Papa malih stvari

„Halo, ovdje papa Franjo.” Mnogo je ljudi koji su u protekloj godini pontifikata Pape Franje nenadano na telefonu čuli ove riječi. Ali to nije bila jedina neobična akcija ovoga, tek godinu dana „starog“ Pape. Od kada je izabran za Papu on neprekidno puni novinske stupce.

Kako izgleda običan dan ovog neobičnog čovjeka? Njegov budilnik svakog dana zazvoni u 4 sata ujutro. „Kad preko dana moram vidjeti toliko ljudi, onda mi je rano jutro jedini moment, da se u miru pomolim i da budem nasamo s Bogom“, kaže Franjo. U sedam sati svakog dana predvodi misu u kapeli doma Svete Marte, gdje i stanuje. Osim srijedom, jer svake srijede je generalna audijencija na Trgu Sv. Petra.

Kompjuter Papa nema. Svoje termine unosi prije doručka rukom u svoj kalendar. Dnevno dobije oko 2000 pisama. Sve ih, naravno, ne može pročitati, ali redovito izabere i pročita dobar broj pisama. Unatoč toga Franjo nađe vremena i za druge stvari. Od telefoniranja do pranja tuđih nogu. Pogledajmo kronološki kojim je to malim gestama i sitnicama Papa Franjo tako brzo osvojio svijet.

Ožujak 2013.: Papa pere zatvorenicima noge

Crkva mora „ići na krajnje margine društva“, tamo „gdje se prolijeva krv“ – zahtjev je Pape koji koristi početak uskršnjih blagdana, kako bi počeo s navještajem nove orijentacije Crkve. Na misi u zatvoru za mlade sam postavlja veliki znak, i na Veliki četvrtak dvanaestorici zatvorenika, među kojima su i dvije djevojke, jedna Talijanka katolkinja, i druga Srpkinja muslimanka, pere noge. Uspomena je to na Isusovu Posljednju večeru, na kojoj je On svojim učenicima oprao noge. To je bio kraj milenijske tradicije, jer do tada u ovom obredu nisu sudjelovale žene. Papa je ovim činom „zadobio“ protiv sebe puno zaprepaštenih i zgroženih konzervativaca.

Ožujak 2013.: Papa otkazuje novine

Kako izvještava dobro informirana Catholic News Agensy kod izdavača novina Daniela Del Regna u Buenos Airesu je par dana nakon izbora novoga Pape, zazvonio telefon. Ova obitelj već godinama ima svoj kiosk za novine. Svih godina svoga biskupstva Franjo je svako jutro od njih u kuću dobivao novine. Kada je Papa nazvao, vlasnik kioska je najprije pomislio da ga netko zafrkava. „To ja sam, doista, Jorge Bergoglio, zovem iz Rima“, uvjeravao ga je Papa. Najprije se zahvalio što je tolike godine od njega dobivao smotane i gumicom zavijene novine. Sada, kad više nije u Buenos Airesu mora ih, zbog preseljenja, nažalost otkazati. Gumice, koje je s novinama Franjo svakodnevno dobivao, redovito je vraćao, jer „još se mogu koristiti“.

Travanj 2013.: Papa zove talijanskog župnika

Ni talijanski župnik Cesa Alejandro Pulchinotta iz Anotario Romano, sela blizu Rima, nije vjerovao svojim ušima, kada se na drugoj strani telefonske linije čulo: “Ja sam, Papa Franjo“. Papa je osobno nazvao ovog svećenika kako bi se zahvalio za knjigu, koju mu je župnik poslao preko prijatelja Pulchinotta. Kada je župnik rekao da mu je velika čast da je Papa dobio knjigu i da je nazvao, Franjo je odgovorio:“Ovo je pitanje dobrog odgoja. Ti si mi poklonio knjigu, i ja ti na njoj zahvaljujem.“

Srpanj 2013.: Papa posjećuje otok Lampeduza

Posjeta velike simbolike. Kao prvi Papa uopće Franjo posjećuje talijanski otočić Lampeduzu i poklanja 1600 telefonskih kartica ljudima, kojima je uspjelo pobjeći iz Afrike. Ovaj otok cilj je tisućama afričkih izbjeglica. Procjene govore da je u protekla dva desetljeća 25.000 ljudi izgubilo život pri pokušaju, da se preko Sredozemnog mora dokopaju evropskog tla. Sjećajući se njih Franjo je u more bacio žuto-bijeli vijenac (vatikanske boje). Zatim je slavio misu na stadionu na oltaru, koji je stajao na malom brodiću. Pri tom opominje na „bratsku solidarnost“. Većina izbjeglica su muslimani, ali za Papu su, naravno, i oni braća. U srpnju je posjetio najveću favelu u Rio de Janeiru.

Kolovoz 2013.: Papa naziva mladog nogometnog fana

Papa je poznat kao veliki nogometni fan i navijač argentinskog San Lorenza (zanimljivo je spomenuti kako je ovaj klub dobio ime po karizmatičnom svećeniku Lorenzu Massi, koji je početkom prošlog stoljeća dopuštao djeci da igraju nogomet u crkvenom dvorištu, jer su ih odrasli tjerali s ulica; nekima će možda biti zanimljiv i podatak da je osim Pape Franje, i srpski tenisač Novak Đoković veliki fan San Lorenza, i da obojica posjeduju navijačku iskaznicu ovog kluba). Na pismo mladog talijanskog nogometnog fana Stefana Cabizza Papa je odgovorio telefonskim pozivom. „Halo, ovdje papa Franjo“, javio se ovom 19 godišnjem mladiću, učeniku iz Padove i odmah mu predložio da budu na „ti“. „Rekao mi je da su Isus i njegovi učenici također biti na „ti““, rekao je Stefano, kako prenose novine Il Gazzettino, i dodao: “Osam minuta smo se smijali i pričali viceve“.

Listopad 2013.: Papa na twitteru za više od deset milijuna ljudi

„Dragi followers, kako vidim vas je sada više od 10 milijuna“, piše Franjo. „Srdačno vam zahvaljujem i molim, da se i dalje molite za mene.“ Točno 10.000.336 ljudi je u tom trenutku pod kraticom @pontifex aboniralo papinu poruku. U međuvremenu se pridružilo još milijun drugih. Time je Papa 27. listopada 2013. bio na 66. mjestu najčešće biranih twitter-računa na svijetu.

Listopad 2013.: Papin motor na dražbi

Papa Franjo dao je svoj motor Harley-Davidson u Parizu na dražbu. Zarađeni novac od 241.500 Eura Papa je dao Don Luigiu di Liegro, kako bi renovirao Caritasov dom i pučku kuhinju za siromahe na glavnoj rimskoj željezničkoj postaji Termini. Papa je ovaj motor dobio na poklon od proizvođača iz Milwaukee-ja, ali ga nije koristio kao prijevozno sredstvo. Na poklopcu spremnika za benzin još je uvijek njegov potpis „Francesco“.

Studeni 2013.: Papa iznenađuje talijansku časnu sestru

Časna sestra Tereza iz talijanskog grada Caserta, 40 kilometara sjeverno od Napulja, poslala je Papi dopisnicu i piše mu o velikim problemima s otpadom u Napulju i o posljedicama za ljude. Već je nekoliko djece umrlo od raka, tuži se ova časna. Napisala je i svoj broj mobilnog telefona. Nekoliko tjedana poslije zazvonio joj je telefon – točno kada je vodila nastavu u osnovnoj školi. „Ja sam papa Franjo“, čula je. „Za vrijeme razgovora ruke su joj se tresle“, rekao je jedan učenik talijanskim medijima. Papa je bio dobro informiran o stanju u toj regiji i izrazio je svoje suosjećanje s ljudima, rekla je sestra Teresa.

Prosinac 2013.: Papa poziva beskućnike na rođendan

Svoj 77. rođendan Papa 17. prosinca slavi s četiri beskućnika. Kako je izvijestio radio Vatikan ta četvorica su muškarci koji često spavaju blizu Petrovog trga. Najprije su bili na papinoj misi, a onda zajedno s njim na doručku u Domu Sv. Marte, gdje Franjo stanuje. Osim njih Franjo je pozvao i članove obitelji svojih suradnika na svoje malo slavlje.

Siječanj 2014.: Papa časnim sestrama govori na telefonsku sekretaricu

Iznenadnim pozivom na Silvestrovo (staru godinu) Franjo je časnim sestrama jednog španjolskog samostana priredio veliko iznenađenje. Budući da se nijedna sestra nije javila na telefon, on im je svoje pozdrave i želju za Novu godinu izgovorio na sekretaricu. Kako je o ovome izvijestio radio Cope, Franjo je na španjolskom veselim glasom rekao: “Ta, što to rade časne, da se ne javljaju? Ja sam, papa Franjo. Želim vam čestitati Novu godinu. Vidjeti ću, da li ću moći kasnije nazvati. Bog vas blagoslovio.“

U ovim gestama ne treba vidjeti samo geste. U njima treba prepoznati velike i snažne poruke o volji za novim modelom Crkve, koje se odašilju s najvišeg položaja unutar Crkve. Kineska poslovica kaže: „Mudar čovjek je velik i u najmanjim stvarima“. Čini mi se da se ovo doista može reći za papu Franju. Odmah nakon svog izbora za papu, vidjelo se da je on drugačiji od svih dosadašnjih. Do njega niti jedan papa nije mnoštvo na Trgu Sv. Petra nakon svog izbora, pozdravio s „Buona sera“ (dobra večer). Ali on i dalje nastavlja sa svojim simpatičnim iznenađenjima. Neće sva iznenađenja mnogima biti ni mala ni simpatična. Posebno mnogim konzervativnim biskupima, koji se zgražaju ne samo nad njegovim djelima nego i nad riječima.

Papa Franjo doista mijenja Crkvu. Želi da se Crkva otvori „narodu Božjem“. On sam sebe kritizira. Priznaje da je prije prakticirao autoritarni model svećeničke službe, da su ga smatrali ultrakonzervativnim. Tim bi se neki svećenici ponosili, ali Franju je to, kako sam kaže, „dovelo u duboku unutarnju krizu“. Duh njegovog intervjua novinama Isusovačkog reda je ujedno blagi svježi vjetar u Crkvi i proročka oluja. Odricanje od autoritarizma za Papu znači da se predstavnici Crkve trebaju manje baviti moralom i normama, osudama i sudstvom, ali prije svega zamornog jahanja na svojim principima.

On već na svom početku kritizira Crkvu i to otvoreno, što je u Italiji izazvalo veliku pozornost. U svom prvom intervjuu on od Crkve zahtijeva da se ne bavi samo pitanjima abortusa i homoseksualnih brakova. Što Crkva misli o tim pitanjima, poznato je, „ali ne treba se o tome govoriti beskrajno“, kaže Papa. Njemu su, kako sam kaže, neki već predbacili da ne govori dovoljno „o tim stvarima“. Ali ako se već o njima razgovara, onda se „mora paziti i na kontekst“. Crkveno vodstvo ne smije biti mjesto cenzure i osuđivanja. Papa poziva na milosrdnu Crkvu, koja se brine o „socijalnim ranama“, što su novine Corriere della Sera nazvale revolucionarnim i „civilnom hrabrošću“.

Ovako i ovoliku životu bliske riječi iz Rima nismo već dugo čuli. Franjine riječi su slikovite ali čvrste, snažno utemeljene njegovim gestama i postupcima. Same riječi ne mijenjaju svijet – a još manje Crkvu, rekli bi skeptici. To donekle i jest tako. Doista svakom djelovanju unutar Crkve mora prethoditi riječ: Crkva, koja je utemeljena na riječi i koja živi od naviještanja riječi, trebala bi vjerovati riječi. Doista za promjenu slike Crkve i kao impuls za djelovanje u smjeru promjena riječi i geste mogu učiniti mnogo, ali za promjenu same Crkve samo one neće biti dovoljne. Papa ne može staro razmišljanje i okoštale strukture prevladati samo intervjuima, propovijedima i svojom vlastitom karizmom. On treba saveznike. I to najprije saveznike u strukturi Crkve koji će zajedno s njim proširiti „granice“ o kojima Franjo rado govori. Zatim treba kao saveznike mnoge vjernike laike koji nisu direktno uključeni u crkvene strukture. Na koncu, kao saveznici u izgradnji bolje Crkve i bolje današnjice dobrodošli su i oni koji se nalaze na „granicama“ ili izvan spomenutih „granica“ Crkve. Čini se kako se po svojim postupcima Franjo najviše posvetio ovima posljednjima. Ni Isus nije drugačije započeo.

Ivo Baća | Prometej.ba, 23. 3. 2014.