Papa Franjo je pravi superstar koji je toliko karizmatičan da prijeti svrgnuti s trona u disciplini „citiranje sa slikom“ Dalaj lamu! Hajdemo to staviti u neki kontekst: svi zasigurno imamo nekog prijatelja koji je podijelio citat sa slikom Dalaj lame na društvenim mrežama? Imamo! Razmislite samo što to znači kad mu je papa Frane za petama.

Trump je možda daleko od trona „citiranja sa slikom“, barem što se tiče vaših prijatelja koji nisu Amerikanci i republikanci, ali je zapravo trendovski prilagođen novi oblik političara, Homo Politikus Internetus, ono što je taman za današnje društvo, poduzetnik/reality zvijezda/političar koji medije koristi kao umirovljenici golubove. Pritom mislim na dobrostojeće umirovljenike koji ih hrane zrnjem, a ne na umirovljenike koji se hrane njima. Upoznajmo ova dva tipa!


Intro

Franjo je svježe lice katoličke Crkve koje osvaja svojom osobnošću, simpatičnosti i skromnošću koja navješćuje novi val u katolicizmu. Previše sam toga umotao u celofan, ispričavam se, ali ovaj je papa jedan šareni celofan koji privlači svojom raznobojnošću i spontanošću, ali unutra je zapravo onaj isti tvrdi bombon katoličke dogme - i što je najbolje to tako treba biti. Dragi postariji religijski vođa ima topli pogled sve dok ne počne iznositi neke svoje tvrdokorne stavove o homoseksualcima, pomalo patrijarhalan pogled na žene, a i kad se izjasni o nekim aktualnim događajima poput masakra u redakciji satiričnog časopisa Charlie Hebdo (ono famozno ako-netko-opsuje-njegovu-majku-da-može-očekivati- udarac).

Ali izuzmemo te, za 21. stoljeće, okoštale stavove jer svi znamo da Crkvi treba dosta dugo da neke prakse promijeni, je li tako Giordano Bruno? Bruno, ne sekiraj se, Crkva je na kraju priznala pogrešku! Lennone i tebi je oprostila ono za Isusa! Istina je da radim logičku grešku zvanu cherry picking kad spominjem Bruna zato što je Crkva u povijesti bila ujedno i bastion pismenosti i kulture, da nije tako zapitajte se bi li imali toliko nadahnutih remek dijela poput Michelangelove maestralne freske na stropu Sikstinske kapele koja je nastala unatoč konstantnom zapitkivanju „Je li gotovo već?“ pape Julija II. ili Leonardovu „Posljednju večeru“; tu i tamo bi se dogodio pokoji križarski rat, raskoli, Tomas de Torquemada i njegov prateći bend ili neki ne baš nepogrešivi papa ili neki vrlo pogrešni anti-pape, ali to je normalno za jednu organizaciju staru 2.000 godina! Osim toga, Crkva je znala biti i skromna, npr. što se tiče dogme papinske nepogrešivosti nju je relativno kasno proglasio 1870. godine papa Pio IX., a od tada se računa da pape imaju božanski GPS i da su sukladno s time nepogrešivi.

Donald Trump je svježe lice republikanske političke scene koje osvaja svojom osobnošću, poduzetništvom i skromnošću. Zezam vas, ali mu nitko ne može poreći smisao za biznis uz iskustvo u reality showovima koje je vodio šta ga čini očito tipom koji razumije medije, a opet takve kontroverzne izjave koje on može izgovoriti svakom drugom političaru bi praktički značile političko samoubojstvo, dok kod njega to djeluje gotovo kao kontraefekt. Doslovno što nebulozniju stvar Trump izjavi, on postaje sve popularniji. Možete li zamisliti kako je tek njegovoj konkurenciji koja ga mora pratiti u korak, a Republikanska stranka u zadnje vrijeme proizvodi više predsjedničkih kandidata nego Demokratska, koja se svela na neizvjesnu utrku između Hillary Clinton koja je i inače slovila kao favorit za demokratsku nominaciju i iznenađenja Bernija Sandersa. Trump, nakon što su neki kandidati povukli svoju kandidaturu, protiv sebe ima Teda Cruza, Marca Rubija, Bena Carsona i Johna Kasicha. S time da mu, od ovog kvarteta, u kontroverznim izjavama mogu konkurirati jedino Carson i Cruz. Nedavno je izjavio da voli ne-educirane što nije ni čudno jer takve je najlakše namamiti na udicu. Njegovu anti-islamsku izjavu o zabrani ulaza u državu svim muslimanima zbog mogućnosti terorističkih napada su osudili njegovi politički protivnici, baš kao i Bijela kuća koja je sugerirala republikancima da bi ga trebalo otpisati kao kandidata za predsjednika, te da je njegova izjava problematična za nacionalnu sigurnost! Nešto indirektni ali sumnjivo sličan stav Bijele kuće dijelio je Pentagon.

Kad ne napada migrante i muslimane, njegove retoričke strelice znaju ponekad gađati konkretne osobe baš kao što je bila izjava o „curenju krvi iz nje“ upućenoj Megyn Kelly, voditeljici Fox Newsa i jedne Foxove debate na kojoj je Trump sudjelovao. I kako se ovaj čovjek rješava negativnog publiciteta? Kroz društvene mreže koje maestralno koristi za regrutaciju fanova koji ga gledaju kao sposobnog čovjeka koji baš treba SAD-u, koja kao da je prestala biti svjetska globalna sila koja uglavnom kad krene nekomu pomagati napravi još veću pizdariju.

Dragi čitatelju, sad kad si upoznao likove i djela, spreman si za priču o verbalnoj trampi pape i Trumpa. Ali prvo...


Povijesni susret pape i ruskog patrijarha

Papa Frane je inače ovaj mjesec pod dosta jakim medijskim povećalom. Na tlu blago-komunističke Kube ostvario je prvi povijesni susret nekog pape s nekim ruskim patrijarhom! Inače, da budemo fer, prvi put se susret nekog pape s nekim patrijarhom, nakon Istočnog raskola 1054., dogodio 1964. u Jeruzalemu između pape Pavla VI. i grčkog patrijarha Atenagore I. To znači da papa Franjo nije prvi koji se susreo s patrijarhom, ali je prvi na listi onih koji su se susreli s ruskim patrijarhom. U ovom slučaju to je bio patrijarh Ruske pravoslavne crkve Kiril za kojega isto vrijedi da je prvi ruski patrijarh koji se susreo s papom... Susret je prošao, srećom, jako dobro, u posve prijateljskom tonu s uobičajenim konstatacijama koje religijske vođe donose, a nalikuju na željama misica koje žele „mir u svijetu“. Poslije je svatko od kršćanskih religijskih vođa krenuo svojim putem: papa u Meksiko, a patrijarh je išao vidjeti pingvine na Antarktici.


Oh, it is on!

Vratimo se papi, nikad bolje vrijeme za posjet Meksiku, ako to gledamo politički s obzirom da s druge strane Rio Grandea (ovo me vraća u doba vestern-stripova) postoji kandidat koji populistički najavljuje borbu protiv ilegalnih migranata gradnjom velikog zida vrijednoga 8 milijardi američkih dolara! Zvuči poznato? Ne ovo s dolarima nego ovo sa zidovima? U EU se već grade i fizički i mentalni. Neki su se politički analitičari pitali hoće li papa Franjo tijekom posjeta reći nešto o Trumpu i tim zidovima.


Inače, tko ne zna, u SAD-u (pred)izbori traju nevjerojatno dugo kao i kampanje, pa onda i debate... To je strašno, tek sad se sortiraju kandidati iz Demokratske i Republikanske stranke gdje će kao u Highlanderu moći ostati samo jedan ili jedna, a nakon stranačkih (pred)izbora za predsjednika, u konačnom krugu izbora za predsjednika SAD-a opet će kao u Highlanderu moći ostati samo jedan ili jedna. Eto, Donald Trump je jedan od kandidata Republikanske stranke i kotira jako visoko u svojem taboru, nevjerojatno visoko, opasno visoko, svaka u normalnim uvjetima politički samoubilačka rečenica mu samo diže renome. Nadmeni tip arogantnog stava kojemu je ovo prvi pravi izlet u politiku je nezaustavljiv i suvereno korača usprkos podršci Sare Palin, istovremeno govoreći neke totalno neprihvatljive stvari prema ultimativnom cilju pokoravanju Kozmosa, ispričavam se, prema Bijeloj kući. Govori o migrantima kao o nekim silovateljima i ubojicama. Elem, priznajte, ovaj vas je dio o Kozmosu malo dignuo na foru, ha?

Prvi je započeo Trump koji je primijetio da je papa u svom višednevnom posjetu održao misu pokraj granice između Meksika i SAD-a u kojoj je kritizirao obje strane i stavio naglasak na humanost. Trump je to protumačio logikom da je papa „vrlo politička osoba“ zaključujući da je „sredstvo meksičke vlade“.

Papa je Donaldu blago uzvratio „Hvala Bogu da je izjavio da sam političar jer je Aristotel definirao ljudsko biće kao političku životinju, stoga sam barem ljudsko biće. Što se tiče toga jesam li pijun, možda, ne znam. Prepustiti ću taj sud vama i ljudima.“, ali onda je dodao nešto što se zove retorički aperkat uperen prema Trumpu: „No, opet osoba koja razmišlja samo o gradnji zidova, gdjegod oni bili, a ne gradnji mostova, nije kršćanin, to nije po evanđelju. A što se tiče toga bi li vam savjetovao da glasujete ili da ne glasujete, ne želim se u to petljati... Samo kažem da taj čovjek nije kršćanin ako je izrekao takve stvari... Moramo vidjeti je li to tako rekao, ja sumnjam da je tako rekao.“

Zapravo, papa ne napada Trumpa nego više ostavlja da zaključci vise u zraku. Trumpova reakcija je bila neprocjenjiva. Uglavnom, na nekoj govornici je održao govor o tome da je procjenjivanje nečije vjere od strane religijskog vođe sramotno! Je li to baš tako dragi Donalde? Što misliš što inače rade religijske vođe?! Čovječe, da slučajno nisi prezbiterijanac, nego, ne znam rimokatolik, tip bi te mogao ekskomunicirati, ne kažem da bi, ali bi mogao... To rade religijske vođe u najblažim varijantama! No, zašto bi Trump to znao, on je milijarder, može platiti ljude da znaju umjesto njega. Na kraju krajeva, dodao je da „ako i kad ISIL bude napao Vatikan, a svatko zna da je ISIL-ov ultimativni trofej Vatikan, mogu vam jedino obećati da bi onda papa vrlo vjerojatno molio i želio da Donald Trump bude Predsjednik jer se to ne bi dogodilo.“ Što reći na ovo? Što reći na ovakvu izjavu osim: Ovako kvalitetna demagogija je na Balkanu prava rijetkost! Trump vam može djelovati kao neki neozbiljni lik s frizurom koja je tajanstvenija od frizure Duška Lokina, ali taj tip ubacuje hipotetski napad ISIL-a na Vatikan da bi dobio na političkim bodovima!

Što je rekao Frane, još ništa, čekajte malo! Na kraju, baš taj isti dan kad je napravio ovu opasku, Trump u nekom novom nastupu naglo mijenja ploču izjavivši da se ne voli svađati s papom i da mu se sviđa njegova osobnost, ono što on predstavlja i da je „divan tip“. Ujedno se ponudio za susret s papom Franjom kad god on to bude htio.

Dan poslije reagirao je glasnogovornik Vatikana otac Federico Lombardi ublažujući eventualno krivo shvaćenu papinu izjavu da to nije bio osobni napad i navođenje na glasovanje, nego jednostavno odgovor na direktno novinarsko pitanje.

Je li ova verbalna akrobacija s papom naštetila Donaldu Trumpu? Jest vraga! Trump pun sebe vodi ispred svojih republikanskih protivnika i niže serije pobjeda. Jebemti, čak ni incident s papom nije naškodio Trumpovom rejtingu! Jadan Jeb Bush koji je na početku (pred)izbora za republikanskog kandidata vodio za favorita je ispao iz utrke! Dovoljan znak za Dalaj lamu da se zapita želi li i on ući u ring s Donaldom.


Ivan Dermiček/Prometej, veljača 2016.