Ljudi su obična stoka, moj ker Šarov za većinu ljudi je gospodin čovjek. Napraviš jednu pogrešnu stvar, svi skoče na tebe ko opareni, zaborave sve ono dobro što si za života učinio. Sutra kad umrem svi odreda pričat će kako sam bio dobar čovjek. Glupih ljudi Bože moj dragi, kad umrem jednog dana šta mene briga šta će oni da pričaju. Niko da sad dok sam živ kaže koju dobru o meni, a i Bog zna da mi nikad teže bilo nije. Jeste, more bit da sam ja kriv i da sam malo prećero, ali nisam ništa loše mislio. I ja isto kad idem poslom od Prijedora prema Sani ili Ključu skinem naš grb i ikonu sa retrovizora. Što da džaba provociram ljude i tražim belaja. Rat je bio, zna se šta je čije i to treba da se poštuje. Mora biti reda. Ako te mati i otac u djetinjstvu nisu naučili kulturi, onda te nauče batine. Nešto sam ih primio, ali sam ih još više udijelio. Koga ja drmnem desnom posred čela taj se ne diže bez hitne pomoći.

Nakupilo se puno toga u posljednje vrijeme, a narod je u nas pogan i bezobrazan i živi od trača. Nije mi lako, a niko ti ne vjeruje. Još ti se smiju, a ti ne smiješ pokazati da te smeta. Ako pokažeš tek onda te uzmu na trehu. Jesu, šprdali su me u zadnje vrijeme. Čuo sam ja od Mile šta se priča po kafani kad mene nema. Ja budala, ja naivan, žena mi se kurva pred nosom, ja ovo, ja ono. Jeste, ostavila me žena, otišla sa jebačem. Nisam siguran ni da je ovo dijete koje hranim i oblačim godinama moje, morat ćemo ići to testirati. A njemu majmunu sam zaprijetio javno preko fejsbuka da ću ga dobro izjebati u guzicu. Ako on misli da može jebat moju ženu bez da plati račun, onda se grdo prevario. Nema u tome ništa pedersko, tako mi žestoki momci ravnamo račune, to zna svak ko je odlež'o nešto zatvora, a ako nisi odlež'o barem dva dana nemoj mi bogati pametovati o životu.

Što se tiče ovog Turčina, nisam ništa loše mislio. Doš'o jutros na posao, bio nešto nervozan, plata još nije stigla, a već po mjeseca prošlo. Kad ugleda' ja njega. Šepuri se kao svoj na svome i grb Bosne i Hercegovine zakačio na auto. Došao mamlaz da provocira. More bit i da nije. More bit da se samo malo opustio. Ljudi su zaboravna stvorenja. Takvi smo mi Srbi, uvijek puštamo tuđinu da nam komanduje, previše smo tolerantni ljudi za razliku od ostalih, a onda stoka ufati fursata. Daš im prst, a oni odmah sječu ruku kod ramena. Da ih je pustit, malo po malo, ukinuli bi nam Republiku Srpsku. Ko te balije ne zna, skupo bi ih platio.

Fino mu priđem i velim skidaj taj grb dok te nisam opandrčio posred čela. Gleda u mene ko da sam mutav. Opet mu velim, skidaj grb jebem ti majku, jesi to doš'o provocirati ovdje? Prepade se on, uze šrafciger i krenu skidati. Tako brate. Vidiš kako stoka razumije kad zaprijetiš. Moglo bi to biti drugačije, život bi bio mnogo jednostavniji, ali nećeš druže, dok ne drekneš i ne zaprijetiš niko te ne uzima zaozbiljno. Ja fino izvadim ajfon, upalim kameru i kažem mu da se fino izvine Srbima i Republici Srpskoj i našem predsjedniku Miloradu Dodiku za ovu provokaciju. On, vidim, trese se kao prut, sve fino sluša i ponavlja za mnom ko za učiteljem u školi. Tako brate moj. Na kraju mi ga bi žao, more bit da sam malo prećer'o. Vidi se da se pokajao. Sveti Oci uče da treba nositi pokajanje u srcu, a vidilo se da se ovaj pošteno kaje i da mu više neće na um pasti da provocira. Ja mu opraštam jer mi je to hrišćanska dužnost, jer su me tako odgojili mati i ćaća. Fino sam mu rek'o, evo ruke, sad smo na ti. Moj si burazer. Ko te dirne, ja ću da mu jebem majku. Od sad imaš moju zaštitu. Pitanje je bil' ja njega uopće istuk'o sve i da me nije posluš'o, ne volim i nisam nikad volio tući slabije od sebe.

Odjednom diže se kuka i motika na mene sa svih strana. Ovi novinari mutavi pišu da ja mrzim muslimane. Nek ih sram bude za te laži. Otkud im to da ja mrzim muslimane? Pa da ih mrzim onda bi ovoga fino istuk'o ko mačku, ne bi sa njim raspravljao i gubio vrijeme da ga naučim kulturnom ponašanju. Još mu na kraju fino pružim ruku i kažem sad si moj i niko ne smi da te barne. Ne mrzim ja nikoga ali mora se znati red, mora se znati čije je da puca, a čije da čahure kupi. Čuj budala ljudi, ja mrzim muslimane?! Ne mrzim ja nikoga, ima loših ljudi i tamo i 'vamo. Jesam li ono proljetos išao Refiku na akciju kad se saljevala ploča na kući. Radili povazdan. Mile veli, šta će ljudi misliti, ideš baliji pomagati, ja velim ti se ne miješaj. Ja bio jedini od svih Srba iz ovog kraja. Refik još okren'o janje i poslije toga teferičili uz harmoniku i one njihove turske. Neko da mog Refika barne, glavu bi mu otkin'o, a ja znam da Refik to cijeni. Hiljadu puta mi je uskočio kad mi je zatrebala neka pomoć, da posudi pare ili tako nešto. Onda oni meni ja mrzim muslimane?! Onaj izrod Bursać, balijski advokat, jedva dočekao, o čemu bi on pisao i od čega bi on živio da nema ovakih ko ja. Eto, njega mrzim više nego bilo kojeg baliju, a naš čovjek, Srbin. Kao što rekoh, ima loših ljudi i tamo i 'vamo.

Ali neka, predever'o sam ja i gore stvari od ove. Biću na vijestima par dana i zaboravit će me. Ako ništa, barem sad vidim ko su pravi drugari i na koga mogu računati. Ovi ostali, zaboravite. Što sam zvao ture u kafani, zvao sam. Bilo i prošlo. Ne kajem se. Bog sve vidi i svako će da dobije po zasluzi. A i ovaj balija, majku mu jebem pokvarenu što me prešao. Sve fino, još mu pružim ruku i velim sad si moj, a on na policiju pisati prijavu. Tako mi i treba kad sam naivan i mislim da su svi ljudi pošteni i dobri ko ja. Vi ostali, što mi šaljete poruke, prijetite preko fejsbuka, kačite slike sa ljiljanima i slično. Samo udrite. Došlo je i vaših pet minuta. Pičkice mutave, mislite da se ja takih bojim. Zna se ko sam, đe sam, kud se krećem, šta mi šaljete poruke ko da sam neka treba. Vi bi se malo dopisivali? Nema dopisivanja, majku vam jebem. Jedan na jedan, kad god, đe god.

Pozdrav iz Prijedora!

(Ovaj tekst je satiričnog karaktera, djelo je mašte, radi se o fikciji koja je djelimično inspirirana stvarnim događajem. Svaka sličnost sa stvarnim osobama je slučajna.)

Autor: Armin Harambašić, Prometej.ba

Facebook: @arminhara

Instagram: @arminhara