Također je predvidio da će se otezati s početkom njegovog suđenja. Tada su se mnogi smijali tim njegovim riječima.

No, već sam odlazak Šešelja u Haag razlikovao se od većine ostalih odlazaka ratnih zločinaca u Haag. Od početka je mirisalo na cirkus: najprije su ga subraća radikali ispratili uz četničke pjesme, govore, skandiranje i pečenje. Po dolasku na amsterdamski aerodrom, nadležna služba Tribunala je Šešelja čekala na krivom terminalu, pa je vojvoda tumarao pola sata po aerodromu tražeći nekoga iz Haškog suda. Šešeljev se cilj također razlikovao od ciljeva njegovih kolega zatvorenika u Haagu: on je odlaskom u Haag planirao zaokružiti savršenu karijeru ekstremnog nacionalista, time što bi umro kao mučenik za „nacionalnu stvar“ i učinio svoju „nacionalnu ideologiju besmrtnom“.

Suđenje je počelo tek 07.11.2007, čak četiri i pol godine nakon Šešeljeva dolaska u Haag, uz patetične izgovore Tribunala: kao jedan od razloga ovako kasnog početka suđenja naveden je manjak slobodnih sudnica! U optužnici se Šešelja teretilo za zločine protiv čovječnosti i kršenje zakona i običaja ratovanja u Hrvatskoj, BiH, ali i za zločine u Vojvodini 1991-1993. Tužilaštvo je planiralo dokazati neposrednu vezu između Šešeljeve huškačke nacionalističke retorike i počinjenih zločina (kako je svojedobno učinjeno s procesuiranim ratnohuškačima iz Ruande).


Njegovo su suđenje obilježili ismijavanje i ispadi od kojih su se haški suci crvenjeli. Šešelj je na početku suđenja rekao da u Haag nije došao radi suđenja, nego radi druženja s nizozemskom kraljicom


No Šešelj, koji se kao učen pravnik samostalno branio, brzo je napravio cirkus od suđenja. Njegovo su suđenje obilježili ismijavanje i ispadi od kojih su se haški suci crvenjeli. Šešelj je na početku suđenja rekao da u Haag nije došao radi suđenja, nego radi druženja s nizozemskom kraljicom. U svakoj prilici nastojao je izvrijeđati suce s dosjetkama poput: „To što mi vi zavidite zbog dubine i jačine mog glasa, idite na neku hormonalnu terapiju pa to rešite.“, ili /Tužitelj/: „Molim vas da odgovarate samo sa Da ili Ne”, /Šešelj/: „Mogu li ja vama da postavim pitanje a da mi odgovorite sa Da ili Ne?“, /Tužitelj/: „Možete”, /Šešelj/: „Zna li vaša majka da ste homoseksualac?“. Ovo su još i najbenignije provokacije. Morbidnim i vulgarnim rektalno-faličnim metaforama Šešelj je vrijeđao suce i tužitelje, ismijavao je i svjedoke, poput jednog američkog fizičara i sociologa kojeg je uhvatio u nepoznavanju materije o Avogadrovom broju i masi elemenata, štrajkao je glađu, obznanjivao imena zaštićenih svjedoka... Ljudi su se počeli pitati hoće li na kraju Haag izreći presudu Šešelju ili on Haagu.

Vrijeme provedeno u zatvoru iskoristio je za proširivanje svog bogatog proznog opusa, kojem je (o trošku Haškog suda) dodao sljedeće naslove: „Lažljiva haška pederčina Džefri Najs“, „Engleski pederski isprdak Toni Bler“, „Očerupana haška ćurka Kristina Dal“, „U čeljustima kurve Del Ponte“, „Vašingtonski seksualni manijak Bil Klinton“, „Hitlerovi najverniji sledbenici Helmut Kol i Hans Genšer“, „Haško bajramsko prase“, „Vatikan glavno Satanino gnezdo“, „Rimska kurija večito žedna srpske krvi“, „Evropska unija satanistička tvorevina“, „Smežurano kengurovo mudo Kevin Parker“ itd.

Šešelj je na koncu uspio blokirati rad Tribunala, izborivši izuzeće jednog suca i ostavši imun na sva kažnjavanja zbog javnog ismijavanja ugleda Suda. Šešelju je prvostupanjska presuda trebala biti izrečena u listopadu 2013., no tada je danski sudac Frederik Harhoff napravio glupost s obznanjivanjem detalja o radu suda. Šešelj je iskoristio nabačenu lopticu i blokirao suđenje, da bi u studenom 2014. sudsko vijeće odlučilo da se Šešelj privremeno oslobodi i to bez obavezivanja na poštivanje bar minimalnih uvjeta, da neće utjecati na svjedoke i žrtve. Razlog puštanja na slobodu bilo je Šešeljevo loše zdravstveno stanje, a Haški sud se pobojao da još jedan optuženi ne umre u pritvoru (više od 11 i po godina) čekajući presudu. Ali ako ga već dotad nisu mogli osuditi (a morali su), i ako su ga morali poslati na liječenje, nisu ga trebali slati na liječenje u Beograd, nego u najbliži sanatorij u Haagu.


Najavio je Šešelj i osvetu bivšim učenicima Vučiću i Nikoliću, po kojima je počasno nazvao svoje metastaze na jetri i koje je proteklih mjeseci uznemiravao detaljima iz njihove radikalne mladosti. No, ova dvojica su stisnuli zube i ignorirali ga, pa je Šešelj potražio medijsku pažnju u Hrvatskoj i pronašao ju kod Velimira Bujaneca u emisiji „Bujica“ na Osječkoj TV


Iako pušten zbog teške bolesti, Šešelj je odmah po slijetanju u Beograd najavio: „Politika mi je prioritet, pa tek poslije liječenje.“ Prva Šešeljeva terapija bila je govor braći radikalima u kojem je govorio o pobjedi nad „globalističkom zvijeri“ haškim Tribunalom, i koji je završio poklikom „Živela Velika Srbija!“ Najavio je Šešelj i osvetu bivšim učenicima Vučiću i Nikoliću, po kojima je počasno nazvao svoje metastaze na jetri i koje je proteklih mjeseci uznemiravao detaljima iz njihove radikalne mladosti. No, ova dvojica su stisnuli zube i ignorirali ga, pa je Šešelj potražio medijsku pažnju u Hrvatskoj i pronašao ju kod Velimira Bujaneca u emisiji „Bujica“ na Osječkoj TV. Na dan obljetnice okupacije Vukovara čestitao je srpskim četnicima “dan oslobođenja Vukovara”. Iz institucija EU – koje prethodno nisu poduzele ništa da spriječe Šešeljevo puštanje na slobodu – stigli su licemjerni „izrazi zabrinutosti“ zbog Šešeljevog ponašanja. Da komedija bude veća, i tužilaštvo Haškog suda zatražilo je povratak Šešelja u zatvor. No, Šešelj se u zatvor nije vratio, nego je nastavio ludovati. Stigao je paliti zastave Hrvatske, Kosova, NATOa, EU, gostovati u reality showu Farma, napraviti profil na Instagramu na kojem se hvalio da „u klanju nema boljeg njega“ te poručivati: „Tko kolje, zlo ne misli“, a našao je vremena i za govore u kojima se zalagao za „oslobođenje Republike Srpske Krajine“, pripajanje Republike Srpske Srbiji, te vraćanje Crne Gore i Kosova Srbiji. Prateći Šešeljeve ludorije i neshvaljiv izostanak reakcije Haškog suda, nedavno sam poluozbiljno zapisao: „kako je krenulo, Šešelja će 31. ožujka još i osloboditi krivnje i isplatiti mu odštetu uz ispriku zbog vremena provedenog u zatvoru.“

Jezik pregrizao, pola ovog predviđanja mi se danas i obistinilo: epilog dugogodišnjeg natezanja Haškog suda s čovjekom koji je uživo u tv-programu 1991. mahao pištoljem i govorio kako Hrvate treba klati zahrđalim kašikama, čovjekom koji je otvoreno govorio kako granica „nove Jugoslavije treba biti na liniji liniji Karlobag-Ogulin-Karlovac-Virovitica“, i u svrhu tog cilja upućivao svoje dobrovoljce u Hrvatsku i BiH, gdje su ovi činili strahote, čovjekom koji je 1999. prijetio da nakon NATOovih udara „Albanaca na Kosovu neće biti“, epilog tog natezanja je: oslobođen po svim točkama optužnice! Džabe snimke iz ratnog razdoblja na kojima Šešelj govori o suradnji paravojnih četničkih formacija kojima je on bio na čelu s JNA u Slavoniji. Džabe Šešeljevo javno huškanje četnika na osvajanje hrvatskih gradova i javni pozivi na stvaranje Velike Srbije, kad je haški sudac Antonetti ocijenio kako projekt stvaranja Velike Srbije nije bio zločinački, nego samo politički cilj. Džabe sva ubijanja, protjerivanja, klanja, silovanja inspirirana Šešeljevim „govorima za podizanje morala“ (kako je sudac Antonetti ocijenio Šešeljev govor u Vukovaru, u kojem je ovaj rekao: „vrlo brzo neće biti nijednog ustaše na tom području“), kad haški suci ocjenjuju kako su Šešeljevi govori bili usmjereni na obranu Srba i očuvanje Jugoslavije! Džabe zapis o izjavi Šešelja u Skupštini Srbije kako „neće ubijati Hrvate već će ih spakovati na kamione pa neka oni vide šta će“, kad Haški sud smatra kako se tu radi o „političkom mišljenju“ (sic!) i kako se u progonu Hrvata iz sela Hrtkovci radi o „razmjeni stanova s izbjeglicama“ (sic!). Džabe i to što su se paravojne formacije koje su činile strahote po Hrvatskoj i BiH nazvale šešeljevci, kad Haški sud nije u stanju dokazati uticaj Šešelja na te paravojne formacije koje nose naziv šešeljevci?! Džabe sve to kad Haški sud ne bi uspio osuditi Šešelja ni kad bi ovaj ubio jednog od sudaca u sudnici. A da je kojim slučajem Šešelj bio nevin, dosad bi već bio deset puta osuđen.


I, pravno gledano, kako je proveo nevin tolike godine u zatvoru, ima i pravo i šanse dobiti odštetu


Haški su suci danas uspjeli šokirati čak i samog Šešelja koji se javno iščuđava što ga nisu osudili na bar malo robije. No, izgleda da je vrijeme i da se ostvari drugi dio mog predviđanja da će Šešelja osloboditi i još mu „isplatiti odštetu uz ispriku zbog vremena provedenog u zatvoru“. Sic: Šešelj se sprema zatražiti odštetu za provedene godine u zatvoru. I, pravno gledano, kako je proveo nevin tolike godine u zatvoru, ima i pravo i šanse dobiti odštetu. Nakon što dobije odštetu, Šešelj bi mogao oživjeti svoju političku karijeru i ući u vlast u Srbiji. A ako ga zdravlje posluži pa dočeka ulazak Srbije u EU, možda postane i europski poslanik. Samo vi govorite da je to pretjerivanje, donedavno smo se smijali i samoj pomisli da monstrum poput Šešelja može tek tako biti oslobođen svih optužbi u Haagu.

U cijeloj priči najporaznije je to što žrtve Šešeljeve huškačke retorike neće dobiti nikakvu satisfakciju. Mnogi građani Hrvatske i BiH dobro se sjećaju što su radili ljudi koje su nazivali „šešeljevcima“. Štoviše, današnja presuda im je poruka kako su zločini nad njima bili legitimni i kako bi se uz prešutnu suglasnost stranih sila mogli i ponoviti u za velikosrpski projekt povoljnom trenutku u budućnosti. Evo, pristaše Šešeljeve stranke su danas oslobađanje vojvode proslavili vožnjom kroz Srebrenicu, praćenu četničkim pjesmama i prijetnjama novim klanjima.

A davno nekad, u svibnju 1993, Vijeće sigurnosti je odlukom o osnivanju Međunarodnog suda za ratne zločine s područja bivše Jugoslavije u Haagu svečano obećalo žrtvama da se njihov glas čuo i da će počinitelje stići pravda. Ta obećanja nisu ispunjena. No, zato je Šešelj svoja obećanja da će se vratiti iz Haaga i da će tamo više suditi on Haagu nego Haag njemu uredno ispunio. Zastrašujuće, ali ispada da je Šešeljeva riječ pouzdanija od one haškog suda. Ovakav kakav jest, Haški sud ne bi ni Hitlera ili Staljina uspio osuditi. Današnjom je presudom totalno poništen sav kredibilitet Haaga, i poništeno je i ono malo dobroga što je taj sud uradio. A suci koji nakon 13 godina suđenja nisu uspjeli osuditi monstruma kakav je Šešelj, ne samo da nisu zaslužili suditi u Haagu, nego su zaslužili da se protiv njih digne optužnica.

Marijan Oršolić Prometej.ba