Komšić povodom Dana nezavisnosti: “Dok separatisti čekaju trenutak, ova država jača.”

Bećirović istom prilikom: “Možemo biti ponosni na prvih 1075 godina BiH.”

Voljela bih da ljudi u BiH shvate da populizam ne mora biti ovo. Populizam mogu biti veće penzije, mogu biti čišće ulice, populizam može biti dostupnost lijeka za rak, populizam bi mogao biti i čist zrak, populizam bi mogao biti i razvoj sporta, napredovanje školstva, smanjenje poreza, olakšavanje mogućnosti za poslovanje.

Populizam može biti i hapšenje i pravedno suđenje kriminalcima i njihovo postavljanje za primjer kako se ne smije luđački voziti, maltretirati porodica ili profitirati na tuđoj muci. Nažalost, to građani u BiH ne shvataju. Populizam u BiH je svake godine gluplji, prizemniji, poganiji.

Narodima u BiH nisu potrebna ovakva obećanja, niti traže od obećavatelja da se potrude barem malo biti kreativniji i barem za predizborne prilike da promijene populistička obećanja ove vrste.

Dakle, nismo vrijedni ni desetak godina života balavca koji drogiran juri ulicama i ubija ljude. Nismo vrijedni ni da nas se kupi jednim poštenim suđenjem za femicid ili bilo koje drugo ubistvo. Nismo vrijedni ni da nam se obeća, a kamoli da se neko zaista potrudi da provede bilo kakav zakon koji bi bio u našu korist. Nismo više vrijedni ni predizbornog asfaltiranja, nekoliko novih radnih mjesta, niti bilo čega što bi nam popravilo kvalitetu života.

Dovoljno je da nam se spomene cjelovitost, odcjepljenje, legitimitet, i mi padamo u kolektivnu hipnozu čekajući dalje upute.

Ovo, opet nažalost, nije čak ni najbolnija činjenica. Bolnije od ovoga je da gore pomenuti likovi i sve njihove kolege na istim, nižim ili višim pozicijama, na suprotnim stranama ili iz iste matice, znaju svoj zanat i znaju šta nam se treba obećati. Tokom godina i uz pomoć brdo savjetnika, te osluškujući javno mnijenje, doveli su svoju zlatnu koku do savršenstva. Tako, znaju da njihov narod ne traži od njih da ima bolji zrak, da im je toplo zimi, da im poslije lijekova i režija od penzije ostane i za hrane, da se imaju gdje liječiti, da imaju korisno školstvo, da su upotrebljivi putevi, čist i zdrav okoliš i bilo šta drugo za šta bi recimo Francuzi spalili pola Francuske da im je približno slično našem.

Tako pomenuti likovi i njihove kolege pričaju o onome šta mi želimo čuti i šta nam je bitno. Znaju da za nas nacionalni ponos predstavlja mogućnost izdržavanja patnje i poniženja, i to nam daju. I zato nam i ne treba bolja BiH. I zato, kako reče predsjednik, neka nam je sretan 1075. rođendan!

Preuzeto s bloga vikler.net