Foto: Goran Kovacic/PIXSELL/Večernji

Prije nekoliko dana izvjesni David Goldman objavio je članak u Jerusalem Postu u kojem je spomenuo mene. Bio sam šokiran ovim kolažom laži, iskrivljivanja i izmišljotina. Nikada do jučer nisam ni čuo za tog Goldmana. Vodi neki centar u Australiji koji se, ironije li, zove Centrom za historijsku istinu i ima blog u kojem razotkriva rehabilitacije nacističkih saradnika. Posebno se fokusira na srpske četnike, iako pažljivo izbjegava spominjanje ustaškog režima. Čini se da je u prijateljskim odnosima sa pripadnicima desničarskih krugova hrvatske dijaspore u Australiji. Opće je poznato da neki ljudi u hrvatskoj zajednici u Australiji otvoreno veličaju svoju povezanost s ustašama.

Moj pokojni otac Slavko i ja vodili smo žestoke debate s tim proustaškim krugovima u Hrvatskoj i u inozemstvu najmanje 20 godina. Objavio sam knjigu Holokaust u Zagrebu (2001, englesko izdanje objavio je USHMM 2015. godine) i Židovi u Zagrebu 1918-1941 (2004). Prominentni hrvatsko-bosanski pisac Miljenko Jergović nedavno je napisao da su te dvije knjige Ive Goldsteina „od prevlađujućeg dijela javnosti, u desnim medijima, na HTV-u, u akademskim i crkvenim krugovima, dočekane sa žestokom omrazom ili prezirnom šutnjom, dok se autor našao na različitim, naravno neformalnim, crnim listama.”

Moj otac je među ostalim knjigama napisao „1941. – Godina koja se vraća“, mješavina memoara i historijske analize (NYRB, 2009) koja je postala međunarodno poznata. U isto vrijeme smo se bavili ustaškom Nezavisnom Državom Hrvatskom (NDH) i njenim najvećim logorom – Jasenovcem. Dosljedno smo opisivali kriminalni karakter te države i logor u kojem je počinjen genocid nad Srbima, Romima i Židovima, kako i masovni zločini protiv Hrvata i ostalih.

Pritisak hrvatske proustaške desnice bio je enorman. Primjerice, Stjepan Razum, voditelj Nadbiskupskog arhiva u Zagrebačkoj nadbiskupiji i nositelj mnogih drugih važnih funkcija, je 2014. ustvrdio da je Jasenovac "mit" koji je "Hrvatima podmetnut", da je to "bio radni i tranzitni logor". Razum je konstatirao kako je Slavko Goldstein u svojim istupima nastojao "NDH pripisati najcrnja obilježja" i to je nazvao "goldštajnizacijom NDH".

Kad je Slavko Goldstein 2017. umro, župnik iz grada Hvara, Mili Plenković, objavio je na Facebooku da ga je "obradovala vijest da je umro dr. Slavko Goldstein. Drago mi je da je jedan mrzitelj Hrvatske nestao s pozornice ovog svijeta. Ipak mu od srca želim pokoj vječni i da mu Jahve bude milosrdan sudac“. Drugi su na internetu pokrenuli kampanju mržnje tvrdeći da je "(Goldstein) lažov i licemjer cijeli život se trudio da ocrni Hrvate i cijeli hrvatski narod kao da smo svi bili ustaše", "Jedan smrad manje", ili "Sve je jasno, Hrvatska je izgubila jednoga velikoga neprijatelja", i "Hvala dragom Bogu jedna divna vijest", te "Hajde!? Bogu hvala! Bio je šovinist (židovski) i rasist, a ne čovjek vrijedan spomena".

Hrvatska proustaška desnica na razne načine već desetljećima nastoji negirati povijesnu istinu, pa, između ostaloga, tvrdi da je popis žrtava logora Jasenovac zapravo falsifikat. Na njemu je proteklih desetljeća studiozno radilo više kustosa u Spomen-području Jasenovac. Sakupljeno je 83.145 imena stradalih, od toga su 48.217 Srbi, 16.164 Romi, 13.143 Židovi i 4281 Hrvati. Ove bi brojke trebalo uvećati za otprilike 10 do 20% kako bi se došlo do približno konačnog ukupnog broja stradalih.

U maniri hrvatskih radikala, Goldman laže kad tvrdi da je u Jasenovcu “dokazano manje od 4,500 žrtava”. On također laže kad kaže da je “u više navrata dokazano da je lista žrtava falsifikovana”.

Radikalna revizionistička i proustaška desnica tvrdi da bi do konačnog broja stradalih u Jasenovcu trebalo doći iskopavanjem leševa. To je besmislica, dokazivao sam to u mnogim prilikama, posebno u knjizi Jasenovac (2018, srpsko izdanje 2019, englesko izdanje se očekuje u aranžmanu USHMM-a).

Mnogo je razloga zbog kojeg se iskopavanjem leševa ne može ništa učiniti. Između ostaloga zato što su istraživači već 1964, otkapajući neke grobnice, ustanovili kako su mnogi leševi već 'istrulili i raspali se', ili kako se 'ljudsko tkivo pretvorilo u sapunastu masu žućkasto-narančaste boje'. Rezultat je to i uzastopnih poplava nedalekih rijeka Save i Une. Danas, gotovo 80 godina nakon tih ubojstava, našlo bi se još bitno manje fizičkih dokaza za proučavanje.

Osim toga, na kraju rata, samo koji dan prije proboja logoraša (22. travnja 1945) ustaše su počeli sustavno spaljivati leševe. Brojni svjedoci tvrde da su se od 6. i 7. travnja "na vrat na nos prekapala jasenovačka groblja, iskapale lješine i kosturi žrtava, te ih se spaljivalo na lomačama". Zatočenici su iskopali jame "preko kojih su postavljene gvozdene traverze, a na njih debeli pleh", potom i burad s naftom. Leševi bi se stavljali na pleh, a dovođeni su i živi zatočenici, koji su tu "zaklani i bili bačeni na pleh. Sve bi ih polili naftom, a nakon što se od pepela izgorjelih lešina jama napuni, onda se prelazi na drugu jamu".

Čak je bila izgrađena i uskotračna pruga kojom su vagoneti s pepelom i posmrtnim ostacima dovoženi na obalu i bacani u Savu. "Danima se crni dim zgarišta ljudskih ostataka dizao u nebo i svjedočio o uništavanju tragova zločina". I ustaše su poslije rata svjedočile o tom spaljivanju leševa. Uostalom, postoje i snimke koje je napravilo britansko zrakoplovstvo tih dana na kojima se jasno vide tragovi tih akcija.

U emisiji Nedjeljom u 2 koju Goldman spominje nisam spominjao Hitlera – to je još jedna laž. Iznio sam tezu da su leševi uništavani također s "drobilicom za kosti", koju su nacisti dokazano koristili tijekom poznate Akcije 1005. Ustaše su na razne načine usko surađivali su nacistima, pa postoje jasne indicije da su to učinili i u ovom slučaju.

Goldmanove kretenarije o tome kako ja „ismijavam“ holokaust neću komentirati. Jasno je da Goldman i krugovi koji stoje iza njega na skandalozan način relativiziraju holokaust u NDH.

Hrvatska radikalna desnica posljednjih mjeseci doživljava uzastopne izborne poraze. Nedavno je i vođa najvažnije stranke takve orijentacije morao podnijeti ostavku pod optužbama za malverzacije stranačkim novcem, uključujući i kupnju skupocjenih poklona svojoj 25-godišnjoj asistentici. Nakon ovakvog političkog i moralnog debakla, radikalnoj je desnici Goldmanov pamflet u Jerusalem Postu trebao biti melem na ranu. O tome su proteklih dana raspredali po medijima, naime, jedan je trijumfalno tvrdio da „Jasenovac nikada više neće biti onakav Jasenovac kako su ga zamislili i u što su ga htjeli pretvoriti korifeji velikosrpske, ali i Titove jugoslavenske historiografije“, da je „ozbiljan židovski povjesničar iz Australije raskrinkao 'našeg' Ivu“ i slično. “Jerusalem Post je raskrinkao lažljivca i trovatelja Jasenovca” (opet misleći na mene).

Ovaj članak neće poraziti taj krug ljudi. No, pokazao sam, nadam se, da se radi o intelektualno potkapacitiranim i nemoralnim ljudima.

Autor: Ivo Goldstein, The Jerusalem Post/Prometej.ba