- Kontinent vam je to blagostanja, bogatstva, ujedinjenosti u različitosti, mira (osim u Ukrajini, ali to košta ekstra) i sličnih deformacija, a čekat će vas sigurnost s velikim „S“. Naravno, prvo morate prijeći Sredozemno more u ovoj žalosnoj isprici za gumeni čamac, odnosno ako baš toliko ljubite kopno lako vas... Koliko vas je trideset i pet? Lako vas 35 stane u ispušnu cijev kamiona. Nije problem, a cijena ostaje ista! – tako zamišljam da se obraćaju sumnja.. sumnjivim.. sumnjičavim migrantima šverceri ljudima kojima se, osim što su beskrupulozni gadovi koji ljudima na najmanje dvije razine nude lažnu nadu i to još naplaćuju, ne može poreći da ne vode profitabilan biznis. Ti smradovi uspijevaju tisućama i tisućama ljudi uvaliti šprehu da je Europa, pogotovo EU sve samo ne licemjerna, a to znači da imaju dobru žicu za marketing...

Žica? Podsjeća na još jednu granu industrije koja cvate u vrijeme migrantske krize – na bodljikavu žicu. Dopustite da vam osvježim pamćenje, bodljikava žica je prvotno izumljena u stočarske svrhe negdje u drugoj polovici 19. stoljeća. Različite su teorije tko je prvi izumio i primijenio bodljikavu žicu pa ćemo to preskočiti. Već u 20. stoljeću bodljikava žica dobiva na svojoj notornosti jer je korištena u gulazima, logorima, ratovima i kao oblik tetovaže na lijevom bicepsu Pamele Anderson. Osim lošeg predznaka, bodljikava žica je i velika turistička atrakcija na Korejskom poluotoku jer se njome obilježava prolazak 38 paralele. Pogodili ste, nešto slično obilježavanju nultog meridijana kod zvjezdarnice Greenwich, samo uz to dodajte još permanentni ambijent napetosti u zraku gdje svaka kriva kretnja može značiti početak sukoba i to je to.

Znate i sami kako su vizionari često neshvaćeni, a kako nitko iz EU nije prezentirao neko smisleno rješenje problema s prihvatom migranata, osim možda njemačke kancelarke Angele Merkel, neki su počeli uviđati logiku Orbanovog plana sa žicom

Vratimo se mi u Europu, konkretnije u EU, gdje su neke države članice još od prošle godine počele prakticirati postavljanje u medijima opjevane žilet-žice. Prvo: to nije žilet žica, nego je to „tehnička barijera“, a drugo: Gillette (koliko ja pratim) nije odlučio razgranati svoju proizvodnju u tom smjeru. Nije baš da imaju slogan „Najbolje za migraaantaaa“. Najbolje je tu tehničku barijeru zvati 'bodljikava žica upgrade verzija' koja ne samo da ti može otrgnuti komad odjeće, ako je odlučiš prijeći, nego ti je može obilno zakrvaviti tvojom vlastitom krvlju jer umjesto onog zavijutka ima vražja sječiva!

Bi li rekli nešto krivo ako bi ustanovili da je trend bodljikave žice u Europi potaknuo mađarski premijer Viktor Orban kad se na originalan način htio ograditi od Republike Srbije strahujući od nekontrolirane navale migranata, a i zato što mu je bilo dosta čekati Bruxelles da se sjeti da migranti dolaze u velikim valovima? Njegov čin je doživio osudu od većeg djela europske javnosti, ali se ponašao kao da to nije njegov problem pa je postavljanje bodljikave žice prebacio i na granicu s Republikom Hrvatskom. Opet je doživio osudu od javnosti, ali ga je boljelo briga i još je zadržao na koji tjedan hrvatski vlak. Znate i sami kako su vizionari često neshvaćeni, a kako nitko iz EU nije prezentirao neko smisleno rješenje problema s prihvatom migranata, osim možda njemačke kancelarke Angele Merkel, neki su počeli uviđati logiku Orbanovog plana sa žicom.

Vrlo vjerojatno ako ste država u Europi i čitate ovaj tekst palo vam je napamet - Gdje nabaviti tu 'bodljikavu žicu upgrade verziju'? U Mađarskoj, dakako, u gradiću Marianosztra, koji se nalazi nekih desetak kilometara od glavnog grada Budimpešte. Marianosztra, osim što je drugi na top listi mađarskih gradova koje možete izgovoriti bez frakture jezika, poznat po tome da se tamo nalazi najčuvaniji zatvor u Mađarskoj u kojem se nalaze vrijedni zatvorenici. Odnosno njih 700 je sigurno vrijedno jer oni revno rade na proizvodnji bodljikavih žica za 21. stoljeće. Navodno, narudžbe europskih zemalja samo pristižu, a profit sve više i više raste.

Slovenija je jedna od zemalja iz EU koja je odlučila pristupiti Orbanovom trendu i odlučila postaviti bodljikavu žicu na granici s Hrvatskom. Postavljanje nije naišlo na svesrdno odobravanje građana Slovenije, a bogme ni Hrvatska nije bila baš oduševljena razvojem događaja jer vuče neke probleme s definiranjem granice sa Slovenijom. Duga priča. Osuda javnosti je dosegla zenit kada se ustanovilo kako ta nesretna žica utječe na faunu koja ne poznaje kontekste državnih granica i razmjere ljudske gluposti. Fauna uvijek izvuče deblji kraj pa je primijećeno dosta ozlijeđenih, odnosno uginulih životinja zbog te nesretne žice. Pogranični susjedi, kao i župani s jedne i druge strane su se pobunili protiv ovakvih tehničkih barijera koje je odobrila vlada slovenskog premijera Cerara. Neki su ljudi odlučili uzeti stvari u svoje ruke i počeli su prakticirati građanski neposluh, endemsko ponašanje na Balkanu, rušeći bodljikavu žicu ne samo da bi divlje životinje mogle prolaziti, nego da se vrati normalnost na toj hrvatsko-slovenskoj granici koja ljude više spaja nego odvaja. Osim kad je riječ o Piranu, oprostite, mislim na Savudrijsku valu.

Ograde od bodljikavih žica možda estetski nagrđuju Stari kontinent i na neki način direktno pokazuju srednji prst europskoj ideji zajedništva. Tko bi predvidio da će Europa nakon takvoga iskustva s bodljikavom žicom i sličnim „tehničkim preprekama“, opet isfurati taj trend i u 21. stoljeću? Dežurni kritičari kažu da je to necivilizirano, da je to neukusno i tako passe iako je riječ – uvidjeli smo o vrlo kvalitetnoj žici. Vlada mišljenje da možda EU članice ne bi trebale ogradama između sebe rješavati probleme. Trebale bi se ugledati na civiliziranu Dansku, oni su najbolje doskočili problemu izbjeglica, a da nisu trebali isfurati Orbanov plan s ograđivanjem granica. Jednostavno, civilizirane zemlje poput Danske, premašile su gradnju zidova s bodljikavim žicama u 21. stoljeću. Pritom uzmite u obzir da su i Danci su bili ljuti kao ris jer se ne nadziru skora rješenja migrantske krize, ali Danska zna kako riješiti problem s migrantima! Zakonskim putem, naime od kraja siječnja 2016. danski je parlament golemom većinom podržao zakon u kojemu će se ograničiti prava na azil migrantima, a taj zakon između ostalog omogućuje danskoj policiji da bez problema pretraži migrante i ako se ustanove da imaju vrijednosti više od 1.340 eura to im se oduzima (postoje iznimke ako je riječ o obiteljskim vrednotama). To se tako radi! Ekonomičnije i istovremeno estetski opravdano, a migranti ti praktički moraju platiti ulaz u državu ako imaju više od tog iznosa. Naravno da je i Danska baš kao i Orban doživjela osudu javnosti, ali jebiga. Što danas znači zapravo ta osuda javnosti?

Autor: Ivan Dermiček