Jedna od najpoznatijih božićnih književno-filmskih priča uopće jest ona Teodora Seussa Geisela Kako je Grinch ukrao Božić. Priča kaže kako je Grinch, kojeg su stanovnici grada Who kao dijete odbacili zbog njegove ružnoće i zlobe pa se on povukao u špilju, daleko od ljudi koje je zapravo on mrzio, navodno zbog njihovog lažnog sentimentalizma, napose u vrijeme blagdana kada su mnogi posebno radosni i međusobno se darivaju. Jednom prilikom ipak je došao u grad, a nakon što je ponovno ismijan, odlučio im je ukrasti ono što su građani najviše voljeli – Božić. Dalja radnja ove ipak sretno završene priče nije bitna za tematiku ovog teksta koji govori kako su političari u jednom malom bosanskohercegovačkom mjestu pokušali „ukrasti Božić“ ljudima koji ga slave.

Radi se o Prozor-Rami, općini u kojoj je na prošlim lokalnim izborima većinsko hrvatsko stanovništvo još jednom u opoziciju smjestilo stranku Grinchovih osobina – HDZ BiH. Međutim, to je teško palo samoprozvanoj stožernoj hrvatskoj stranci pa bi se oni, kao i Grinch u grad, htjeli pošto-poto vratiti na vlast. Jer, prema nacrtu, proračun općine od oko 14.000 stanovnika za 2017. godinu bi trebao iznositi gotovo 23,5 milijuna KM. Uistinu, veliki novac a da nije pod kontrolom stožernika. Poraženi su stoga na zadnjim lokalnim izborima u posljednjih desetak dana napisali, koliko sam upratio, 4-5 pamfleta protiv vladajućih. Da odmah razgraničim s time – podržavam svaki oblik konstruktivnog, argumentiranog, odgovornog i kritičkog odnosa prema bilo kojoj vlasti. Međutim, ovo što ću dolje navesti nije ni tragu toga, nego čisti pamfletizam.

Prvo što upada u oči jest „polu pismenost“ njihovih pisaca i pogreške koje ne bi trebala praviti ni djeca u drugom razredu škole, poput: „ne pokorena“, „ne istine“, „naj fleksibilnija“, „naj otpornije“, itd. Izuzevši jednu kritiku u vezi s Nacrtom proračuna Općine za sljedeću godinu, u kojoj imaju i dva validna savjeta u vezi s poboljšanjem davanja poticaja u poljoprivredi i poticanja razvoja turizma, doduše ne baš sasvim precizno izrečena, ostalo sve, uključujući i kasniji replay od pisca spomenute kritike, je jadno. Jadno je da svaka rasprava ne ide na stvar, nego završava osudom da je netko iz tabora njihovih neistomišljenika „komunjara“ ili neprijateljski zavjerenik. I nakon skoro tri desetljeća od raspada Jugoslavije, a s njom i Komunističke partije, ljudi i dalje posežu za takvim kvalifikacijama. I naravno, samo kada treba diskvalificirati suparnički tabor, no ne i ljude iz stožernih partija s kojima se ispijaju kave. No dobro, ako misle da je djelotvorno značenje pojma komunist „biti protiv njihove nacionalističke politike podjela, podmetanja i kriminala“, onda ljudima uz ime zapravo lijepe epitet.

A što je u pozadini cijele priče?

Nezadovoljna rezultatom izbora u Rami, centrala HDZ-a je po svemu sudeći izgleda odlučila uskoro vratiti staru garnituru u općinski ogranak stranke s kojom je do sada bila u primjetnom sukobu dajući prednost stranačkom podmlatku. Pamflete su tempirali upravo pred blagdane kada u Ramu dođe veći broj „nacionalno osvještenijih“ iz dijaspore koji bi trebali popiti tu njihovu namještenu zabrinutost i visokoafektivnu spiku. Elem, u pamfletima se pokušava diskreditirati niz inicijativa i znanstvenih skupova održanih posljednjih nekoliko godina u Prozor- Rami na koje bi svaki normalni stanovnik općine trebao biti zahvalan i ponosan. Tako se izvjesni Ivan Filipović ne ustručava hrvatske povjesničare Slavka i Ivu Goldsteina nazvati „povjesničarima“ pod navodnim znacima i „najvećim krivotvoriteljima hrvatske povijesti dvadesetog stoljeća“. Lažno ih optužuje da su tvorci teza o „famoznih milijun žrtava logora Jasenovac“ i da pišu „povijest po narudžbi“. Da je imalo istražio, kao što nije, što spomenuti dvojac kaže o broju jasenovačkih žrtava, vidio bi da se on zaustavlja na brojci od oko 83.000. I to nije jedina laž koju Filipović potpisuje. Uopće nerazumijevajući povijesni kontekst u kojem se dogodio zločin o kojem govori, tj. četnički pokolj civila u Rami početkom listopada 1942. godine, Filipović za Goldsteine kaže da „su naglasak svoga mudrovanja stavili na pravdanje partizana koji su eto, bili dovoljno daleko, u Kutama, da pomognu Rami, ali su ustaše bili dovoljno blizu, u Bugojnu, ali nisu pomogli Rami“.

Za Filipovićevu informaciju, prostor pod kontrolom pripadnika NOP-a se ljeti iste 1942. godine proširio od Prozora preko Duvna, Livna, Glamoča do Travnika na sjeveru. To je ozbiljno ugrozilo interese njemačkih i talijanskih fašista te domaćih kolaboracionista pa je početkom listopada iste godine krenula ofanziva na partizane iz tri pravca: sa sjevera – iz pravca Banje Luke – nadirali su Nijemci i oružane snage NDH; s juga i jugoistoka – iz pravca Dubrovnika, Metkovića i Nevesinja – četnici i Talijani. Budući da je u trenutku kada su četnici i Talijani došli pod Prozor odnos partizana i fašističkih snaga bio oko 1:15, partizani su se, izbjegavajući gubitke, povukli iz Prozora, pa nikako nisu bili u ramskom selu Kute kao što vrli pisac želi obmanuti osjetljivi puk. I to su Goldsteini precizno opisali i izvorima potkrijepili na predavanju na znanstvenom skupu koji je u Prozoru upriličen u povodu 70. obljetnice stradanja Ramaca, a što dokazuju i transkripti njihovih predavanja koji se mogu naći na našem portalu.

Nije poznato ni zašto Filipović, kada spominje ovaj zločin u Rami, navodi samo Hrvate kao žrtve, iako je poznato da je pored nešto više od tisuću Hrvata, u tih par dana fašističkih zvjerstava, pobijeno i nekoliko stotina Muslimana. Možda za njega Muslimani i nisu ljudi, tko zna. U svakom slučaju, a sve prema novom zabludjelom hrvatskom projektu promjene "povijesnih neprijatelja", trebalo bi ako je ikako moguće i četnike pretvoriti u muslimane, izbrisati povijest "hrvatskoga cvijeća" i poreći vlastite zločine prema muslimanima iz prošloga rata.

Druga stvar u tom nakaradnom pamfletu jest opravdavanje pravila „koje je vrijedilo za sviju, a to je tamo gdje si u većini nametni svoja pravila igre koja drugi ili mogu prihvatiti ili otići!“ Ovaj lik, kojemu smeta uključivanje Bošnjaka u politički život Rame, obranu ovog pravila iznosi u kontekstu promjene Dana Općine Prozor-Rama. Naime, u općini s četvrtinom muslimana prema zadnjem popisu Dan općine je katolički blagdan Mala Gospa što je nedemokratski, bez obzira na neke slične stvari na drugim stranama koje mogu služiti samo kao potvrda nakaradnosti, a ne opravdanje. Prvi je ovu inicijativu spomenuo Ilija Šarčević u Općinskom vijeću još 2008. g. i tada je pokupio par prijetnji od nekih „nacionalno osviještenih“ Hrvata. Međutim, ta je ideja polako rasla i, podržana od strane istaknutijih Ramaca i načelnika, trebala se nekad u bliskoj budućnosti naći na dnevnom redu. Novi Dan općine trebao bi biti 11. 8. kao spomen na prvi pisani trag utvrde Prozora u Povelji bosanskog bana Tvrtka iz 1366. g. I to je jedan normalan i racionalan pristup tom problemu. Ali ratio je, više puta se pokazalo, nešto jako oskudno kod nacionalista što HDZ obilato koristi da bi, prozivajući druge izdajnicima hrvatstva, pridobio njihove simpatije.

U tom kontekstu izvjesni brigadir Ante Pavlović, koji – naravno – živi u Zagrebu, piše otvoreno pismo da se odustane od promjene Dana općine navodeći da je to dio nekakve „Velikobosanske, odnosno Velikomuslimanske politike“ kojoj je „krajnji cilj pripajanje Rame Bosni“, a čiji su, kako kaže, glavni protagonisti Drago Bojić i Ivan Šarčević koji su i dio „plaćeničke skupine“ kako ovaj vrli pisac ima obraza okvalificirati 27 uglavnom renomiranih autora s međunarodnog znanstveno-stručnog skupa „Bosanski ban Tvrtko pod Prozorom u Rami“ upriličenog ljetos u povodu 650 godina Tvrtkove povelje. Sve je to uredno na svome facebook profilu uz preporuku „#TrebaPročitati“ podijelio i nedavni kandidat za načelnika općine iz reda HDZ BiH, Ante Pavličević, svrstavajući se tako na stranu onih koji nisu ni za deklarativnu jednakost većine i manjine u općini.

O spomenutim teškim događajima iz Drugog svjetskoga rata kao i o povijesti vlastitoga kraja neki su se ljudi dobro potrudili, organizirali skupove i objavili s njih knjige i zbornike. Samo neobrazovani i nacionalističkim primitivizmom zadojeni ljudi to obezvrjeđuju. Naravno, oni imaju pravo na kritiku, jer ništa ljudsko nije savršeno, ali bi barem trebali iz odgovornosti prema istini i za buduća pokoljenja, ako ne napisati knjigu, onda pročitati ponuđene knjige i iz njih kritizirati ono što smatraju da ne stoji. Nacionalizam, međutim, ne trpi razum, napor mišljenja i normalnost, a ovo je, nažalost, takvo vrijeme. Vrijeme je to, kako piše Josip Mlakić, „dogovorene laži i diktata prosječnih i ispodprosječnih, gdje crno preko noći može postati bijelo, a problem postaju oni koji beskompromisno na to ukazuju i koji nemaju memoriju bezbojne čovječje ribice“. I naše vrijeme je, kako kaže dalje Mlakić, služeći se izjavom Andrićeva Karađoza, čuvara zloglasnoga istanbulskoga zatvora, Proklete avlije, zatvoreniku koji je za sebe tvrdio da je nevin: "To ne valja. Jer baš sad hvataju nevine, a puštaju krive. Takav je novi red." Na sličan način, u odsutnosti argumenata, zaogrnuti mrakom vlastite zablude da su posjednici istine, ramski nacionalisti već više od dva desetljeća u svoje ideološke konstrukcije hvataju i optužuju nevine.

Sada to čine pred blagdan Božića, blagdan poruke ljudskoga zajedništva i mira. Raskoračili se u svojoj nepismenosti i otupjelosti te svojom bukom žele još više omrznuti zavičaj onima koji ovih dana u njega dolaze. Slični podivljaloj djeci kojoj se ne ispunjaju nezasitne želje, oni samo pojačava svoju praznu galamu. Grinchu s početka teksta na kraju nije pošlo za rukom ukrasti ljudima Božić, nego je došlo do njegove vlastite unutrašnje promjene. Zavolio je svoje sugrađane. Nadam se da će barem neke od naših grincha obasjati slično svjetlo istine i osloboditi ih mraka podvala, podjela i laži.

(Mato Šarčević, Prometej.ba)