U okviru proslave jubilarne 800. godine svoga postojanja franjevci Bosne i Hercegovine 1. listopada 2008. godine posjetili su Memorijalni centar u Potočarima iskazavši tako na simboličan način vjerničko i ljudsko suosjećanje sa stradalim Srebreničanima, ali i s patnjom svakog čovjeka svoje domovine. U Memorijalnom centru Potočari govorio je i molio fra Miro Jelečević, profesor s Franjevačke teologije u Sarajevu:

Na početku obilježavanja 800. obljetnice franjevačkog pokreta, mi bosanskohercegovački franjevci došli smo u Srebrenicu kao jedno od temeljnih mjesta upisanih u sjećanje naših provincija. Kao baštinici duge i često tragične povijesti, želimo također ovdje u Srebrenici i Potočarima svojom prisutnošću i molitvom izraziti svoje duboko ljudsko i vjerničko suosjećanje s patnjom i stradanjem ljudi ovoga kraja, pokazati svoju tugu zbog ljudskoga zla i okrutnosti, posvijestiti sebi i svim ljudima u našoj zemlji da nas žrtve ovdje pokopane obvezuju na budnu čovječnost i aktivnu izgradnju društva osjetljiva na žrtve.

Ovo nas mjesto upozorava da vjera, nacija ili bilo koja druga različitost ne smiju nikada biti razlogom progona, mučenja, ubijanja ljudi. Ovo nas mjesto poziva da svoje mlade učimo poštivanju drugih, solidarnosti s patnicima, osjetljivosti za žrtve, veličini praštanja

Pred stravičnom sudbinom tisuća ubijenih u srpnju 1995. teško da uopće možemo govoriti. Tragedija Srebrenice oduzima riječ, jer je u njoj tako mučno i užasno oduzeta riječ čovjeku, ljudskosti, solidarnosti, Bogu. Ipak svjesni smo toga da ovdje, u Srebrenici, kao suvremenom simbolu patnje, mi ne smijemo jednostavno ostati nijemi i ušutkati žrtve. Stoga iz svoje ljudske i vjerničke solidarnosti sa žrtvama i njihovim obiteljima, a svjesni svojih slabosti kao i vlastite patnje, upućujemo riječ svim ljudima naše zemlje: Srebrenica može i mora biti za sve nas zajedničko mjesto sjećanja i opomene, mjesto na kojem se – s onu stranu svih naših razlika – spašava ljudskost. Ovo nas mjesto upozorava da vjera, nacija ili bilo koja druga različitost ne smiju nikada biti razlogom progona, mučenja, ubijanja ljudi. Ovo nas mjesto poziva da svoje mlade učimo poštivanju drugih, solidarnosti s patnicima, osjetljivosti za žrtve, veličini praštanja.

Svjesni smo da naše riječi mogu biti pogrešno protumačene i zloupotrijebljene. Svjesni smo da se nama samima mnogo toga može prigovoriti i mi se od svoje odgovornosti ne skrivamo iza žrtava Srebrenice. Ali smo također svjesni da iskreni i autentični vjernički stav pred Bogom od nas traži ovu gestu pijeteta i solidarnosti s našom ubijenom i ucviljenom braćom i sestrama.

Pred Bogom dobrim molimo za mir dušama ubijenih i ovdje pokopanih. Boga milostivoga molimo za utjehu uplakanih i ucviljenih. Bogu zajedničkom iznosimo molitvu za budućnost naše zemlje i naše djece. Za mir, utjehu i praštanje molimo te, sveti Bože. Amen.