Reisova izjava da vlah ne smije vladati Srebrenicom je šokirala svekoliko Facebook pučanstvo. Neki su je dočekali zlurado, dakle najispravnije, jer kako drugačije dočekati govor u kojem se gotovo instinktivno mogu prepoznati elementi govora mržnje i huškanja. Naime, u riječ vlah utkane su sve predrasude prema Srbima koje može imati jedan musliman – od jedenja svinjetine i ispijanja alkohola kao bogohulnih djela, preko svakojakog primitivizma (psovanje, pljuvanje po ulici...), do nedostatka lične i javne higijene. Pretpostavljam da je malo nas odraslih unutar muslimanskih porodica ili sredina koji nismo doživjeli prijekor: „Eto te ko vlah“, uhvaćeni u nekom nepočinstvu prethodno navedenom. Dakle, sve što pristojnom čovjeku, pogotovo muslimanu ne priliči, priliči vlahu, ergo, vlah je niže biće. Nazivati nekog vlahom znači dehumanizirati ga. Eto, samo neka svaki musliman pomisli šta mu je sve rekao neko ko ga nazove balijom, znat će šta je reis htio reći riječju vlah, samo pripadniku druge vjere i nacije.

Osim zluradosti, veliki je bio broj onih koji su to dočekali s nevjericom, sjećajući se reisovih dobrih izjava i činova. Bilo je i onih koji su ga pravdali u stilu da ne znamo mi šta je tačno mislio te da ne trebamo o tome strogo ni suditi. Ili onih koji pozivaju na kontekst unutar kojeg je to rečeno. Naime, reis je pozivao ljude da izađu na izbore u Srebrenici i da glasaju protiv kandidata koji negira genocid. Genocid je teško breme te je nezgodna verbalizacija teških emocija sasvim očekivana. Svi takvi jedva su dočekali reisovu novu izjavu kojom pokušava da ublaži onu prethodnu, tačnije da je ispravno kontekstualizira jer je smatra istrgnutom iz konteksta. Reis je rekao da svakog ko negira genocid i zločine generalno smatra primitivcem i naziva tako. Ako se o muslimanima radi, a negiraju zločine, kaže da ih naziva balijama.

Stara dilema se tu javlja, šta je gore, kockati ili vaditi se? Ako sad krenemo nabrajati koga sve reis smatra vlahom i balijom, koliko je negatora zločina na svim stranama, ne bismo ih mogli nabrojati. Znači li to da je po reisu dozvoljeno jednom Aleksandru Vučiću ili Miloradu Dodiku reći da su vlasi? I zašto im ne kaže, već našao Dodikovog lokalnog srebreničkog dileju Mladena Grujičića? Da li bismo onda mogli reći da svi oni koji ne negiraju zločine a mogu glasati na općinskim izborima u RS-u moraju izaći tamo na izbore da vlasi ne vladaju Republikom Srpskom? Zamislimo li masovnu upotrebu takvog rječnika u predizbornoj kampanji, zamislili smo i rat.

No, po meni neopravdano, riječ vlah zasjenila je cijeli reisov nastup u Švicarskoj. Možda ju je reis baš i upotrijebio da se vlasi ne dosjete? On je tamo imao ulogu političkog propagandiste Ćamila Durakovića. I kao Husein Kavazović, neka bude šta hoće, ali kao reis može biti samo reis, predstavnik Islamske zajednice čije je djelovanje propisano Ustavom te zajednice, kao i dužnosti njenih članova. A među tim dužnostima nema uopšte izlaska na izbore, a kamoli za koga tačno trebaju glasati. No, kako ih ne može nagovoriti njihovim obavezama prema vjerskoj zajednici, onda ih on emotivno ucjenjuje, i to srebreničkom tragedijom. I zastrašuje. Jer on kaže „nećemo halalit“ onom ko ne bude glasao. Koji su to „mi“ u reisovom govoru? Neka nepregledna masa pravovjernih? Gdje neće halaliti? Na dženazi tim ljudima koji nisu glasali kad efendija upita hoćemo li mu/joj halaliti? Teško. Jer neće valjda svi ti pravovjerni dočekati dženaze ovih izdajnika? I kako će znati ko nije glasao? Postoje li nekakve uhode koje zapisuju pa se to institucionalno pamti? Ili im neće halaliti na onom svijetu? U svakom slučaju mnogo povoda da čovjek koji reisa smatra svojim vjerskim poglavarom natjeran strahom potrči na glasanje.

I za kraj, ali ne najmanje bitno, naprotiv, treba navesti ono što nikako nije problematizirano, a to je izjava Ćamila Durakovića, načelnika Srebrenice, o reisovoj izjavi. On je za N1 rekao: „Prije svega za nas je važno da vođa naše vjerske institucije boravi u dijaspori, kako bi svojim autoritetom animirao bošnjačku dijasporu da učestvuje na lokalnim izborima. U to ime, hvala njemu i Islamskoj zajednici. Što se ovog drugog tiče, nisam imao priliku da vidim snimak i ne mogu to komentarisati. On je naš vjerski vođa i mi na njegove izjave ne postavljamo pitanja. Mogu reći da poštujemo naše vjerske lidere bez obzira kada, kome i šta rekli.“ Političar je to koji se buni protiv osveštavanja institucija u RS-u a istovremeno otvoreno hvali jednako crn klerikalizam gdje jedan vjerski lider plaši ljude halalom za još jedno ustoličinje Durakovića na načelničku poziciju. Vrhunac je to političkog nemorala i licemjerstva. Podebljan dodatno i činjenicom da se Duraković također krije iza nekog „mi“ jer bi previše degutantno bilo da kaže „ja stojim iza svake reiseove riječi jer mi on pomaže da dođem do načelničke pozicije“. A to da će poštovati vjerskog lidera gdje god on ma kome i bilo šta rekao trebalo bi da uplaši svakog ko ima namjeru ikad nogom kročiti u Srebrenicu da baš u tom trenu Durakovićev vjerski lider ne povikne: „Za Allaha, protiv vlaha“, a to Duraković, kako je jedino i moguće, shvati kao ratni poklič.

Ma kako neki utješno shvatili završetak priče u vezi s reisovom izjavom, ugašena je nada da se pojavio jedan predstavnik jedne bh. vjerske zajednice koji poštuje, barem nominalni, sekularizam ove države. On je vjerski velikodostojnik, a takvi su ovdje kavazi nacionalističkog poretka. Drotovi što zvukom zviždaljke postrojavaju svoje sljedbenike i tjeraju ih na marš ka glasačkim kutijama – desna, desna, jedan, dva. I to tako mora biti. Glavni kohezivni konstituent naših nacionalnih identiteta je vjera, ujedno i glavni razlikovni element u odnosu na druge nacionalne identitete, pa ko onda može bolje mobilisati naciju od vjerskih službenika?

A ono od čega se čovjeku, bar meni, povraća jest sam pokušaj odgovora na pitanje šta će tek kroz predizbornu kampanju dati sebi za pravo niži vjerski službenici kad reis govori ovako i kad ga ovako slijepo podržava jedan političar? Satić kuca tika-tak, odletićemo svi u zrak.

Amer Tikveša, Prometej.ba

Također preporučujemo tekst Borisa Dežulovića Koliko posto, efendija? napisan za Oslobođenje, koji problematizira dio reisova govora u kojem trijumfalno nagovještava brojčanu dominaciju Bošnjaka u BiH.

.