Budućnost zelene ljevice

Ništa više neće biti isto. Najgrlatiji junoša našeg političkog sazviježđa, vedeta Stranke demografske akcije Haris Zahiragić, u osvit izbora obrnuo je ćurak. Sve je došlo iznenada, u magnovenju, kada se tomu u iskopanim stranačkim rovovima niko nije nadao. Revni analitičari su utvrdili da je tektonskom zaokretu kumovala futurologija, najpodcjenjenija i najnezahvalnija znanost među naukama. Naša saznanja, pak, nisu na tom tragu.

Svi oni do kojih dolazi ova hronika mogli su vidjeti videozapis nabudženog naslova „Potencijalne vijesti iz budućnosti! Ukoliko ne želite da se jedno jutro [1] probudite u ovakvom Sarajevu i da gledate ovakve vijesti izađite na izbore u nedjelju“, u kojem nam spikerica iz 2032. godine saopštava najcrnje slutnje bh. prekarijata. Niko sa sigurnošću ne može reći da li je spomenuti zapis autentičan, odnosno, da li je doista došao iz budućnosti ili je načinjen u svrhu propagande, kako bi nam poturio subliminalne poruke koje bi trebale promijeniti naše glasačke navike. Iz džematā dolaze proturječne informacije: jedni kazuju da je objavljivanje ovog zapisa očigledno fitna, drugi tvrde da je gazija zapao pod uticaj Svete Trojke, treći da su mu džini iz budućnosti prošvercovali materijal kako se nikad ne bi ponovilo ono što se nikad nije ni desilo, a ima i glasova koji sumnjaju da je materijal kvantno doskočio kroz prostorvrijeme, što odbacujemo kao malo vjerovatno. Mi smo skloni trećenavedenoj teoriji.

Bilo kako bilo, ove sporove ostavljamo novim naraštajima naučnika i interdisciplinarnim saltom okrećemo se tumačenju vijesti odaslanih u eter.

U prvoj vijesti iz 20. septembra 2032. godine spikerka nam saopštava da se baš na taj dan „Univerzitet u Sarajevu ispisao iz sudskog registra i na taj način prestao postojati kao pravno lice. Ministrica visokog obrazovanja je izjavila kako joj je žao što je sa gašenjem Univerziteta u Sarajevu ugašena i njegova skoro stogodišnja tradicija, ali da su javni univerziteti svakako zaostali, te da privatni univerziteti treba da preuzmu primat. Dodala je kako Vlada kantona neće ostati bez reakcije te da će već naredne sedmice kampus iz zgrade fakulteta Univerziteta u Sarajevu biti ustupljene po komercijalnoj cijeni jednoj od privatnih visokoškolskih ustanova. Kako nezvanično saznajemo u igri su ostala dva privatna univerziteta, a jedan od njih je, kako saznajemo, Visoka škola sa Sokoca.“

Kako vidimo, u budućnosti na koju upozorava tada već bivši SDA kadar, najprije će najebati Filozofski fakultet koji je u našoj grkoj savremenosti preuzela njegova sadašnja partija, jer kako bi, zaboga, bez osposobljenih kadrova ove visokoobrazovne ustanove, bilo moguće napisati da će „kampus iz zgrade fakulteta Univerziteta u Sarajevu biti ustupljene(...)?“ Ne obračunava se ovdje Zahiragić samo sa agramatičnošću naše ezedeaovske savremenosti, nego i sa kadrovima svoje tada već bivše, a danas pripadajuće partije, koji su pohrlili na sokoce naših kiseljaka kako bi sa usputnim diplomama zaklobučali na propozicije navodećih konkursa. Oštar je sutrašnji agitpropovac Zahiragić prema svojim dojučerašnjim kolegama koji su zarad sinekura u telekomima, zavodima i silnim agencijama, uništili javne visokoškolske ustanove odlukom da se upišu na privatne fakultete. Naši izvori iz onostranosti tvrde da se na ovu vijest ponajviše naljutio kadrovik Edin Ramić. Ostaće zabilježeno da se begovica nesmotreno cerekala, dok je sa članovima partije gledala vijesti, hladeći se lepezom koja je neodoljivo podsjećala na fakultetsku diplomu.

Druga poruka iz budućnosti, poslana stanovnicima Sarajevske kotline, glasi da je „premijer Kantona Sarajevo danas na Trgu djece Sarajeva, uz velike mjere osiguranja, uprkos nikad masovnijim protestima građana, otkrio spomenik vojniku Vojske Republike Srpske. Premijer je tom prilikom izjavio kako građani danas možda ne razumiju taj potez, ali da je Sarajevo kao glavi grad Bosne i Hercegovine dužno prvo pružiti ruku pomirenja te da on živi za dan kada će nešto slično uraditi i drugi bosanskohercegovački gradovi“.

Informacija koja je došla do nas zahvaljujući budućem drugu Zahiragiću i u vrijeme emitovanja ove vijesti već bivšem članu SDA, otkriva nam da je u dolinu Miljacke, vjerovatno sa sedimenata paljanskih položaja, u prošlosti dotekao historijski revizionizam. Blagodareći naporima tada bivše, a danas još aktuelne stranke nadolezećeg nam druga Zahiragića, nazivi javnih ustanova koji su nosili imena prema, današnji Zahiragić bi rekao komunističkim zlikovcima, zamijenjeni su nekim modernijim, budući drug Zahiragić bi rekao odvratnim likovima. Tako se proustaškom antisemiti Mustafi Busuladžiću, po kojem, izborom današnje Zahiragićeve partije, ime nosi sarajevska škola, pridružio neimenovani vojnik Vojske Republike Srpske, vjerujemo četnik, na što upozorava Zahiragić sa snimka, ne iznoseći detalje ove odluke. Ustaško-četničko jedinstvo, raskinuto Blajburgom, a ponovo oktroisano handžarom Zahiragićeve, uskoro bivše partije, u neoliberalnoj neonacističkoj neosavremenosti dobilo je jedno neozabrinjavajuće lice s kojim se naš savremenik Zahiragić, rastrzan svim tim sintaksičkim uslovljenostima, nije znao suočiti.

Sljedeća nepogoda na koju nas upozorava, već izvjesno budući komunista Zahiragić, jeste nadolazeća privatizacija prirodnih resursa. Ratovi za vodu, na koje odavno upozoravaju ljevičari i antiglobalisti osviješteni klimatskim promjenama, u vijestima do kojih je došao izvor citata našeg futura, Zahiragić, postaju grozomorna realnost. Neoliberalna agenda, poškropljenja izdajom budućih sarajevskih vlasti ucijenjenih krupnim kapitalom, upozorava kantonalni Evo Morales, bez sumnje dolazi na naplatu.

„Danas su međunarodne kreditne institucije postale vlasnik sarajevskog Vodovoda. Naime, u posljednjih petnaestak godina vlada KS se neplanski zaduživala do te mjere da su prestali biti u stanju servisirati dug, pa su međunarodne finansijske institucije oduzele Vodovod. Prvi dan novi vlasnik Vodovoda je donio odluku o poskupljenju vode za 300 posto, a nezadovoljni građani najavljuju proteste. Premijer Kantona Sarajevo kaže kako je Vodovod privatno vlasništvo te da je kao takvo neprikosnoveno i da vlada KS nema ni prava ni osnova da utiče na cijenu vode“, navodi se u vijestima koje je komradovski, uz pomoć skrivenih sila, iskopao danas još uvijek član SDA Haris Zahiragić. Upirući prstom na greške koje je pravila, iz vremenske ravni ovog TV priloga njegova bivša partija, poput žmirenja na vodomjere inih budnja i selimovića, današnji jatagan privatne begovske države, a za deset godina žrec društvene svojine, slika nam gdje nas vodi ustupanje ilidžanskih vodnih rezervi nezasitim tajkunima koje je iznjedrila, 1454. hidžretske godine njegova već bivša partija.

Svi krupni događaji dekade koja je pred nama desiće se upravo na dan kada je sniman dnevnik koji je iz smoga budućnosti magično procurio u našu današnjost. Za vijest koju ćemo prenijeti, ne možemo sa sigurnošću utvrditi da li je doista nastala na navedeni datum ili je deepfake tehnologijom skrčkana u laboratoriju komuniste u nastajanju.

„Danas je u Sarajevu oboren još jedan svjetski rekord. Ovaj put onaj u zagađenju zraka. Sarajevo je danas zvanično grad sa najzagađenijim zrakom od kada postoje zvanična mjerenja. Vlada kantona je donijela hitnu mjeru zabrane izlaska građana iz domaćinstava duže od 15 minuta po članu domaćinstva i uvela obavezu filtera zraka u kućama i stanovima u Kantonu Sarajevo. Iz ekoloških udruženja optužuju vlast u Kantonu Sarajevo i navode kako je ovo zapravo rezultat intenzivne gradnje visokih zgrada u najužoj gradskoj jezgri. Iz Vlade Kantona Sarajevo odgovaraju kako je čist vazduh bitan, ali da se od vazduha ne može živjeti te da je izgradnja visokih zgrada na mjestu nekadašnje Skenderije kvadranta B i na drugim lokacijama u centru Sarajeva povećala broj stanovnika u općini centar, što je na neki način i bio jedan od potpisanih principa i mjera Trojke.“

Suptilna je ovo poruka Zahiragića iz futura današnjem šefu njegove partije, koji je dok je još bio na čelu Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo počeo donositi sumnjive odluke koje će nepovratno unakaziti urbano lice Sarajeva. Izgradnja visokih zgrada, upozorava budući eko-socijalista, kulminirala je izgradnjom Sarajevo City Centera, čiji su investitori iz Zaliva, bliski njegovoj sadašnjoj političkoj organizaciji, podizanjem visoke građevine u naselju Marijin dvor, a gdje ovakvoj građevini nije mjesto, prouzrokovali ne samo blokadu u strujanju vazdušnih struja, nego i enormno svjetlosno zagađenje zbog kojeg se stanovnici naselja noću moraju skrivati iza zavjesa. Ovaj trn na ruži vjetrova, jasan je zeleni ljevičar, mora se ukloniti.

Kako se odlaskom u budućnost mijenja naša sadašnjost, vječita je aporija fizike. Hoće li se miješanje komuniste Zahiragića iz budućnosti odraziti na njegova sadašnja uvjerenja, ili će pak poništiti Zahiragića kao političku činjenicu, misterija je koja nas ostavlja u slatkim mukama.

Harun Dinarević, Prometej.ba

[1] Naviknuti na stradanje padeža već na prvim linijama poruka druga Zahiragića, ovaj dio ostavljamo u originalu