Specijalni program povodom „svečanog dočeka“ emitirala je entitetska televizija (RTRS). Izmjenivali su se političari, pravni eksperti, obični građani, ratni drugovi, rodbina. Svi ponosni što se vraća kući nakon „sramne i nepravedne“ presude. U Momčilovu „nevinost“ ne sumnjaju ni novinari entitetske televizije. Ovaj slučaj smatraju samo jednom epizodom u ciklusu smišljenih nepravdi prema srpskom narodu.


Iz RS-a gotovo da se nisu mogli čuti drugačiji glasovi. Takvi glasovi sigurno postoje ali još nemaju snage da se javno suprotstave lažima i manipulacijama, kojima političari i mediji hrane narod.


Svečani doček ustvari je bila vrhunska nacionalistička svečanost u čast jednom nacionalnom 'svecu'. Poslije „nepravednog“ trpljenja za nacionalnu stvar, vratio se svojima. U podlozi manifestacije je raširena i živa nacionalistička ideologija, u čijoj je srži emotivno bolestan odnos prema naciji.


Ljudi koji se nisu uspjeli izgraditi u stabilne i čvrste ličnosti, a vidimo da je u našem društvu dosta takvih, energiju koju proizvodi nezadovoljstvo i frustriranost na osobnoj razini prenose u razvoj i zaštitu 'uzvišene ideje', u ovom slučaju nacije. Atribute koji se u religiji pripisuju Bogu, prenose na naciju. U hijerarhije vrednota, nacija je na vrhu. Najčvršća garancija njezinog opstanka i ostvarenja njezinih interesa, usprkos brojnim neprijateljima iznutra i izvana, je nacionalno (plemensko) božanstvo. Imena božanstvu najčešće se daju iz nekih monoteističkih religija (Bog, Allah, Isus Krist, Hrist, itd.).


Nacionalni interes ustvari je najveći zahtjev nacije-božanstva. Njegovo ostvarenje sveta je i časna dužnost. Posebno mistično značenje pridaje se nacionalnom vođi i ostalima koji bdiju oko 'svete stvari'. Oni artikuliraju 'nacionalni interes' a 'vjernici' ga, zbog pseudoreligijskog odnosa prema naciji, spremno prihvaćaju. Legitimnim se smatra uklanjanje svih prepreka koje su na putu ostvarenja nacionalnog cilja.


momilo krajinik_2

Fotografije: Radio Slobodna Evropa


Primarni cilj nacionalista sa srpskim predznakom bio je (i još je uvijek) objedinjavanje svih zemalja u kojima Srbi žive u jednu državu. Moralna ispravnost toga cilja je neupitna, jer njegova legitimacija proizlazi iz zahtjeva najviše vrednote – nacije. Na toj se osnovi razvilo uvjerenje da su nacionalni junaci nepogrešivi, jer su oni borci za svetu stvar. Optužbe koje na njihov račun dolaze izvana to samo dodatno potvrđuju.


Nešto slično gledali smo na Palama prilikom dočeka osuđenog ratnog zločinca Momčila Krajišnika. Ljudi koji su postali poslušni sluge perverzne i antihumane ideje oduševljeno su klicali i pozdravljali zločinca. Govornici su oživjeli uspomene na 'slavne dane' i 'heroje' iz toga vremena. Predsjednik najveće opozicijske stranke (SDS) Mladen Bosić sjetio se velikih 'junaka' Radovana Karadžića i Ratka Mladića i istaknuo da im je „jedini grijeh stvaranje Republike Srpske“. Za ljude kojima nisu obamrli baš svi humani osjećaji to nije mali grijeh. Na putu 'ostvarenja' bilo je potrebno unesrećiti stotine tisuća ljudi, a desetke tisuća likvidirati u genocidu i etničkom čišćenju. Možda je Bosić toga svjestan, ali mu je interes da se održava ljudska ludost i zaostalost. Kontinuitet ludosti ljudske svijesti od '93. do danas uspješno se održava na Palama. I ne samo na Palama. „Psihička epidemija“ (V. Frankl) preplavila je naše društvo i lako može postati izvor novih nesreća.


Jozo Šarčević | Prometej.ba |

1.9.2013.