Ministarstvo obrazovanja Kantona Sarajevo poslalo je instrukciju osnovnim školama prema kojoj se dokida mogućnost trodijelnog nazivanja predmeta u osnovnim školama (B, H, S jezik i književnost), što su oni u instrukciji pogrešno protumačili kao nazivanje jezika. Može ili jedno ili drugo ili treće, a bit će jedno – bosanski.

Polemike u javnosti su brojne i takvoj instrukciji su svi i pravni i stručni argumenti izbijeni iz ruku. No, teško se oteti utisku da instruktori nisu znali da nemaju uporište ni u čemu za takvu odluku. Jasno mora biti jednom ministru obrazovanja da su djeca, tj. njihovi roditelji, na početku školske godine pitana u skladu s kojom jezičkom normom žele slušati nastavu i biti ocjenjivani.

Oni većinom svoj jezik zovu ili bosanski ili hrvatski ili srpski. Naziv predmeta je nešto drugo, on je trodijelan i pokazuje mogućnost i širinu da obuhvati sve norme. Koliko je ta širina u praksi pokazana, to je drugo, ali naziv predmeta je na nju aludirao i nikad niko nije pokušao sam jezik imenovati kao bosanski, hrvatski, srpski jezik.

Zašto, unatoč očiglednosti da se nikakav ustav ne krši, Ministarstvo hoće pošto-poto da naziv predmeta ukine i samim tim svaku mogućnost drugosti u Kantonu Sarajevo u osnovnim školama na koje se ova instrukcija trenutno odnosi?

Ovu instrukciju uklapam u mozaik bošnjačkog nacionalizma SDA provenijencije. Ona kontinuirano održavotvoruje svoj etnoteritorij. Uvijek je tu zalaganje za cjelovitu, nedjeljivu i sl., a djela pokazuju suprotno. Navešću samo dva, koja će, pretpostavljam, svim čitaocima biti najlakše prizvati u sjećanje.

Umjesto ulaganja u Akademiju nauka i umjetnosti BiH, kao instituciju ne samo u naučnom i umjetničkom, nego i u identitarnom smislu važnu za državu, napravljena je Bošnjačka akademija nauka i umjetnosti, jedna paranaučna tvorevina koja se bavi kamufliranjem etničkih fantazmagorija i mitova u naučne istine

Prvi primjer je popis stanovništva kad su se svim silama upeli da se niko ne izjasni kao Bosanac, nego kao Bošnjak. Time su pokazali da im državni nacionalizam ne znači ništa naspram etničkog. Drugi primjer je formiranje Bošnjačke akademije nauka i umjetnosti naspram žive i ne baš zdrave Akademije nauka i umjetnosti BiH. Dakle, umjesto ulaganja u ANUBiH, kao instituciju ne samo u naučnom i umjetničkom, nego i u identitarnom smislu važnu za državu, oni su napravili jednu paranaučnu tvorevinu koja se bavi kamufliranjem etničkih fantazmagorija i mitova u naučne istine.

Sve rade na stvaranju uslova za nesmetan nastavak funkcionisanja bošnjačke države kada dođe do raspada BiH kojem se samo deklarativno protive.

Patetična mi zato djeluju sva pozivanja na uništavanje multietničnosti, na to da se ide na ruku Dodiku i Čoviću i sl., baš kao da to SDA nesvjesno radi pa im na to treba skrenuti pažnju. SDA to radi svjesno. Previše je „grešaka“ i to se više ne može gledati nikako drugačije nego kao svjesno utiranje puta ka raspadu BiH i dovršavanju procesa stvaranja monoetničkih država na prostoru Jugoslavije.

Instrukcija školama tek je početak jezičke otvorene dominacije i diktature, testira se samo u KS i u osnovnim školama, potom će doći na red srednje škole, a onda i druga mjesta s bošnjačkom većinom.

Ostali, koji su prisiljeni da ostanu u BiH, moraju činiti sve ne za spas nečega čega nema – multi ovog i onog – nego za spas sebe u društvima koja se održavotvoruju. Moraju se boriti za uspostavljanje institucionalnih mehanizama koji bi im garantovali da neće nestati ili biti građani drugog reda kad se jednog jutra probude u novim državama koje stvaraju SDA, HDZ i SNSD.

Autor: Amer Tikveša, Prometej.ba

(14.10.2017.)