Svijet se nalazi na prijelomnoj točki! Britanski ministar obrane Ben Wallace britanskim je medijima izjavio kako je moguće ovih dana da Putin objavi globalni rat, dobacujući kako bi mogao iskoristiti Prvi maj da bi formalno proglasio III. svjetski rat, ili kako bi Rusi prisnažili - ne bi to nazvali III. svjetski rat, to bi više bio svjetski sukob. Vel’ka razlika.

Valja se podsjetiti da se Rusija ne srami pokazivati da ima nuklearno naoružanje, a ruski ministar vanjskih poslova Sergej Lavrov ozbiljnim je tonom ustanovio kako je opasnost od nuklearnog sukoba izvjesna. U međuvremenu, glasnogovornik Pentagona John Kirby plakao je govoreći o Putinu i sukobu u Ukrajini! Što se to, dovraga, događa? Zašto ljudi na prominentnim položajima tretiraju sukob u Ukrajini, a paralelno krizu u cijelom svijetu koja se očituje novom reinkarnacijom Hladnog rata, kao da čitaju trailer za akcijski film sa Stevenom Segalom u glavnoj ulozi? Gdje su nestale finese, gdje je nestalo slatko iščekivanje mogućeg nuklearnog armagedona?!

Ben Wallace, Sergej Lavrov i John Kirby nisu neki lokalni mistici iz onih kontakt emisija na TV-u ili sveznadari iz vaše birtije ili s vašeg newsfeeda, takve prognoze (koje pogoduju jedino onom vašem susjedu što je umjesto bazena napravio bunker od armiranog betona pa kao hobi skupljao konzerve i juhe u vrećicama, a vi ste mislili da je na bunici) izjavio je nitko drugi doli britanski ministar obrane, a plakao je glasnogovornik Pentagona! Naknadnom provjerom kalendara, možemo ustanoviti da Putin nije odlučio svima upropastiti Prvi maj pa objaviti dugoočekivani nastavak prva dva svjetska rata, onaj koji bi definitivno mogao pomoći žoharima da konačno formiraju svoje društvo nadživivši sve ljude osim Josipa Manolića koji sam, nažalost, više neće moći obnoviti našu civilizaciju.


Prijelomna vijest: Svijet je na prijelomnoj točki

Rekoh, nalazimo se na prijelomnoj točki, zrcalno sličnoj kao i naši roditelji, odnosno kao naši bake i djedovi, iz doba kad se Hladan rat objavio spuštanjem čelične zavjese nad Europom, a svijet je (p)ostao polariziran. Srećom, svjetski su lideri nekako zadržali pokeraško lice pa nisu odveli svijet u nuklearnu kataklizmu. Iako smo nekoliko puta bili blizu tom trenutku kad je sve moglo otići kvragu…

Recimo, onomad kad je Stanislav Petrov, sovjetski potporučnik, dana Gospodnjeg 28. rujna 1983., manirom novog hrvatskog ministra gospodarstva i održivog razvoja odlučio ne pritisnuti dugme i spasiti svijet od katastrofe zbog pogreške u sistemu. Zamislite, jedna pogreška u sistemu je mogla prouzročiti nezamislive posljedice nad čovječanstvom, nije čak ni bio napad u pitanju, da je Petrov toga dana protumačio to kao napad krenule bi rakete, a s njima i lančani odgovor na te rakete i imali bismo Sudnji dan pred vratima. Zapravo, ja ne bih imao jer tada nisam još bio ni rođen, ali shvaćate kamo to vodi. Upravo to bi se moglo dogoditi u našem hipotetskom III. svjetskom ratu, pardon svjetskom sukobu, Rusi bi ispalili raketu s nuklearnom glavom na London, a onda bi uslijedio nuklearni vatromet između svih zemalja u NATO-u koje imaju nuklearno naoružanje i Rusa. Bio bi to takav spektakl da bismo molili se da ga ne osjetimo.

U 21. stoljeću Hladni rat se činio apstraktnim pojmom (ali opet i pandemija španjolske gripe nam je izgledala apstraktno) koji je ostao zauvijek zatočen u romantičnim 80-im godinama prošlog stoljeća s Berlinskim zidom, Novim valom, šišmiš rukavima, natapiranom kosom, špricanim jeansom, čokoladnim mlijekom u trokut-tetrapaku, Demogorgonom i čekanju u red za kruh i kavu… Da smo samo znali da je povratak natapiranih frizura bio zapravo znamen za Hladni rat v2.0.

Hladni rat koji se valja iza sukoba Rusije i Ukrajine doista zaslužuje naziv “hladan” s obzirom na to da je Rusija počela isključivati plin Europi (minus Mađarska i Srbija - iako je Putin protresao Beograd svojom analogijom o Kosovu pa time natjerao Vučića da konačno otkrije karte, a možda u dijelu srbijanskog društva razbio mit o globalnim velesilama kao bezuvjetnim prijateljima) koja je uz SAD i ostatak NATO bratije počela hibridni sukob teškim sankcijama i lupanjima tamo gdje boli, po akumuliranom bogatstvu oligarha, figurativno testisima majčice Rusije. No, Rusija nekako odolijeva u tom sukobu sa Zapadom, baš kao što i Ukrajina odolijeva u sukobu s Rusima.


Ritam ratnih bubnjeva u Ukrajini

Da bubnjevi rata iz Ukrajine odjekuju Starim kontinentom govori i to da su poslovično neutralne zemlje EU Finska i Švedska počele razmatrati odluku o pristupanju u NATO. To se nije svidjelo predsjedniku Republike Hrvatske Zoranu Milanoviću kojeg je obuzeo, uz ostale stvari koje ga redovito obuzimaju, pravednički bijes! S obzirom na to da je izvanredno stanje, Milanović je tu vidio šansu da Hrvatska ne blokira svoje susjede u zapadnjačkim integracijama prema staroj postjugoslovenskoj navadi, nego je predložio da se blokiraju Finska i Švedska, odnosno njihov ulazak u NATO dok se ne sredi pitanje izbornog zakona u BiH i ne daju Hrvatima u BiH temeljna prava. Iako je rekao da što se njega tiče mogu ući u NATO, mogu se i dalje igrati, te citiram “neka pikaju bijesnog medvjeda penkalom u oko”, ali nećeš brate dok se ne sredi ovaj kaos u BiH. Svi znamo kako je kaos u BiH permanentna pojava koja odgovara svim tamošnjim narodima i narodnostima, pa bi se zbog frustracija nadležni radije odlučili za nuklearni rat, nego baviti se unutrašnjom politikom BiH. Naravno da se Milanovićev glas čuo do Helsinkija i do Stockholma. Legenda kaže da su se zapitali - Orbane, jesi li to ti?

Sukob u Ukrajini je pak pokazao veliku solidarnost prema izbjeglicama, Zelenskog je učinio romantičnim junakom koji moli Zapad da nešto učini (iako smo mi najbolje svjesni još iz 90-ih da se Zapad ne upleće kao u filmovima), ukrajinske boje su postale osim političke poruke, ujedno i modni izričaj, a tu tendencija Zapada da nesvjesno parodira ozbiljne stvari dolazi do neslućenih visina, da ne govorimo o razlikama tretiranja izbjeglica koje su dolaze iz Afrike ili s Bliskog istoka, no to bi bila tema za neku drugu raspravu s obzirom na kompliciranost.

Rusko-ukrajinski sukob postao je, da prostite na arhaičnom izrazu u ovo internetsko doba - “televizičan”, a samim time postaje depersonaliziran, odnosno: je li neki vaš ukućan poviknuo - Opet ovi o Ukrajini, daj prebaci na “Gospodina Savršenog”! Nekidan je Dmitrij Kiseljov, kojega smatraju neslužbenim glavnim šefom propagande Putinovog režima - a koji je poznati ruski voditelj i moćan čelnik ruske državne medijske grupe Rossiya Segodnya, te Sveruske državne televizijske i radiodifuzne kompanije - prezentirao simulaciju uništenja Britanije pomoću interkontinentalnog balističkog projektila Saramat popularno zvanog “Sotonin sin” i rezervni scenarij uništenja pomoću podvodnog drona “Poseidon” zbog britanskih upozorenja na napad iz odmazde na Rusiju. Uglavnom, zveckanje nuklearnim projektilima. Kiseljov nije bio škrt na plastičnim opisima posljedica u svojoj prezentaciji uništenja Britanije, poentirajući na kraju kako im se sviđa taj razvoj događaja, a nije da ih Putin nije upozoravao da se ne petljaju u sukob s Ukrajinom. Sukob je, barem prema ruskoj strani, zatvorenog tipa.


Apatija prema nuklearnim gljivama

Ne čini li vam se da se zbog konzumerističke prirode serviranja informacija sukob između Rusije i Ukrajine pretvorio u oblik vrlo ciničnog sportskog natjecanja gledanijeg od posljednih Olimpijskih igara, u kojem mi konzumenti na društvenim medijima biramo strane za koje ćemo navijati, što je samo po sebi pomalo uznemiravajuće s obzirom da tamo gradovi, sela, ljudi i životinje stradavaju?

Informacije i dezinformacije naizgled neodvojive jedne od drugih lete internetskom prostorom sljubljene u nekog mecha-medijskog robotskog bastarda koji vitla navodno mačem istine. Pa možemo čitati različite novosti o tome je li Putin lud, je li Putin bolestan ili smrtno bolestan, te je li lud i smrtno bolestan pa zato zapravo nema što izgubiti ako dođe do nuklearnog sukoba, do toga zna li Biden zapravo koja je uopće godina i da je predsjednik SAD-a, te je li Donald Trump koji se skriva u sjeni poput Dartha Sidiousa čekajući svoju priliku na sljedećim predsjedničkim izborima jedina šansa za mir u svijetu? Te su novosti dovoljne da vam potaknu noćne more, ako ne baš i totalnu apatiju prema eksplozijama nuklearnim gljivama.

Hladni rat v2.0 bi se pak mogao činiti konačno uspješnijim nego Hladni rat vaših roditelja ili baka i djedova, u smislu konačnog uništenja svijeta kojeg poznajemo, što je jako loša vijest za hrvatski turizam. Zašto? Zbog prologa koji se dogodio, a to je pandemija koja je desetkovala svjetsku ekonomiju i razdražila globalne vođe koji su još nestabilniji od lidera koji su grmili i oblačili za vrijeme Hladnog rata. Ovi aktualni izgledaju kao njihove verzije s Wisha, pogotovo kad se počinju natjecati s time tko je luđi. Kao da im se uopće i treba natjecati.

Ivan Dermiček, Prometej.ba