U napadima na njihovo ljudsko dostojanstvo ide se čak dotle, da ih se potpuno dehumanizira, a dosad se uvijek pokazalo da je prvi korak ka uklanjaju određenih skupina ljudi, koje su označene kao nepoželjne zbog određene pripadnosti, upravo dehumaniziranje na osnovu te iste pripadnosti.


Kakav stav imati prema homoseksualcima? To pitanje na određeni način je analogno pitanju: kakav stav imati prema evangelicima, ateistima, kratkovidnim ili ljevorukim osobama? Razborita osoba ima stav prema pojedinoj ljudskoj osobi, ne kolektivu, poštivati i voljeti može se samo ljudska osoba, a ne kolektiv, prema tome osoba se vrednuje po onome kakva jest po svojim ljudskim kvalitetama, a ne po vjerskoj pripadnosti, seksualnoj orijentaciji ili genetički uvjetovanom defektu.


Je li homoseksualnost prirodna pojava? Ovisi što smatramo 'prirodnom' pojavom, dakle stvar je definicije. Ako uobičajeno shvaćamo taj pojam i kažemo da je homoseksualnost neprirodna, onda provociramo tvrdnju da je npr. vjera u Boga neprirodna a pogotovo da je neženstvo neprirodno. Ta tzv. prirodnost nije dakle ono što je normativno i što definira ljudsku osobu u njezinoj cjelokupnoj stvarnosti, po njoj se ne određuje vrijednost i položaj osobe u društvu, nije dakle ni kriterij istine.


To da homoseksualnost ne bude smatrana od psihijatrijskih i zdravstvenih organizacija bolešću, odlučeno je glasanjem. Kako je izglasano da se ukloni s liste, tako je moglo biti izglasano i da ostane na toj listi. Dakle, nije se radilo o znanstvenom postupku već o postupku glasanja. Za Sigmunda Freuda homoseksualnost nije bila normalno ispoljavanje seksualnosti, već ju je smatrao dubokim poremećajem nagona. Danas se često drži da je homoseksualnost u najvećem obimu biološki uvjetovana. Je li tako? S evolucijske točke gledišta, homoseksualnost je defekt, zato što homoseksualne jedinke nemaju mogućnost razmnožavanja. Prema tome, homoseksualnost teško da je genetički uvjetovana, da postoji gen za to, jer se ta biološka zadanost ne nasljeđuje.


Na određen način, s te znanstvene, evolucijske točke gledišta, homoseksualnost jest poremećaj, a na psiholozima je da se bave ipak neriješenim pitanjem koje glasi: je li homoseksualnost poremećaj ličnosti, poremećaj nagona i sl.? Izvan svih tih rasprava, koje jesu potrebne i koje treba neopterećeno voditi na znanstvenoj razini, diskriminacija prema homoseksualcima je nedopustiva, kao što bi bilo nedopustivo diskriminirati ljude na osnovu (ne)vjerskog uvjerenja, na osnovu kratkovidnosti, problema s izgovaranjem riječi i slično, a njihovo traženje prava da se slobodno vole, da žive sa svojim partnerima i da sklapaju registrirane civilne zajednice, sasvim je razumljivo i opravdano.


No, je li razumljiv i opravdan zahtjev da im se dozvoli posvajanje djece? Rođenje djeteta je proces čiji se početak veže uz spolni čin muškarca i žene, i to dijete primarno pripada svojim biološkim roditeljima. Ukoliko ga oni ne žele prihvatiti, zajednica treba pobrinuti oko njegova uzdizanja i odgajanja, oko izgrađivanja njegove ličnosti, za koju je bitno postojanje i muškog i ženskog elementa i autoriteta. Homoseksualne zajednice to, evidentno, ne mogu ponuditi. To što one to ne mogu ponuditi nije uopće sporno, kao što nije sporno da ljevoruki rukometaš ne može kvalitetno igrati na poziciji lijevog krila, već je sporno traženje uloge za koju ne postoje odgovarajuće predispozicije. Ne radi se tu o manjoj ili većoj vrijednosti osobe, već o tome može li na pravi način izvršiti zadatak za koji nije predisponirana.


family family cartoon


Ljubav, to je temeljno pitanje ljudskog života, da ne kažem temeljni problem. Psiholog Erich Fromm smatrao ju je odgovorom na problem ljudske egzistencije. Ljubavlju čovjek prevladava svoju odvojenost, izlazi iz zatvora svoje osamljenosti. "Ta želja za interpersonalnim spajanjem najmoćnija je težnja u čovjeku. To je najtemeljnija strast, to je sila koja povezuje ljudsku vrstu, klan, porodicu, društvo. Neuspjeh da se ono postigne dovodi do ludila, do uništenja - sama sebe ili drugih. Bez ljubavi ljudski rod ne bi mogao opstati ni jedan dan." Slično, pored ove opće ljubavi, može se kazati i za erotsku ljubav. Postići pravu ljubav težak je zadatak, biti u pravoj ljubavi s drugom ljudskom osobom za većinu nas ostane neostvareno tokom cijeloga života. Pošto je to tako važna i tako zahtjevna i teško ostvariva stvar, zašto postavljati prepreke pred one koji su iznašli način da se vole i umijeće da vole (art of loving). Neka voli tko god koga hoće, svejedno da li ta ljubav bila homoseksualna, heteroseksualna, 'homonacionalna', 'transnacionalna'... Uništavanje ljubavi je zločin iz mržnje. Smatranje drugoga manje vrijednim zbog toga koga voli, čin je nečovječnosti (odnosno negativne čovječnosti), ne prihvaćanje raznolikosti je pokušaj reduciranja cjelokupne stvarnosti na subjektivni aspekt. Mnogi sebi daju za pravo da se postavljaju mjerom i mjerilom ostatku svemira, po kome bi se okolna zbilja trebala vrednovati i ravnati. Od takvih, negativne posljedice trpe drugi ljudi, a ponajviše oni sami. Zatvorenost u vlastitu percepciju svijeta od pojedinca pravi monstruma, a od te zatvorenosti nisu imuni ni mnogi oni koje zovu nazadnjacima/konzervativcima/primitivcima ni mnogi oni koji se zovu naprednjacima/slobodarcima/liberalima. Imati različite poglede o kompleksnim pitanjima na koja nije lako dati odgovor i na koja jednostavan ni do kraja konzistentan odgovor ne postoji, jest legitimno; producirati negativnu energiju i nesnošljivost prema neistomišljenicima, nije.


O političkoj ljevici i desnici u ovoj priči ću kratko. Sklanjajući stvarne probleme ljudi u drugi ili tko zna koji plan, političke stranke su u prvi plan postavile pitanja od kojih – sve i da budu riješena – većina ljudi doista nema nikakve koristi. Danas su i tzv. ljevica i tzv. desnica prihvatile neoliberalizam u ekonomiji, praktično političko djelovanje po rezultatima im se približno izjednačava, nema suštinske razlike tamo gdje bi ona morala postojati, a razlikuju se po nekim stvarima "svjetonazora". Te "svjetonazorske" rasprave su opijum koji služi da ljudi - zabavljajući se njima - budu lakše držani u pokornosti i manje svjesni svoga stvarnoga stanja, krivaca za to stanje i (ne)mogućnosti promjene. U kontekstu ove priče: ljevičar i liberal će se zalagati za legalizaciju istospolnih brakova, ali će te opljačkati, dok će se desničar zalagati protiv legalizacije istospolnih brakova, ali će te opljačkati.


 | 17.5.2013. |

Franjo Šarčević