Videosnimak Alena Albinovića koji ovih dana preplavljuje društvene mreže na Youtubu se mogao gledati od 18. augusta 2008. Donio ga je sam Albinović u emisiju Red Carpet Nove TV da ga oni prikažu, što su i učinili. Snimak s Youtuba je isječak iz te emisije. Albinović tim snimkom nastoji doći u centar pažnje s neskrivenom željom da pripada svijetu show biznisa. Opet preko Red Carpeta, 2012., Albinović nas je informisao o tome kako je postao vjernik musliman i kako je prethodni način života nešto sa čime je raskrstio.

Na društvenim mrežama njega se danas karakterizira kao državni problem zbog toga što je imenovan u Komisiju za obrazovanje, kulturu i kulturno-historijsko naslijeđe Opštine Stari Grad. Svi komentari koje sam vidio (radi se o stotinama) mogu se svesti pod kuknjavu koja se mnogokojim povodom javlja: „Evo kakva nam je država kad nam ovakvi sudbinu kroje“, a ti „ovakvi“ ilustrirani su pratećim videom iz 2008. na kojem dotični ušmrkva u nosnice nešto bijelo i oralno zadovoljavava flašu. S obzirom da je znao da ga snimaju, još je taj snimak i sam distribuirao, opravdano je sumnjati da to što šmrče možda i nije kokain. No, to mnogima nije smetalo da kategorično tvrde kako jeste. U svakom slučaju može se okarakterisati kao promoviranje šmrkanja. Ali, i da jeste kokain, većini više smeta igra s flašom, te je od nje nastao meme. Isječen je samo taj dio i stavljen na loop pa dotičnog možete gledati do vječnosti kako demonstrira seksualnu vještinu iskustveno poznatu mnogima koji ga zbog nje osuđuju.

Dakle, zašto manje smeta nešto što je protivzakonito, kokain i/ili njegovo promoviranje, od nečega što to nije - sisanje flaše? Da nas u tolikom broju okružuju takvi licemjeri, kojima je to problem, meni je više zabrinjavajuće od Alena u jednoj opštinskoj komisiji. Osim toga, da li je ikad ustanovljeno šta se bijeli u nosnicama Alenovim? Ako jest kokain, da li je odgovarao zbog toga? Da li su odgovarali i on i televizija zbog promoviranja iste stvari...

Mnogo bi sretnija ova zemlja bila da se većina, tada, 2008., bavila Alenovim istupom kroz insistiranje na jasnom određenju javnog morala i uloge medija u njegovom kreiranju nego što će biti sretna danas kada je hajkom iznuđeno Alenovo odstranjivanje iz pomenute Komisije.

Šta imamo danas osim smirenih strasti. Imamo poruku da, naprimjer, možete doći u studio i kao repliku sugovorniku izvesti doslovno sranje. Sankcija je da kao neko ko je usmrdio i isprljao studio te zgrozio javnost ne možete biti plaćani za svoj rad od novca poreskih obveznika. Kompetencije se ne razmatraju.

Ne tvrdim, pritom, čak i sumnjam, da Albinović ima kompetencije da se bavi kulturom, obrazovanjem i kulturno-historijskim naslijeđem, ali one nisu dovedene u pitanje.

Evo šta Klix tvrdi da je za njih rekao Adis Džabija, predsjedavajući Općinskog odbora SBB Općine Stari Grad. Objavili su to 26. 6. a povodom Alenovog imenovanja u Komisiju za koje je, u istom tekstu stoji, najodgovorniji bio Džabija:„Alen Albinović je završio fakultet, a mnogi članovi Komisija imaju srednju školu. Treba mu pružiti šansu jer je mlad da pokaže šta zna. U ranoj mladosti činio je greške, ali je vremenom došao 'tobe' za razliku od mnogih koji to nikad neće uspjeti. Odlučio je promijeniti svoj život i osnovao je Fondaciju koja se bavi stipendiranjem za što mnogi nemaju hrabrosti. Mladom čovjeku treba pomoći da izgradi život kako treba, nastavi pomagati ljudima i ne treba ga gurnuti u nešto iz čega samo jaki uspiju da izađu. Svi smo mi ljudi, a ljudski je griješiti. Trebamo biti svjesni Alenovog rada, truda, napretka za sebe i druge.“

Šta znači činjenica da je završio fakultet i da li taj fakultet nudi znanja za rad potreban u Komisiji? Da li su komisije mjesta na kojima se treba pokazivati šta se zna ili u njima treba biti neko ko je već dokazao da je stručnjak iz oblasti koju Komisija pokriva? Šta znači „doći tobe“? Prihvatiti islam?! Da li je imenovanje nekog u neku Komisiju jedini vid podrške „posrnulima“ koji „dođu tobe“? Ako ja „dođem tobe“ i pred TV kamerama ispričam sve o svom putu u islam, da li to znači da mogu trošiti novac poreskih obveznika? O Fondaciji koju Džabija spominje svjedoči njena FB stranica na kojoj ima više postova o privatnom životu Albinovića nego o Fondaciji. Kako se finansira, koga stipendira, po kojim kriterijima, ko o njima odlučuje, kad stipendiraju, da li je iko dosad stipendiran, ne može se saznati.

Tri dana poslije, na dan pisanja ovog teksta, Klix nam javlja da je Alen Albinović maknut iz Komisije. I opet kažu da im je tim povodom isti ovaj Džabija rekao sljedeće: „Nisam znao za njegovu prošlost, nisam bio upoznat sa snimcima koje je objavljivao u prošlosti i kakve se stvari vežu za njegovo ime. Još uvijek ne znamo ko će biti novi član.“ Maloprije smo vidjeli da je znao za njegovu prošlost. Šta je sad ovo? Da li Džabija laže ili se u jednom slučaju radi o lažnom Džabiji ili je neko od novinara slagao da je od Džabije uzeo izjavu? Ako je ova zadnja Džabijina izjava prava i od pravog Džabije da li to onda znači da ako ste prije osam godina promovirali šmrkanje i javno bili lascivni ne možete biti član neke opštinske komisije?

Opet, dakle, imamo izostavljanje kompetencija, ali i nepostojanje potrebe javnosti za jasnim određenjem javnog morala i reperkusijama njegovog kršenja. Suštinama se ne bavimo.

A upravo na tom mjestu možemo kriviti državu jer su političke elite kreirale ambijent unutar kojeg je moguće da mlad čovjek pomisli kako je biti slavan vrijedno samokompromitiranja i samoponižavanja i kako je uopšte moguće na taj način postati slavan. S druge strane, kao pandan tome, stvoren je ambijent unutar kojeg je moguće da mlad čovjek pomisli kako se ulaskom u vjeru poništavaju grijesi prošlosti.

Između zjapi praznina koju mediji popunjavaju napisima s nadnaslovima: šokantno, skandalozno, ekskluzivno, a običan svijet istresanjem svojih frustracija po društvenim mrežama. Politika još jednom zadovoljno trlja ruke zadovoljavajući potrebu mase za giljotiniranjem. U opštinskoj komisiji sjedit će neko drugi, nećemo znati šta rade ni on ni komisija, kao ni hiljade drugih u hiljadama što fiktivnih što polufiktivnih što stvarnih komisija. I masa sita i komisije na broju.

(Amer Tikveša, Prometej.ba)

.