O "privatizaciji" u smislu "općinizacije".

19. februara 2019. službenici Općine Kiseljak te ravnatelji osnovnih i srednjih škola u Kiseljaku uputili su se u najavljeni prijateljski posjet Općini Žepče.

Na službenoj internet stranici Općine Kiseljak navedeno je kako se na sastanku govorilo o djelatnosti obrazovanja, odnosno o primjeru u Općini Žepče gdje je mjerodavnost osnovnoškolskog i srednjoškolskog obrazovanja sa županijske prenesena na općinsku razinu. Općinski načelnik je gostima objasnio postupak, način i uvjete za prenošenje mjerodavnosti, te ih upoznao sa prilikama i specifičnostima općine Žepče u odnosu na druge općine u Zeničko- dobojskoj županiji, kada je riječ o obrazovanju.

Načelnik Zovko izrazio je zadovoljstvo radom škola s njihovog područja, koje su u mjerodavnosti općine Žepče posljednjih 10 godina. Naveo je kako su uvjeti i kvaliteta obrazovanja, svakim danom na sve višoj razini, budući da općina znatna sredstava ulaže u izgradnju i obnovu škola na svome području. Na kraju razgovora, predstavnici Općine Kiseljak su se zahvalili domaćinima na prijemu i stručnim uputama koje će im biti smjernice u daljnjem radu.

Slučajno ili ne, spomenuti postupak, način i uvjeti prenošenja mjerodavnosti nisu objavljeni javno.

Dva pitanja se postavljaju nakon gore pročitanog:

1. Kako je uopće zakonski moguće prenositi nadležnost na općinski nivo (pa neće se valjda obrazovanje na kraju svesti na nivo mjesne zajednice?!)?

2. Koje su eventualne koristi društva od provedenog postupka?

Pokušat ćemo dati neke odgovore na oba.

O zakonskom osnovu najbolje se može pročitati iz još jednog primjera prebacivanja nadležnosti školstva na općinsku razinu - to je primjer općine Usora.

Na osnovu člana 16 stav 4 Zakona o Vladi Zeničko-dobojskog kantona (“Službene novine Zeničko-dobojskog kantona”, broj: 7/10), po prijedlogu Ministarstva za obrazovanje, nauku, kulturu i sport, Vlada Zeničko-dobojskog kantona na 10. sjednici, održanoj dana 13.05.2015. godine, donijela je ZAKLJUČAK:

I. Utvrđuje se Prijedlog Zakona o prenošenju nadležnosti Zeničko-dobojskog kantona za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja na općinu Usora, po skraćenom postupku.

II. Prijedlog Zakona iz tačke I ovog zaključka upućuje se u dalju Skupštinsku proceduru.

III. Zaključak stupa na snagu danom donošenja.

Prijedlog zakona donesen je na osnovu člana 37 stav 1 tačka f), zatim člana 38 stav 1 tačka b) te člana 69 (kojim se utvrđuje da su općine čije većinsko stanovništvo po nacionalnoj strukturi nije stanovništvo koje čini nacionalnu većinu u Kantonu kao cjelini, nadležne za obrazovanje, kulturu, turizam, lokalno poslovanje, dobrotvorne aktivnosti i radio i televiziju) Ustava Zeničko-dobojskog kantona.

Ovim zakonom Skupština Zeničko-dobojskog kantona prenosi svoju nadležnost za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja na općinu Usora koja se odnosi na: planiranje djelatnosti obrazovanja na svom području, utvrđivanje prijedloga upisno-gravitacionog područja, osnivanje osnovne i srednje škole kao javne ustanove na svom području, osiguranje verificiranog stručno-pedagoškog nadzora nastavnog procesa u školama na svom području na usaglašen prijedlog Pedagoškog zavoda Zenica, prijema i imenovanja zaposlenika škole, izbora organa upravljanja i rukovođenja, kao i sva druga pitanja koja su u nadležnosti osnivača.

Ovim Zakonom također je utvrđeno prenošenje financijskih sredstava prema objektivno utvrđenim i planiranim kriterijima cijene obrazovanja iz Budžeta ZDK na Općinu Usora.

Cjelokupan tekst Prijedloga zakona možete pročitati ovdje.

Navedeni prijedlog Zakona usvojen je, kako se navodi na službenim stranicama općine Usora, tek iz trećeg pokušaja na 12. Sjednici Skupštine Zeničko-dobojskog kantona održanoj 16.7.2015. godine, i to nakon presude Ustavnog suda FBIH o ugroženosti prava lokalne zajednice.

Do podataka o konkretnim primjerima ugroženosti lokalne zajednice nismo uspjeli doći, no sumnjamo kako se ovim zakonom povećao broj učenika u lokalnim školama!

Dakle, zakonski je sve regularno kako bi se očuvala konstitutivna prava lokalne zajednice.

To bi čak bilo i odlično rješenje, ostavimo li pitanje konstitutivnosti sa strane, kada bi se ukinuli kantoni te kada bi se zapravo nadležnost nad obrazovanjem (zašto ne i drugim poljima, npr. zdravstvu) zasnivala na međusobnoj suradnji federalne/državne i lokalne razine. Usporedbe radi, u Njemačkoj, koja je 7 puta veća i koja ima gotovo 80 milijuna stanovnika više od Bosne i Hercegovine, obrazovanje se utvrđuje na razini 16 saveznih pokrajina. Sama Bavarska veća je od BiH, te ima 4 puta više stanovništva, no, ipak, svi problemi oko funkcioniranja obrazovanja rješavaju se unutar pokrajine. Možda bi se tako konačno ujedinila natjecanja učenika na federalnoj razini bez obzira na plan i program po kojem se školuju te bismo tako dobili realističan prikaz znanja naših učenika, ali i razvili kompetitivniju sredinu za naše učenike što bi ih na koncu možda i potaklo na veći trud. No, vratimo se mi u realnost, u državu koja je potresena aferom „kupovina diploma“ (za koju su, budimo realni, svi znali, samo je trebalo 20 godina dok netko nije javno objavio dokaze!), u državu u kojoj u cijelom poslijeratnom periodu vladaju nepotizam i korupcija i gdje nitko ne bi htio da se odrekne neke od stotina kantonalnih ministarskih plaća!

O konkretnim beneficijama prebacivanja obrazovanja na lokalnu razinu pokušali smo više saznati iz primjera Žepča koje već deset godina funkcionira na takav način pa bi se samim tim i neke značajnije promjene do sada trebale primijetiti.

Na našu sreću, kako izvještava portal Radiopostaje Žepče, 21.2.2019. održao se radni sastanak u Općini Žepče na temu stanja školstva, deset godina nakon prijenosa nadležnosti za djelatnost osnovnog i srednjeg obrazovanja sa županijske na općinsku razinu. Tu stoji:

„Pomoćnik načelnika prezentirao je dosadašnje rezultate u poboljšanju uvjeta obrazovanja, napominjući da su gotovo sve škole na području općine novoizgrađene ili renovirane. Istaknuo je i važnost suradnje općine i škola te fleksibilnost pri kreiranju nastavnih planova i programa. Općina Žepče je izdala suglasnost za 21 novo zanimanje kroz posljednjih 10 godina prateći uvjete i potrebe na tržištu rada, naglasio je Barešić.“

To je otprilike sve što se može pronaći pretražujući internet stranice o općini koja već 10 godina uživa u blagodatima ovog revolucionarnog otkrića koje valjda treba spasiti obrazovanje!? I ovdje se kao i u slučaju iz Kiseljaka sa početka ovog teksta naglašava izgradnja i obnova škola kao da je pod kantonalnom nadležnošću zabranjeno graditi i obnavljati škole! Dalje, ako su već uvjeti obrazovanja značajno poboljšani, onda bi onivaljda trebali biti jasno i ponosno prezentirani; a ne ovako da se čitatelj ostavlja u neznanju i samozaključivanju.

Prema mom osobnom sudu jedan takav poboljšani uvjet pri navedenoj novoizgradnji i obnovi bila bi efikasnija administracija. Međutim, svi smo svjedoci kako je u veliki dio škola širom BiH ulagano u poslijeratnom razdoblju i to uz pomoć općina unatoč tome što su pod nadležnošću kantonalnog ministarstva, tako da je suradnja između te dvije razine itekako moguća i ne vidim smisao zašto bi ovaj uvjet bio jedini i glavni razlog prebacivanja nadležnosti.

Što se tiče novih zanimanja koja odgovaraju potrebama tržišta rada također mogu reći kako su se škole i do sada trudile raspisivati natječaje za zanimanja koja su deficitarna u samoj okolini općine. To je samo po sebi logično jer nema smisla otvarati natječaj za upis u zanimanje „svemirac“ ako učenici sa završenim zanimanjem ne mogu pronaći adekvatan posao. Prednost prebacivanja na lokalni nivo možda bi bila u tome da bi općina imala veću fleksibilnost pri utvrđivanju broja učenika po zanimanju za koje raspisuju natječaje, odnosno omogućiti formiranje kombiniranih odjela koji će sadržavati onoliko učenika različitih zanimanja za koliko se zna da je trenutno takvih potrebno na tržištu rada (npr. 3 tokara, 3 bravara + 9 rukovatelja CNC strojem). Međutim, osobno smatram kako je i navedeno moguće ostvariti u suradnji s kantonom, i to ne samo moguće nego je i zakonska obveza kantona s obzirom na odgovornost koju preuzimaju prihvatanjem posla u Ministarstvu znanosti, obrazovanja, kulture i sporta, te visinom plaće koju primaju za njegovo obavljanje.

Još jedan od razloga prebacivanja nadležnosti pronalazimo na portalu federalna.ba, gdje se navodi kako je cilj prije svega racionalizacija, jer u Kiseljaku ima 6 osnovnih škola od kojih polovina ne zadovoljava uvjete da budu pravni subjekti.Istovremeno, dvije postojeće srednje škole najčešće školuju medicinare za odlazak u Europu, dok lokalna privreda potrebnu radnu snagu praktično traži u drugim kantonima. (5)

Zanimljivo bi bilo doći do podatka koju to radnu snagu Kiseljak uvozi?

Ponovo se otvara pitanje kako će prebacivanje nadležnosti povećati broj djece u lokalnim školama? Prema demografskim podatcima sa zadnjeg popisa, a i prema sveprisutnom trendu odlaska mladih iz države, to se u narednih 10 godina sigurno neće desiti. Niti u jednom od spomenutih članaka uopće se ne postavlja pitanje što sa nastavnicima/profesorima koji svakodnevno ostaju bez norme zbog konstantnog smanjenja broja djece, niti o povećanju plaća u sektoru obrazovanja koje su desetljećima niže nego u ostalim javnim službama. Samo to je pokazatelj da se uvjeti obrazovanja nisu poboljšali jer ako imate nezadovoljnog nastavnika/profesora kako ćete imati odlično obrazovanje? Stoga ne čudi ni što je i sve više mladih nastavnika/profesora među onima koji napuštaju državu.

Na kraju spomenimo i to kako na službenim stranicama ovih dviju općina koje već uživaju blagodati prebacivanja nadležnosti, kategorija/poveznica „obrazovanje“ nije u funkciji! Njihove internet stranice, dakle, ne sadrže sljedeće informacije:

1. Popis zaposlenih u školstvu s njihovim biografijama u proteklih deset godina;

2. Zakoni i pravilnici iz oblasti obrazovanja;

3. Popis svih škola u nadležnosti;

4. Kontakt za pitanja građana, s arhivom pitanja i odgovora;

5. Plan i program za tekuću školsku godinu i popis važećih udžbenika.

Istraživanje o postojanju takvih informacija/podataka na stranicama kantonalnih ministarstava proveo je Školegijum 2015. godine.

Zbog svega navedenoga te činjenice kako je obrazovanje zadnja rupa na svirali ove države, dolazimo do zaključka/bojazni kako će ovi noviteti samo dodatno doprinijeti degradiranju obrazovanja te dodatno povećati nepotizam i stranačko uplitanje pri zapošljavanju koje je i do sada bilo prisutno; ali tko će tome stati na kraj kada se ostane i bez mogućnosti reagiranja kantonalne inspekcije?

Autor: V. Filipović, Prometej.ba