S prve bh. povorke ponosa održane 8. 9. 2019. Foto: Prometej.ba

Svekolika javnost konsternirana je najavom druge Bh. povorke ponosa u Sarajevu koja se održava u subotu, 14. 8. 2021. godine. Neka se, kažu eksperti iz sekcije Komentari na društvenim mrežama, neprimjereno diraju između svoja četiri zida. U međuvremenu, kao i pretprošle godine, našao se veći broj javnih, estradnih, političkih i inih ličnosti da podrže ili osude ovo okupljanje koje, pod sloganom “Otpor sa margine”, podržava i promovira izranjanje LGBTIQ populacije iz stanja notorne obespravljenosti u položaj jednakopravnosti.

Da ironija bude veća, upravo su najglasniji u osudama oni koji su do jučer s prezirom odbacivali ta svoja četiri zida, koji su u jeku pandemije maske nazivali brnjicama, koji u jeku pandemije ograničavanje kretanja u svrhu zaštite javnog zdravlja i “COVID pasoše” proglašavaju fašizmom, a vakcine koje dokazano spašavaju živote još jednim pokušajem gejtsovsko-soroševsko-masonsko-iluminatske kontrole populacije. Gurali su se ti zaštitnici ljudskih prava u prepunim marketima ne pokušavajući ni tim minimumom napora, nošenjem komada krpe na licu, barem donekle smanjiti rizik po nesretne radnike i radnice, cik-cakali gradskim ulicama nakon policijskog sata izbjegavajući novčane kazne, organizirali undercover korona derneke, glasno negodovali dok su ih odstranjivali iz tržnih centara sumanuto urlajući neke nebuloze o svojim pravima, o sudu u Strazburu i o fašistima koji ih, eto, maltene deložiraju iz đedovine, otprilike k’o što su im gotovo svima, negdašnjim begovima, komunisti pootimali bezbrojne hektare zemlje od Vogošće do Visokog.

A mogli su, sasvim mirno, bez straha, suzdržavanja ili makar opreza, bez potrebe za sukobom sa snagama reda i zakona ili ne daj bože zdravim razumom, bez nužnosti da se suoče sa poniženjem javnog derogiranja, bez bilo kakve sporadične tegobe i bez izlaganja bilo kakvoj nelagodi, bez rizika po život i zdravlje, samo ostati nemaskirani, nevakcinisani i neizloženi bilo čemu – u svoja četiri zida.

No, ta četiri nesretna zida, dovoljno dobra za homoseksualce, biseksualce i ostala slova iz te nerazumljive LGBTIQ konstrukcije, nisu ni blizu dovoljno dobra, niti dovoljno široka da uspješno sadrže i zadrže frustracije lokalnih ignoramusa, samovoljnih sebičnjaka u svemu osim u onome što dotiče ili pod neku vrstu represije dovodi isključivo njih same. Da ipak ne ostanu sami, pobrinuli su se pripadnici opskurnog islamističko-fundamentalističkog pokreta “Vjera, narod, država” pod vodstvom selefijskog daije, koji su se odlučili organizirati i kontraskup jer se žele izboriti za to da im “djeca budu normalna”, valjda jer su, primjerice, ratovati po Siriji za ISIL ili pozivati na javni linč i kamenovanje osoba druge seksualne orijentacije neka nova normalnost kojoj se valja priviknuti.


Čemu paradiranje?

U sekciji Komentari na društvenim mrežama, brojni eksperti za ništa i znalci nesuvislog još od prošle godine seciraju motivaciju ljudi druge seksualne orijentacije osim heteroseksualne. Zašto parada? Zašto povorka? Zašto ponos? I zašto, u ime svega što je sveto, za vrijeme Sarajevo Film Festivala?

Zato što život unutar zidina, prisilno odalečen od svega – kao što su naučili svi oni koji su jedva izdržali nekoliko sedmica u lockdownu – i nije neki život.

I zato što, protivno percepciji mnogih gore nabrojanih, pitanje povorke ponosa nije pitanje propagiranja životnog stila ili izbora, nego borba za jednaka prava koja heteroseksualna većina u BiH nikada nije prestala uživati; barem onoliko koliko se, recimo, u braku može uživati prije nego ispričaš vic o punici u krivo vrijeme na krivom mjestu, ili svekrvi kažeš da nije primjereno sina hraniti u njegovim poznim tridesetim.

Porodica, taj stub društva u koji se kune lokalna fundamentalistička vertikala, pravno ne postoji za homoseksualne osobe.

Bračna i vanbračna zajednica ne poznaju skraćenicu LGBTIQ; bračna i vanbračna zajednica poznaju samo muškarca i ženu.

Pravni okvir u BiH ne poznaje prava i dužnosti homoseksualnih zajednica; ukoliko se BiH pravo pita takvi partneri nisu u ravnopravnom odnosu, nisu dužni biti vjerni, uzajamno se poštovati i pomagati, ne odlučuju sporazumno i ravnopravno o uređenju međusobnih odnosa i obavljanju poslova u bračnoj odnosno porodičnoj zajednici niti se takva bračna odnosno porodična zajednica može uspostaviti.

LGBTIQ osobe nemaju pravo zasnovati takvu zajednicu u kojoj mogu usvojiti dijete i na taj način se punopravno ostvariti kao očevi ili majke.

LGBTIQ osobe nemaju obavezu izdržavanja niti pravo da budu izdržavane jer su ta prava rezervirana za bračne i vanbračne zajednice u kojima u BiH za neheteroseksualne osobe nema mjesta.

LGBTIQ osobe u svojim partnerstvima nemaju pravno zaštićenu stečevinu, nemaju mogućnost ugovornog sporazumijevanja o imovinskim pravima u tom odnosu, nemaju solidarne odgovornosti.

Djeca koja se "zateknu" u neheteroseksualnoj zajednici nemaju u takvoj zajednici zakonom zaštićena sva imovinska i druga prava, te zaštićen najbolji interes kao što imaju djeca u heteroseksualnim bračnim i vanbračnim zajednicama.

Ako nema braka niti prava i dužnosti koje iz braka proizlaze onda nema ni razvoda braka niti prava ili dužnosti koje iz toga proizlazi.

Ako nema formalno-pravnog materinstva ili očinstva, niti prava i dužnosti koji iz njih proizilaze, onda nema ni pravne sigurnosti niti ostvarenih najboljih interesa djeteta.

Ako nema bračnih i vanbračnih odnosa, onda nema ni posebnih postupaka i zaštite od nasilničkog ponašanja jer ih zakon priznaje samo bračnim i vanbračnim partnerima.

Ako nema pravno priznate porodice, onda nema ni pravne sigurnosti i zaštite.

A ako nema pravne sigurnosti i zaštite za LGBTIQ osobe, šta su onda one drugo nego obespravljene i diskriminirane samo zato jer je njihova seksualna orijentacija protivna ustajaloj tradicionalističkoj i konformističkoj viziji života i svijeta koja u bh. društvu dominira.

Šta drugo preostaje onima koji pravno gotovo da i ne postoje nego izaći na ulicu i pokazati da je njihovo postojanje stvarno koliko god ih se guralo na društvene margine i koliko god bh. mentalitet i zatucani veltanšaung bio nesposoban pojmiti, a kamoli prihvatiti, drugo i drugačije?

“Čega se pametan stidi, tim se budala ponosi”, pisalo je pretprošle godine na jednom od transparenata anti-LGBTIQ protesta. Ako su ti ponosni ljudi budale – koji riskiraju ne tuđe, nego sopstvene živote i zdravlje, i to da da bi ostvarili ne privilegije, nego jednaka prava – onda neka se pametni zastide što u 2021. godini ne priznaju, ne prepoznaju i ne podrže puko ostvarenje jednakih prava pod jednakim uvjetima.

I neka nam mjerilo ustrajnosti, upornosti i suštinski ispravnih težnji budu upravo te “budale” sa margine i njihova borba bez mržnje, bez prezira, bez diskriminacije i bez kamenovanja, borba za komadić boljeg i pravednijeg svijeta.

Biti takva budala u ovakvim trenucima, vjerujte, jeste nešto najpametnije za napraviti.


Loris Gutić, Prometej.ba