Sa ravnodušnošću čitam vijest o usaglašavanju nastavnih planova i programa za nacionalnu grupu predmeta u školama Republike Srpske i Srbije. Ravnodušna sam, jer sam kao nastavnik historije dobro upućena o potezima obrazovnih vlasti u Federaciji BiH, odnosno u Kantonu Sarajevo, koji su u javnosti podržani kao nešto pozitivno, a ustvari nije tako kao što izgleda. Ako informacija o potezu obrazovnih vlasti entiteta RS zaslužuje pažnju medija, političara i građana onda i informacija da Kanton Sarajevo provodi kurikularnu reformu zaslužuje odgovarajuću interpretaciju. Istina, Republika Srpska usaglašava Nastavni plan i program s drugom državom, ali to ne umanjuje štetne posljedice promjena u obrazovnom sistemu koje provode kantonalne obrazovne vlasti. Dok obrazovne vlasti Republike Srpske pokazuju spremnost da usaglase Nastavni plan i program sa NPiP druge države, Kanton Sarajevo ne pokazuje spremnost da usaglasi NPiP sa drugim kantonima. U sarajevskim školama uče specijalna djeca i rade specijalni nastavnici, pa im treba drugačiji NPiP. Kao da se u Kantonu Sarajevo skupila sva federalna intelektualna elita, pa je nastalo i nepisano pravilo da sve promjene treba prvo da se provedu u Kantonu Sarajevo.

Jedan od ciljeva reforme osnovnog obrazovanja započete 2004. godine uvođenjem devetogodišnje osnovne škole bilo je uvođenje jedinstvenog nastavnog plana i programa na nivou Federacije BiH. Bilo je sve dogovoreno i parafirano, ali ostalo je samo na papiru. Upravo je Ministarstvo za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo iz Nastavnog plana i programa za predmet Društvo izuzelo sadržaje koji se odnose na historiju Bosne i Hercegovine. Tako na primjer, djeca u Tuzlanskom i Unsko-sanskom kantonu već u 5. razredu steknu osnovno znanje iz historije BiH, a djeca u Kantonu Sarajevo ga stiču postepeno, kroz razrede. Iz godine u godinu odstupanja od jedinstvenog nastavnog plana i programa su sve veća.

Nikad nisam učestvovala u komisijama za izradu nastavnih planova i programa, kataloga pitanja i testova. Pisala sam udžbenike i stalno ukazivala na nedostatke nastavnih planova i programa i postupka recenziranja udžbenika. Za neupućene, autore udžbenika samostalno biraju izdavačke kuće, a ne Ministarstvo. Udžbenici se pišu po nastavnim planovima i programima koje propisuje Ministarstvo i recenziraju se, a autore nastavnih planova i programa i recenzente bira Ministarstvo.

Iako sam protivnik provođenja obrazovnih reformi na kantonalnim nivoima, prijavila sam se na javni poziv Ministarstva za obrazovanje, nauku i mlade Kantona Sarajevo za člana stručnog tima za izradu predmetnog kurikuluma za historiju. Prvi put se objavljuje ovakav javni poziv i ponadah se da je ovo ozbiljno i transparentno. Jedan od uslova koje su kandidati trebali ispunjavati bio je i da imaju minimalno 15 godina radnog iskustva u odgojno-obrazovnom radu, a u prijavnom obrascu je trebalo navesti i stečena zvanja i stručne reference. Imam 18 godina radnog iskustva, i to i u razrednoj nastavi i u predmetnoj nastavi u osnovnoj i srednjoj školi. Magistar sam historijskih nauka, objavljeni su mi udžbenici i stručni radovi. Osjećala sam čak neku euforiju zbog toga što će se konačno nešto promijeniti nabolje, sve dok nisam došla na intervju koji je vodila komisija sastavljena od članova „glavne kurikularne komisije“. U komisiji za odabir članova stručnih timova za izradu predmetnih kurikuluma bio je Asmir Hasičić, profesor historije, direktor jedne sarajevske škole koji ima najviše deset godina radnog iskustva. Eto, tako je postavljena kurikularna reforma u Kantonu Sarajevo! U glavnoj komisiji je osoba koja nema 15 godina radnog iskustva, intervjuiše kandidata koji ima 18 radnog iskustva, naučno zvanje magistra i zvanje višeg stručnog savjetnika i objavljene stručne radove!? Očito, po njegovom mišljenju je sasvim ispravno da on intervjuiše mene, da procjenjuje moje znanje i sposobnosti. Na intervju su pozvane i osobe koje ne ispunjavaju uslove, a ja se pitam zašto su se te osobe uopće prijavile kada ne ispunjavaju osnovni uvjet – nemaju 15 godina radnog iskustva. Jedino logično objašnjenje je da su znali da će biti izabrani, iako ne ispunjavaju uvjete javnog poziva. U prijavnom obrascu kandidati su trebali napisati svoj prijedlog kurikuluma ili ukratko obrazložiti šta treba promijeniti. Veoma mudro! Dobit će smjernice za izradu kurikuluma, a pravila javnog poziva prilikom odabira kandidata za stručne timove se neće poštovati! Da, i ovakavi nastavnici odgajaju djecu u školama! Bilo bi dobro da bar i učenike nauče loviti u mutnom, jer u ovakvoj državi je to očito najprofitabilnija vještina. Nezvanično sam obaviještena da sam trebala biti na nekoj edukaciji u hotelu Hollywood na Ilidži, jer sam član komisije za predmet Društvo. A nisam se ni prijavila za taj stručni tim!? U komisiju za izradu kurikuluma za historiju nisam izabrana. Nisam dovoljno stručna. Kada sam dobila sve potrebne informacije, odbila sam i učešće u stručnom timu za izradu kurikuluma za Društvo u 5. razredu. U stručni tim za izradu kurikuluma za predmet Historija, između ostalih, izabrana je i supruga od spomenutog člana „glavne kurikularne komisije“ bez dovoljnog radnog iskustva i bez stručnih referenci. Pametnom dosta da shvati o kakvoj se reformi radi.

Arifa Isaković

Tekst je lični stav autorice