Portal Klix.ba objavio je nalog SDA svojim članovima da krenu s podrškom Bakiru Izetbegoviću zbog kritike koju trpi povodom propalog zahtjeva za reviziju presude u slučaju BiH protiv Srbije.

I krenuli su ekspresno. Facebook grupa koju pratim zove se Podrška Bakiru Izetbegoviću. Grupi je skoro sedmica, ali ona, čini se, što je pokupila u prvom valu pokupila je. Oko 2.800 članova od kojih su tu mnogi po službenoj dužnosti, mnogi koji špijuniraju, mnogi koji se prosto zajebaju i izvrgavaju grupu ruglu te bivaju banovani i oni „pravovjerni“.

Kad se sve to uzme u obzir, čovjek može zadržati barem dašak optimizma da nije sve tako crno kako se na prvi pogled čini jer uzorak je nedovoljan da bi se mogla prikazati mentalna slika bošnjačkog društva u cjelini. Ta bi slika bila štetna po Bošnjake. Ali mogu se zato prikazati animatori Bošnjaka koji ih u tu suru tjeraju. To su, kad je o administratorima grupe riječ, ljudi s lažnim profilima. Zanimljiv detalj jer upućuje na nešto što je generalno specifično za nacionaliste. I u stvarnom i u virtualnom svijetu ponašaju se kao da je rizično biti oni. Kao da su disidenti u sistemu koji je za njih stvoren. Oni kao da su uvijek na prvim linijama, ali to su najčešće državne institucije i firme čije resurse troše da bi tako zavaljeni u fotelju davali podršku onima zahvaljujući kojima lagodno žive.

Grupa je adresirana na „sve patriote“ i „Bošnjake“. Bošnjaci su tako sami po sebi patriote, a drugi ako se dese, dese. Otud u toj grupi najviše kritike ide na račun Bošnjaka koji nisu po njihovoj mjeri jer im oni kvare sliku monolitnog tijela nacije čija je personifikacija sam Bakir Izetbegović. Kritika na račun drugih je uzgredna, oni su podrazumijevani neprijatelji, njihov odnos prema Izetbegoviću je logičan. A, ustvari, ne vide da je nemoguće biti drugi a biti patriot po njihovoj mjeri jer se radi o islamocentričnoj, ekstremno turkofilnoj pa i monarhističnoj viziji BiH. Monarhističnoj jer je u odbrani Bakira najvažniji kriterij loze, to jest da je sin Alije Izetbegovića. Potenciranje tog porodičnog prava na nasljeđivanje vlasti vidljivo je u forsiranju Alijinih citata (nema nijednog Bakrivog) i njegovih fotografija. To što je Alija govorio i radio pripisuje se Bakiru. Na jednoj fotografiji tako Bakir šeta s tatom Alijom po razrušenom Sarajevu a oko njih je obezbjeđenje. Ispod stoji komentar sljedećeg sadržaja: „Kad komunjare upitaju, gdje je bio Bakir u ratu, recite im tamo gdje mu je i bilo mjesto, UZ ALIJU“. To je upućeno onima koji Bakira kritikuju zbog njegove uloge u ratu koja je bila po njega bezopasna. Bio je očev lični sekretar. No, u komentaru se ne misli da je bio uz Aliju ideološki, to se podrazumijeva, bili su to i mnogi drugi, nego se misli da je bio uz Aliju kao oca. U tome se, ustvari, krije njegova vrijednost. Logično pitanje je šta bi bilo da su svi Bošnjaci bili doslovno uz očeve? Onda bi, vjerovatno, samo nagrabusili oni čiji su očevi bili najdirektnije izloženi neprijateljskoj vatri, zajedno s očevima. Ta samorazumijevajuća privilegiranost Bakira tokom rata je ustvari temelj za bezuslovno prihvatanje njegove privilegiranosti i bezgrešnosti nakon rata. Radi se o viziji anđela koji svojim krilima pravi hlad svim Bošnjacima na planeti. Djeteta poslušnog ocu koje je automatski zbog toga dobro i svima drugima. A ustvari radi se o izdizanju nepotizma na nivo vrhunaravne vrijednosti kod Bošnjaka.

Kao monarhistična tendencija primjetno je i često nazivanje Bakira sultanom. Ali i tu je nekako mali, nekako dijete, jer to tituliranje najčešće dolazi u paru s istim tituliranjem Erdogana koji u odnosu na Bakira djeluje kao veliki sultan. U tom odnosu Bakir je više vezir, no valjda zbog stvaranja privida ravnopravnosti i ovoga se kiti istim nazivom.

Osim njegovih dobrih odnosa s diktatorom u usponu, Erdoganom, i toga što je Alijin sin, u toj grupi nema ničeg više što bi bilo u vezi s Bakirom a da je starije od slučaja „revizija“. Ako se traži podrška patriota i Bošnjaka za njega, onda je za očekivati da se navede nešto čime je on te ljude zadužio, ali toga nema.

U grupi dominiraju tekstovi s portala koji idu u prilog Bakiru. Oni u kojima ga kritikuju propraćeni su negativnim komentarima. Osim tekstova o njemu, tu su i oni u kojima se govori o potezima turske vlasti i veličaju se ishitrene Erdoganove reakcije kontra Holanđana čime se paralogijom holandsko-turski odnosi povezuju s holandsko-bosanskima i Holanđani tako ispadaju arhetipski din dušmani koji su protiv svega što se može odrediti kao muslimansko. U toj priči i Međunarodni sud pravde u Hagu koji nije prihvatio zahtjev za reviziju postaje holandski iako je, kako mu samo ime kaže, međunarodni.

Paralogija je ustvari ključna riječ koja opisuje svjetonazor ove grupe. Na jednu misao, pojavu, komentar nadovezuju drugu koja s tom prvom nije u logičkoj nego u asocijativnoj vezi. Jedna beskonačna igra asocijacija u kojoj argumenti ne igraju nikakvu ulogu. Naprotiv, ljude koji se argumentovano usprotive stavovima grupe jednostavno banuju.

U trenutku pisanja ovog teksta grupa više nije ni otvorena. Uveden je novi moment cenzure gdje se prilikom zathjeva za pristup grupi procjenjuje nečija podobnost. Dakle, svodi se na dijalog među istomišljenicima. Tim činom priznali su da im ubjeđivanje drugih u ispravnost vlastitih stavova i nije baš jača strana. Teško Bakiru s takvom podrškom.

(Amer Tikveša, Prometej.ba)