Pandemija koronavirusa do kraja je ogolila i u autentičnoj formi prikazala sve devijacije bosanskohercegovačkog društva. Otkrivaju se slabosti privatizacije, jasno se ocrtava institucionalizovana korupcija i pljačka koje su uništile javno dobro, uočava se razina devastacije javnih ustanova i preduzeća. Za zdravstveni sistem smo i prije pandemije znali da je fragmentiran, osiromašen, sa manjkom zdravstvenog kadra, neorganizovan, sa često korumpiranim i politiziranim upravljačkim i rukovodnim tijelima, nereguliranim odnosom prema privatnim zdravstvenim ustanovama, zastarjelom i nedovoljnom opremom, nedostatkom lijekova. Međutim, akutno stanje u toku pandemije ukazuje i na destrukciju zdravstvenog sistema u njegovim humanističkim temeljima. Sumnjive okolnosti smrti nekoliko osoba u Sarajevu, uzrokovane koronavirusom, ukazuju na potpuni haos i nedostatak organizacije i sinhronizacije. Organizacijski haos ogleda se u nepostojanju utvrđenih procedura te činjenici da su pacijenti morali bezbroj puta pozivati i moliti za pomoć kao da je neko svjesno konstruirao niz administrativnih barijera da bi pacijentima, u ovoj dramatičnoj situaciji, liječenje bilo otežano ili čak u potpunosti onemogućeno.

U čemu leže uzroci narušavanja zdravstvenog sistema? Prije svega u općoj destrukciji javnog dobra. Za suočavanje sa izazovima pandemije trebali bismo imati razvijeni sistem javnog zdravstva koji je u službi općeg dobra. Destrukcija javnog dobra je danas vidljiva na svakom koraku, od uništenih parkova, prljavih autobuskih stanica, zapuštenih igrališta, neuređenih trotoara, neobnovljenih fasada, provincijaliziranih trgova, nepostojanja javnih toaleta, osiromašenih bolnica i škola. Divlji kapitalizam u specifičnoj kombinaciji sa etnonacionalizmom destruirao je svaku ideju o javnom dobru, javnosti, javnom prostoru, javnoj stvari, javnom interesu, značaju javnih preduzeća i ustanova. Pojmove javnog, zakonitog, zajedničkog, solidarnog, općeg dobra, su zamijenili pojmovi vitalni nacionalni interes, potrebe tržišta, rast, razvoj, roba, identitet, deregulacija. Opći interes i opće dobro su ustuknuli pred ličnim interesom, nacionalnim interesom, tržišnim interesom. Najmarkantniji i najuređeniji objekti danas su strane banke, privatne zdravstvene ustanove, benzinske pumpe i kockarnice. Očigledno smo zaboravili da živimo u kapitalizmu i to u njegovom najgorem obliku – simbiozi neoliberalnog kapitalizma i etnonacionalizma.

U stanje normalizacije destrukcije javnog dobra smo upadali postepeno, poput žabe koja nije svjesna postepenog zagrijavanja vode u kojoj se nalazi. Etnička privatizacija je uništila zdravstveni sistem institucionalnom korupcijom, neznanjem i organizacijskim haosom. Proces normaliziranja nenormalnog traje već trideset godina, a za to vrijeme su destruirane vrijednosti koje su bile društveni orijentiri na osnovu kojih smo mogli prepoznati i razlikovati prihvatljivo od neprihvatljivog. Konstantno “zagrijavanje vode” nacionalizmom, etno-kapitalizmom i paralizirajućim političkim konfliktima održava ovakvo stanje i onemogućava uspostavu normalnog sistema vrijednosti u bosanskohercegovačkom društvu. Simbioza etnonacionalizma, divljeg kapitalizma i klerikalizma uspostavlja, diktira i legitimira kriterije normalnosti, kriterije po kojima je zdravstvene usluge moguće smatrati robom.

Da li će pandemija koronovirusa biti pokretač promjena koje će dovesti do suštinske reforme zdravstvenog sistema? Da li će to značiti kraj privatizacije i tržišnih zakonitosti u zdravstvu, te kraj pretvaranju zdravstvenih usluga u robu? Jačanje solidarnosti, empatije i socijalne interakcije među građanima može stvoriti pretpostavke za uspostavljanje zdravstvenog sistema u službi općeg dobra. Naše društvo ima povijesno iskustvo socijalne države i zdravstvenog sistema koji služi općem dobru građana. Iako se svi zatvaramo i izolujemo da bi se zaštitili, virus je transcendirao sve granice i barijere, državne, političke, etničke, vjerske, socijalne i pokazao neminovnu povezanost svih pripadnika ljudskog roda. Hoće li to biti motiv za transformaciju svijesti koja će uspostaviti novu paradigmu solidarnosti i nužne povezanosti među pripadnicima ljudskog roda?

Esad Delibašić, Prometej.ba