Rasplelo se klupko koje se odmotava još od 22. prosinca sada već prošle godine. Na završnoj svečanosti festivala demokracije nastupili su: aktualna predsjednica i kandidatkinja za novi mandat Kolinda Grabar Kitarović i njen izazivač Zorana Milanović. Znamo rezultat ove iscrpljujuće utakmice u kojoj joj se, kako to mentalni sklop hrvatskog birača nalaže, nije glasovalo ZA nekog kandidata, već PROTIV nekog kandidata. Pobjednik bi dakle bio onaj za kojeg je manje birača bilo protiv.


Ali prvo...

Kako si zeznuti božićno-novogodišnje blagdane? Neka vam država organizira predsjedničke izbore u to vrijeme u kojem će sigurno biti i drugog kruga jer u utrku ulazi jedan cijeli nogometni tim kandidata. Moglo ih je biti i više, no Ava Karabatić je bila indisponirana, Ante Kajropraktik Pavlović spriječen, a Slobodan Midžić je došao samo s jednim potpisom, svojim. Bilo kako bilo, svaki od jedanaest kandidata uspio je skupiti 10.000 ili više potpisa građana RH i kvalificirati se u prvu rundu predsjedničkih izbora.

Jedanaest vatrenih, kako smo nekad pjevali hrvatskoj nogometnoj reprezentaciji, u klasičnoj formaciji 4-4-2 u prvom krugu izbora, održanog 22. prosinca 2019. godine činili su: Babić (HSSČKŠ), Đapić (DESNO) – (c) Grabar Kitarović (HDZ, HSP AS, BM 365, HDS) – Juričan (Nezavisni) – Kolakušić (Nezavisni), Kovač (nije onaj na kojeg mislite, ovaj je iz HSLS-a) – Milanović (SDP, HSS, IDS, HSU, Narodna stranka–Reformisti, GLAS, PGS, SNAGA, Laburisti, SU, MDS, Zeleni) – Orešković (Nezavisna) – Peović (RF, SRP), Pernar (SIP) – Škoro (Nezavisni).

Znam, jako dobro znam da ćete reći da napad izgleda malo tup, ali takav je kakav je. Svi biste htjeli biti selektori!


Sučeljavanje Deset na jednu

Prvi krug predsjedničkih izbora dao nam je pod lupu javnosti neka relativno nova imena za prosječnog hrvatskog birača, poput Nedeljka Babića iz Hrvatske stranke svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca, Dejana Kovača iz HSLS-a, Katarine Peović iz Radničke fronte, te nezavisnog Darija Juričana koji je možda i najbolje krao show čineći show.

Dario Juričan je, neka mi netko ne zamjeri na usporedbi, neka vrsta hrvatskog Michaela Moorea, odnosno nešto što bi se moglo nazvati doku-redatelj/aktivist. Juričan je redatelj dokumentarnih filmova o klijentelizmu i privatizaciji Gazda i Gazda: Početak koji su podigli određenu prašinu, a rečeni je redatelj iskoristio ovu platformu izbora da bi p(r)okazao svoj politički aktivizam usmjeren protiv zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, a to je činio tako da je umalo promijenio svoje ime u Milan Bandić i da bi promovirao svoj novi dokumentarac Kumek o... Probajte pogoditi o kome.

Tu se među novim imenima jako želio ugurati hrvatski akademski radnik, nositelj hrvatskih odličja, pjevač i poduzetnik karizme pospanog dikobraza Miroslav Škoro, kao da su svi zaboravili kako je bio generalni konzul u Mađarskoj od 1995. do 1997. godine, kako je izašao na parlamentarne izbore 2007. i ušao u Hrvatski sabor kao zastupnik HDZ-a gdje se zadržao samo osam mjeseci, te kako je bio HDZ-ov kandidat za gradonačelnika 2008. I jesmo, čini se da smo zbog Škorine karizme zaboravili na njegovu bogatu političku karijeru koju je naizgled okončao 2012. godine kada je vratio majku svih iskaznica – člansku iskaznicu HDZ-a. Povratak visokoj politici je kao što vidimo bio neizbježan, ali ovaj put je nezavisni kandidat!

Povratak je ostvarila osoba koju ne treba posebno predstavljati, osoba koja je uspjela ono što HDZ nikad ne bi uspio: prigušiti ljevicu, te ostaviti jako zanimljivo naslijeđe u SDP-u koji nalikuje na Pompeje AD 79, u kojem se Bernardić kao predsjednik stranke mora snalaziti kako god može s tim naslijeđem i s kadrovima koje je odabrao njegov prethodnik. Tu se Bero više ne snalazi nego snalazi. Simpatično je što u političku utrku za predsjednika RH ulazi baš Milanović koji je 2014. godine izjavio Netko me oslovio kao predsjednika države, ali ja to nisam i nikada neću biti. Iz više razloga, a jedan je taj što vam moram govoriti istinu. Predsjednik ne mora govoriti istinu. Ne smije lagati, ali ne mora govoriti istinu. Nekim ljudima je to nikada neću biti relativno kratko razdoblje.

Svi su se politički analitičari pomirili da se u ovim izborima neće moći izbjeći politička verzija neozbiljnog šaljivdžije koja služi samo dekonstrukciji izbora za predsjednika RH, te do kraja trivijalizira taj festival demokracije, ali ih je Kolinda Grabar Kitarović demantirala i shodno s time pokazala odlučnost u sučeljavanju! Odlučnost da dokaže kako ni sama ne zna što je točno radila ovih pet godina mandata, osim da je studirala.

Svih jedanaest kandidata na istom mjestu mogli smo pratiti u jednom jedinom sučeljavanju održanom prije tri tjedna na Hrvatskoj radioteleviziji. Teško je da su svih jedanaest mogli nešto reći, pa je pravo pitanje je li potrebno imati sučeljavanje kad je ovoliko puno kandidata u pitanju? Što može konkretno izletjeti u toj kakofoniji? Zar nije bolje da ih se dva tjedna pusti na napuštenoj farmi u Lici, te da se tamo kvalificiraju procesom međusobnog glasanja i eliminacije kroz različite psiho-fizičke izazove koji uključuju teljenje krave i branjenje nasada od navirućih ilegalnih migranata?

Ako se odmaknem barem u ovom ulomku od sarkazma, možemo ustanoviti da su neki kandidati pokazali kako su jako dobro iskoristili sučeljavanje da se predstave u prime-time terminu pred gledateljstvom. To su Katarina Peović, Dejan Kovač, a tu bi valjalo ubaciti i Daliju Orešković, te kravatu Ante Đapića koja je ostavila nevjerojatan dojam. Vlasnika kravate uz Nediljka Babića i Ivana Pernara zaista ne bi trebalo komentirati, jedino što se možemo nadati da su ih rezultati izbora obeshrabrili za nastavak političke karijere.

Favoriti su se unaprijed znali, to su prvenstveno bili puleni dvije najveće hrvatske političke stranke: Kolinda Grabar Kitarović, aktualna predsjednica RH i Zoran Milanović, bivši hrvatski premijer, a tu je pritajeno stajao Miroslav Škoro. Dva glavna favorita su se sasvim solidno držala u ovom sučeljavanju s time da je Zoran Milanović iznenadio svojim nedostatkom bahatosti u nastupu, više nije izgledao kao politička verzija androida T-1000. Škoro čovjek-poduzetnik, heroj hrvatske radikalne desnice koja se busa u Domovinski rat i turbo hrvatstvo izašao je iz verbalnog okršaja s Katarinom Peović, kandidatkinjom RF-a i SRP-a (najbliža radikalnoj ljevici na toj sceni, protiv koje se radikalna desnica bori i moli) izgledajući kao da je vidio duha i s glasom koji je podrhtavao. Taj drhtavi glas bi mu mogao pomoći glazbenoj karijeri. Da je ovih sučeljavanja bilo više, mislim da bi se Škorini postoci topili poput leda na oba Zemljina pola.

Sučeljavanje na HRT-u otkrilo je gledateljima da postoji i veći oblik mučenja od gledanja Škorinih humorističnih emisija na TV-u, a to su Pernarovi monolozi o globalnoj politici. Tako vam to izgleda djeco, kad vam smisao za logiku zamijene internetske tražilice. Đapić je otkrio pučanstvu ispred televizora da je za fizičke prepreke na nacionalnim granicama protiv nadiranja migranata. Aludira na tzv. Orbanovo rješenje, ali za Hrvatsku bi bilo jeftinije da ga se angažira da legne na kritičnom mjestu nadiranja pa da glumi fizički prepreku. Mogao bi u tu namjenu iskoristiti i kravatu. Škoro bi manje-više sredio taj problem kao u njegovom hitu U mom dvorištu.


Post Festum sučeljavanja Deset na jednu

U drugi krug su lansirani Zoran Milanović (29,55%) i Kolinda Grabar Kitarović (26,65%). S obzirom da je doktor Miroslav Škoro tijesno treći (24,45%), krenut će borba za njegove birače, a on će zbog tog kapitala vrlo vjerojatno dobiti novu humorističku emisiju na HRT-u. Zato valja Škoru proglasiti stvarnim pobjednikom, a gledatelje kolateralnim žrtvama. Znate kako se kaže da na festivalu demokracije svi na kraju pobjeđuju, osim Đapića, za njega kao da je jedva uža i šira obitelj glasovala. Fascinantno je kako kandidati ispod pet posto mogu skupiti 10.000 potpisa bitnih za sudjelovanje u utrci, a onda se potpisnicima ne da glasovati za njih.

HDZ-ovci nisu djelovali škorirano, pardon šokirano, zbog toga jer im se ispred očiju dogodio presedan u prvom krugu izbora, a to je da prvi put aktualni nosač titule nije izvoljevao (minimalnu) pobjedu u prvom krugu! Očito je da su nekromanceri zakazali pa nisu odabrali dovoljno jaku invokaciju za glasače s Onog svijeta. U svojem govoru nakon rezultata, aktualna je predsjednica čestitala svim su-kandidatima, opisala je bitku kao da je riječ o opskurnoj kategoriji na nekom sumnjivom portalu za dijeljenje videa deset na jednoga odnosno deset na jednu. Zahvalila se okupljenima u stožeru jer su bili uz nju i u teškim i u lakim, odnosno dobrim trenucima, i kad su joj pljeskali i kad su je prozivali zbog navodnih grešaka, nametali krive interpretacije premda nikada nisam učinila ništa što bi naštetilo niti Hrvatskoj niti hrvatskom narodu. Trebalo je šest minuta nadahnutog govora punog floskula da se izvještačeni osmijeh rastopi s lica ljudskih scenskih kulisa iza aktualne predsjednice. Okupljeni su središte njenog programa i njene politike iako to sve baca na talačku krizu. Što sve ljudi moraju otrpjeti za tu člansku iskaznicu?


Tri i pol sučeljavanja Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović

Na početku zaista valja postaviti smisao ovih debata, poglavito jer su sve bile strpane u jako kratak vremenski rok. Tu je možda najpametnije trebalo imati jednu debatu i onda tko živ – tko mrtav.

Prva „debata” održana je na N1 televiziji, ako bi se to tako moglo i nazvati jer je nitko iz stožera Grabar Kitarović, odnosno Milanovićevog stožera nije potvrdio. To nije spriječilo Kolindu Grabar Kitarović da se suvereno pojavi u studiju N1 u nečemu što je, kako se kvazi-debata odvijala, nalikovalo montipajtonovskom meču hrvanja Kolindina imenjaka Colina Bombera Harrisa protiv Colina Bombera Harrisa. I baš kao što završava taj meč knock-outom i pobjedom Colina Bombera Harrisa, tako je to izvela i aktualna predsjednica. Prvo je uvalila svojeg supruga Jakova u problem, tvrdivši da je njezinom suprugu i prvom gospodinu RH bio ponuđen braniteljski status kojeg je on odbio. Interesantno je da je jako malo prašine podigla izjava predsjednice o nuđenju braniteljskog statusa kao da je riječ o pašteti. Ministarstvo branitelja ju je demantiralo, pa je ispalo da dobri vojak Jakov ima status branitelja. Ući će u anale onaj dio u kojem je predsjednica u svojim završnim riječima pozvala ljude da zaokruže broj na listiću koji pripada njezinom protukandidatu.

Sljedeće sučeljavanje održano je na RTL televiziji, pod malo pompoznim nazivom duel. Kako je riječ o duelu, a RTL televizija je poznata kao Prometej koji je za Hrvatice i Hrvate ukrao vječni zatupljujući plamen reality showova u obliku Big Brothera, potpisnik ovih redova bio je razočaran kad je shvatio da debatu neće voditi Antonija Blaće sa svojim piskutavim glasom. Blaće je borac, to svi znaju, ona se bori izgovarati razgovjetno riječi. Stvarno sam navijao da se taj duel pretvori u pravi nadrealni spektakl u kojem bi voditeljica otkrila nevjerojatne obrate uz stručno gostovanje Đapićeve kravate, Nina Raspudića i Žarka Puhovskog, te specijalno ukazanje Miroslava Škore zaduženog za poskočice i zabavu. Duel na RTL-u bio je doduše loš za Zorana Milanovića, koji je stalno šmrcao, te pokazivao na svojeg starog sebe, arogantnog i nedodirljivog pametnjakovića. Moguće je da je šmrcao zbog prevelike blizine Kolindi Grabar Kitarović, čovjek je razvio neku alergiju. Kolinda je pak vrlo dobro provocirala Milanovića s njezinim najjačim oružjem zvanim (blagi osmijeh). Na dan održavanja ovog sučeljavanja, potvrđena je presuda Ivi Sanaderu, imenu koje se ne izgovara više u HDZ-u. To je ono što bismo rekli voldemort riječ na Trgu žrtava fašizma 4. I što uradi Kolinda, što uradi iskusna diplomatkinja - ona se počne hvaliti Sanaderovom vladom. Išla je sama sebe nokautirati. Opet. To može izgledati iritirajuće za sugovornika koji je došao pobijediti u debati, ali svojim nastupom Milanović nipošto nije mogao biti zadovoljan. Pokazao je taman djelić svojeg karaktera što je na neki način moglo navesti birače da se Zoran Milanović nije reformirao kao što je to izgledalo na prvi pogled. <šmrc!>

Da stvar bude interesantnija, ova debata imala je pomalo dubiozan trenutak kad je netko iz stožera kandidata zatražio da se debata prekine. Voditelji, od kojih bi Antonija Blaće bila bolji izbor, su to rekli začuđenim kandidatima, posve ignorirajući želju kandidata da se otkrije o čijem je stožeru riječ, a bogami i mi gledatelji smo to htjeli znati. Ovo bi trebao biti skandal sam po sebi barem što se tiče novinara koji nisu rekli tko je htio da se debata prekine. Istina, ponudili su kandidatima da idu dalje i oni su to prihvatili. Reakcije iz stožera Zorana Milanovića i stožera Kolinde Grabar Kitarović bile su munjevite, oba stožera su tvrdila da nisu tražila prekid debate. Sljedeći dan, iz priopćenja RTL televizije, saznalo se da je savjetnica predsjednice RH Renata Margetić Urlić ušla u režiju i - u navali agape osjećaja prema predsjednici – zatražila da se zbog produljenog trajanja i umora predsjednice, debata završi.

Druga debata je označila svojevrsni povratak reformiranog i smirenog Zorana Milanovića, a i odmak Kolinde Grabar Kitarović od Sanadera. Međutim, hvaljenje Sanadera bilo je teško izbjeći i u ovoj debati, barem ga nije htio izbjeći Zoran Milanović koji je poentirao sa pismom Kolinde Grabar Kitarović The Washington Timesu u kojem, navodno, hvali tadašnjeg premijera Ivu Sanadera. Rasprava je brzo korodirala u međusobna optuživanja tko je lošiji političar i tko je imao katastrofalnu politiku, tu i tamo bi stvar prekinula optuživanja čiji je kredit bio manji, tko ga je kad i pod kojom kamatnom stopom dobio. Trend lupanja riječima po kandidatu pokrenula je Kolinda Grabar Kitarović koja je naprosto htjela naglasiti kako je Milanović nesposobniji od nje same. To je bila vrlo teška utrka koja je isprovocirala Zorana Milanovića da joj spočita ozbiljnu optužbu o tome kako je napravila neku vrstu puča u 2015. godini u korist HDZ-a, a sasvim sigurno je poentirao s inzistiranjem razlozima smjene šefa SOA-e Dragana Lozančića, te o njezinom angažmanu u nadzornom odboru posrnule tvrtke Kontinental prijevoza koja je, navodno, povezana s Leonom Sulićem kojeg je predsjednica pomilovala.

Nevjerojatno, ali u ovoj debati dvije stvari će ostati upamćene – jedna je revolucionarna izjava Grabar Kitarović koja se totalno pogubila kad je riječ o porezima i financiranju proračuna Inače, proračun se ne puni isključivo porezima. Puni se ekonomskom djelatnošću, prije svega izvoznim djelatnostima, proizvodnjom roba i usluga itd. Punjenje proračuna naplaćivanjem poreza je nešto što je sasvim zastarjelo i što moderne države napuštaju. Nekako se ne mogu odati dojmu da je to rekla samo da raspizdi Zokija. Tu misiju probao je - nakon debate – izvršiti njezin savjetnik za zdravstvo i sport Madžar koji je ubrzo netom nakon kraja sučeljavanja počeo provocirati Milanovića na holu u odlasku, sve u nadi da će ovaj prihvatiti izazov. Ne zna se ni dan danas zašto se Milanović nije raspizdio na Zašto ste bili na minimalcu? Zašto niste prijavili plaću i punicu? koju mu je dobacivao lik noseći simpatičan ceker s cvjetnim uzorkom. Evidentno je da je ceker djelovao smirujuće na naglu ćud Zorana Milanovića. Da ga je htio raspizditi, Madžar je trebao furati ceker sa starim Hajdukovim grbom. Nakon tog incidenta, izašla je pred novinare Kolinda Grabar Kitarović ne znajući što se točno dogodilo, malo je odgovarala na pitanja, ali ju drugi pripadnik njezinog stožera, glasnogovornik Kabok brzo odvukao kad su novinari načeli temu o čovjeku sa ženskim cekerom u rukama. Jebemti, koliki stožer ima Kolinda? Stalno se netko nađe da joj pripomogne i stvori kontraefekt. Pitam, jer su Milanovićevi očito nindže, nigdje ih nema.

Treće i finalno sučeljavanje odvilo se nekoliko sati ispred izborne šutnje. Tu se krenulo s pravim blatom! Počela su međusobna optuživanja, u kojima je Kolinda ispala čak i zeru agresivnija od najbudističkije verzije Zorana Milanovića koju smo mogli vidjeti na TV ekranima. Natjecali su se oko toga tko je koliko gledao Merkelicu, pričao s njom, taknuo je. Tko je dobar s kim, tko kome duguje uslugu... Opet malo o Bandiću koji kao da je pao iz ruke milosti zbog prosvjeda protiv njega, a i Juričanove kampanje... Nizala su se pitanja i pitanja, verbalno hrvanje postalo je predvidljivo jer smo praktički sve to vidjeli u posljednje dvije debate, sličan stil optuživanja, sve dok nismo došli do tih leksikonskih pitanja: najdraži filmovi, knjige, glazba.

To je nešto što je nevjerojatno, ali istinski zabavilo narod. Milanović je ovdje bio neodređen, ali je Kolinda krenula tu u petu brzinu – najbolja knjiga joj je Mali princ, tu je inzistirala da ispriča svoj kratki sadržaj u kojem je htjela duboko patriotizirati ovu svevremensku priču pisca Antoinea de Saint-Exuperyja. Po njoj je Mali princ shvatio posebnost ruže koju je njegovao, po meni mu je to džaba jer mu je zmija ponudila PR usluge. Ruža je, za vas koji ne vjerujete podsvjesnim porukama, zapravo metafora za domovinu. Omiljena pjesma joj je Cesarica, iako nije jasno jesu li novinari mislili na omiljenu pjesmu iz djetinjstva ili općenito. Zoki je shvatio to kao na pjesmu iz djetinjstva pa joj je objasnio da je imala trideset godina kad je pjesma izašla, dok on sam nije htio biti određen. Najbolji film joj je Dan nezavisnosti jer se Zemlja ujedinila protiv zajedničkih neprijatelja – vanzemaljaca. Milanović je tu bio određen, pa je odabrao film Sergija Leonea Bilo jednom u Americi. Ovako bi trebale izgledati sve debate, trebalo bi kandidate odmah bombardirati tzv. pitanjima iz spomenara, mene živo zanima koji im je bio najomiljeniji štrumpf, koje jelo najviše vole, koja im je najomiljenija boja, te tko im je skriveni donator.

Nitko nije zapravo ni stigao ispričati svoj program, pod uvjetom da ga imaju. Kolinda je to tek na kraju ove debate primijetila, da nakon čak dvije debate nije stigla ni reći slovo o svojem programu. Nije se trebala brinuti, nije stigao ni Zoran Milanović.


Post Festum sučeljavanja Zorana Milanovića i Kolinde Grabar Kitarović

Pobjednik tradicionalnih izbora za osobu koja mora biti fotogenična, spremna uletavati u svlačionice sportskih kolektiva, biti glavna u vojsci, te biti lučonoša vanjske politike je s osvojenih 1.034.389 glasova (52,67 posto) napram 929.488 glasova (47,33 posto) - Zoran Milanović! Milanović je postao peti predsjednik Republike Hrvatske.

Iz stožera Zorana Milanovića kreću pomirljive poruke. Začuđujuće je bilo da se prvi put javio pobjednik, a ne kao što je uobičajeno poraženi kandidat. Ruku na srce, u noći kad se protokol baš i nije poštivao, termin poražene kandidatkinje je zapravo preuzeo predsjednik SDP-a Davor Bernardić koji je bio toliko sretan što mu razdragani SDP-ovci kliču kao da ga vole, kao da ga stvarno, stvarno vole. Uzeo je onda Bernardić, ne neku nagradu za najbolju sporednu ulogu, nego mikrofon kao taoca i krenuo pričati i pričati... I pričati. Ispalo je kao da mu je pobjeda Zorana Milanovića na izborima najljepši dan u političkoj karijeri. Ovo bi trebali shvatiti kao upozorenje, ako je Bero toliko pričao, a nije ni bio u Milanovićevom stožeru, koliko bi onda sati mogao pričati ako bi najesen pobijedio na parlamentarnim izborima i postao premijer? Pokazuje potencijal koji bi mogao posramiti Fidela Castra.

Milanović je bio nešto kraći od ushićenog Bernardića, nije previše glavinjao u svojem govoru, napravio je kratki presjek kampanje za koju je ustvrdio da nije uvijek bila korektna, te se ispričao ako je nekoga nagazio. Kao što je i najavio u jednoj od održanih debata i ovdje je potvrdio tu tezu da će on biti predsjednik koji će čuvati Ustav. Govor je isporučio jednostavno korektno, bez sladunjavosti i velikih riječi za razliku od Bernardića, i za razliku od njega bio je poprilično kratak i jezgrovit.Uspio je zaustaviti zviždanje okupljenih upereno prema Kolindi Grabar Kitarović. To su neki komentatori ocijenili kao točku prekretnicu u ophođenju prema protukandidatu što puno govori da je elementarno iskazivanje pristojnosti i poštovanja na hrvatskoj političkoj sceni tako rijetko da bi se trebalo tretirati kao revolucionarno djelovanje.

Kolinda se obratila okupljenima u svojem stožeru nešto poslije Milanovića, čestitala je pobjedniku izbora, a i ona je spriječila da se zviždi njezinom konkurentnu. Istaknula je vjeru u zajedništvo, te izrazila nadu da tranzicija vlasti prođe u redu. Najavila je da planira ostati u Hrvatskoj, ali prije toga ide na odmor od 10 do 15 dana jer ga nije imala pet godina - što je vrlo vjerojatno kršenje zakona o radu, ako je to istina, zar ne? Poruka Kolinde Grabar Kitarović je pomirljiva, ali u stožeru HDZ-a se osjećaju previranja. Niti jedan vjetar ne može otjerati dim poraza u noći u kojoj neki istaknuti članovi HDZ-a najavljuju utrku za mjesto predsjednika ove stranke. Milijan Brkić, zamjenik predsjednika stranke, indikativno je rekao kako nije rođen da bude vječno zamjenik predsjednika HDZ-a, nezadovoljan je bio predsjednik saborskog Odbora za vanjsku politiku Miro Kovač koji je Kolindin poraz ocijenio kao kolateralnu žrtvu politike HDZ-a i kao znamen da bi se trebalo nešto mijenjati u stranci. Duetu hadezeovaca koji imaju nepogrešivi tajming pridružio se ministar mora, prometa i infrastrukture, Oleg Butković koji nije isključio to da spasi HDZ svojom kandidaturom za monarha ove vesele zajednice demokrata. Sve bi oči trebale biti uperene prema Gordanu Jandrokoviću čiji nevjerojatni politički instinkt liči na instinkt svisca-prognostičara Phila iz Punxsutawneyja. Iako je i on (Jandroković, a ne Phil) odlučio kritizirati rad Kolindinog stožera, valja ga sad promatrati, možda nam otkrije tko bi mogao biti glavni u HDZ-u. Igre neka počnu!

Zoran Milanović bi trebao negdje sredinom veljače ove godine položiti zakletvu i zauzeti stolicu na Pantovčaku. Bio je manje loš kandidat od lošije kandidatkinje i još malo pa bivše predsjednice Kolinde Grabar Kitarović, čiji mandat je cijeli nalikovao na jednu veliku predizbornu kampanju. Nije joj to pomoglo.

Ovo nije kraj, izborna godina u Hrvatskoj se nastavlja, sad bi moglo biti još interesantnije s obzirom na to da imamo vagu u odnosima u vlasti jer početkom jeseni idu parlamentarni izbori. Pravo je pitanje hoće li Milanović podjebavati vlast kao što je to činila njemu njegova prethodnica?

Ivan Dermiček

Prometej.ba