Hrvati su na strani Trumpa jer zagovara povratak kršćanskim vrijednostima, šta god to značilo. Bošnjaci su protiv Trumpa jer imaju strah od njegovog približavanja Putinu, a to bi, po njima, moglo dovesti do otcjepljenja RS i raznih drugih kolektivnom ratnom traumom uzrokovanih somnabulija koje uključuju i neki novi genocid. Srbi su za Trumpa iz istog razloga zbog kojeg su Bošnjaci protiv njega – potencijalnog jačanja ruskog uticaja na Balkanu. Naravno, tu je i mržnja prema Klintovoj administraciji zbog bombardovanja Srbije. Građanski, lijevo i liberalno orijentirani ljudi svih nacija su protiv Trumpa. Razlozi su isti oni koji se izvikuju na demonstracijama diljem Amerike – njegov rasizam, islamofobija, ksenofobija, homofobija, itd.

Simptomatično je to da se niko ne određuje u odnosu na Hillary. Naravno, za nju su mnogi, ali ne zbog toga što je to ona, osoba s nekim programom ili vizijom koja se uklapa u njihovu. Za nju su zato jer je to jedina protivnica Trumpu. Da su izbori u Bosni, bilo bi tijesno, ona bi možda i pobijedila ako bi dobila glasove svih Bošnjaka i onih kojima nacionalni i vjerski identitet nisu uslov za političko odlučivanje. Protiv nje bi bili Srbi koji bi, kao Bošnjaci građane, imali uz sebe Hrvate. Teško je reći koga je u tom slučaju više. Sve bi zavisilo od broja apstinenata i kupljenih domaćih izdajnika. No, ključno je to što i ako bi pobijedila, to bi bilo zbog straha i/ili mržnje prema Trumpu. Strah i mržnja prema Trumpu, međutim, nisu bili dovoljni Amerikancima da Hillary pobijedi. Američko društvo, čini se po tom, nije isparanoisano poput bosanskog. Trump nije imao pravu, nego alternativu reda radi, i dobio je izbore.

Da li će se išta mijenjati u američkom odnosu prema BiH, nemoguće je sa sigurnošću reći, ali s obzirom na Trumpovu kampanju, sumnje su opravdane. Ne nužno i štetne, jer osim presudnog američkog uticaja na potpisivanje Dejtonskog sporazuma i zaustavljanje oružanih sukoba (namjerno ne kažem uspostavu mira) teško je reći da je BiH, u političkom smislu, vidjela ikakvu korist od SAD-a. Ima jedna vulgarna narodna izreka koja, parafrazirana, savršeno opisuje američki odnos prema BiH: „Nit nas j..., nit nas kući vode, nit nas drugom daju.“ Dakle, ako Amerika ponudi veći uticaj Rusiji na Balkanu, da nas konačno drugom kad nam već ne radi one stvari, u zamjenu za nešto, to bi trebalo samo dinamizirati političku scenu u BiH i potpuno urušiti vjeru jednog dijela političe BiH, onog nacionalnog bošnjačkog i građanskog, u podršku međunarodne zajednice. Arapski svijet je predaleko, Tursku razdiru unutrašnji problemi, EU je također oslabljena iznutra Brexitom, Bošnjaci se, dakle, ni u koga od potencijalnih saveznika iz njihovog savezničkog imaginarija ne mogu sa sigurnošću osloniti. Dakle, morat će se u političkom smislu definitivno osamostaliti i sagledati kojim adutima raspolažu u procesu zalaganja za ono što zovu bošnjački nacionalni interesi, šta mogu uložiti u njihovo ostvarenje. Interes broj 1 je opstanak BiH. On u bošnjačkoj nacionalnoj i nacionalističkoj politici figurira kao neupitan. Ovom eventualnom promjenom američkog kursa, morali bi konačno priznati da je upitan. Ne zato što to želi Amerika, Rusija, bilo ko. To žele građani BiH koji više ne žele da budu građani BiH a to su gotovo svi Srbi u RS i gotovo svi Hrvati iz onog što se više ne zove Herceg-Bosna, ali postoji. Oni bi u Rusiji imali samo saveznika koji bi njihov interes postavio kao ravnopravan u političku debatu o budućnosti BiH.

Bošnjačka politika bi tu konačno imala priliku da samostalno pokaže koliko je spremna i sposobna da se bori za interese Bošnjaka i očuvanje BiH. Šta god da bi iz tog ispalo bilo bi korisno. Ili bi Bošnjaci dobili sposobne političke predstavnike ili bi ih kao nesposobne odbacili i izvukli se iz ralja dvadesetogodišnje primitivizacije i uništavanja budućnosti njihove djece koje bošnjačka politika radi vadeći se na priču o borbi za nacionalni interes. Građanska opcija u vidu Naše stranke, SDP-a, DF-a, Građanskog saveza, konačno bi se osvijestila za svoje gotovo nepostojanje unutar administrativnih jedinica sa srpskom i hrvatskom većinom te bi, ukoliko bi bilo vremena, konačno usmjerila sve svoje kapacitete na širenje glasačkog tijela i unutar tih dijelova zemlje ili, ako bi to bilo suviše kasno, otvoreno krenula na širenje liberalnih i lijevih ideja isključivo među Bošnjacima, uz ostale koje svakako ima, od sfere ekonomije do sporta.

Logično, za opstanak BiH su najodgovorniji oni koji ga zagovaraju, makar to bilo samo deklarativno. Zajedništvo je moguće ako u njemu sve strane na koje se pledira da budu zajedno vide jednaka prava i mogućnosti. U tom ni bošnjačka ni građanska opcija dosad očigledno nisu bili dovoljno ubjedljivi kad je u pitanju većina Srba i Hrvata. Jedan od razloga je bezuslovna cjelovitost BiH za koju se Amerika dosad zalagala. I to na jedan licemjeran način. To sam već spomenuo, zaustavljanjem oružanih sukoba ali ne i uspostavom istinskog mira. Olako je ta njihova bezuslovnost opstanka BiH shvaćena kao vječno američko zalaganje za to. A kad je nešto bezuslovno, onda se možeš ponašati kako hoćeš. I ponašali su se bošnjački i građanski političari kako su htjeli stvarajući prostora za politički antimarketing unutar srpskog i hrvatskog puka što su hrvatski i srpski nacionalisti znali prepoznati i dobro iskoristiti. Dokidanjem te bezuslovnosti, bošnjačka i građanska politička opcija konačno će se morati jasno artikulisati i potruditi da ubijede druge da neće raditi na njihovu štetu (kad je bošnjačka politika u pitanju), odnosno da mogu raditi i u njihovom interesu (kad je u pitanju građanska opcija). Dovelo bi to nesumnjivo do dinamizacije političke scene u BiH koja bi bila korisna, čak i u slučaju raspada kao svojevrsnog kraja agonije zajedništva na silu.

A možda se ne desi ništa. Možda Trump, zajedno s republikanskom administracijom, zadrži kurs prema BiH kakav je bio dosad. Međutim, ove sumnje, radosti i tuge koje su preplavile naš javni prostor povodom njegove pobjede pružaju jasan uvid koliko je bosanskohercegovačko društvo podijeljeno i koliko je pred raspadom. Pragmatični, ali i pametni političari, i s lijeva i s desna, iz toga mogu jasno iščitati put svoga djelovanja. Za Bošnjake i građane put je djelimično oslikan i u ovom tekstu. Put drugih je odavno utrt, Trump je tu samo da ga svečano otvori ako bude htio, odnosno ako mu bude u interesu.

(Amer Tikveša, Prometej.ba)