bi oni imali kao nekakvu osnovu za građanski neposluh i uvođenje tzv.teritorijalne i političke autonomije. Drugim rječima kazano, priča o trećem entitetu i etničkoj podjeli BiH kao projektu koji je dio temeljne i primarne orijentacije HDZ-a A i HDZ-a B nije nailazila na plodno tlo kad su relevantni politički faktori u pitanju, pa ju je stoga trebalo dovesti pred realizaciju na zaobilazan, podliji način. Dakle, ne prihvaćati nikakve uvjete, tražiti više nego što se može ispuniti da bi se nakon neispunjavanja nemogućeg inscenirala bajka o majorizaciji i ugroženosti cjelokupnog hrvatskog naroda, čija se dva HDZ-a (kraće: HDZ) smatraju njihovim jedinim predstavnicima, a uz podršku i marketing „crkvenih kmera“, mostarsko-duvanjskog biskupa pogotovo, pretendiraju čak biti i metafizičkim zastupnicima Hrvata. U takvom razvoju situacije, svoje snove o svom privatnom entitetu oni nameću kao logično i jedino realno rješenje koje odgovara razvoju situacije, a malo tko da se sjeti da su dotični takvu situaciju sami proizveli i za njeno izbijanje se borili. Kako najavljuju, uskoro kreću u formiranje tzv.Hrvatskog narodnog sabora i formiranje svoje federalne jedinice (eufemistički: saveza općina i kantona s HDZ-ovom većinom). Hoće li za ideologe HR HB to biti treća sreća, vidjet ćemo. S obzirom na sve relevantne činjenice i objektivne okolnosti, posebno odluku Visokog predstavnika o suspenziji odluke CIK-a, smijem se kladiti u suprotno. Ako izgubim, nedaj Bože, bit će to treća po redu kolektivna nesreća koja je zadesila hrvatski narod a koju joj je donio HDZ. Dokle više?