Vjerovati da su raznorazni i raznorangirani političari jako zabrinuti nad sudbinom izvanhadezeovskih Hrvata koji će tobože biti diskriminisani eventualnim nametnutim Izbornim zakonom je isto kao vjerovati da će Putin uskoro uručiti Zelenskom najveći ruski orden.

Da su tokom 2010. godine proveli presudu Evropskog suda za ljudska prava u predmetu Sejdić i Finci iz 2009. godine i ja bih povjerovao da im smeta diskriminacija dijela stanovništva. Ali to što to ni danas nije urađeno je dokaz da se ovdje niko ozbiljno ne bavi državom i da se iza lažne brige za Hrvate krije nešto drugo. Prije će biti da bi eventualno nametnuti Izborni zakon nekom pokvario privatne planove.

Ne znam kad ćemo shvatiti, ali svaki dan se kod nas prljavi privatni planovi javno predstavljaju kao borba za državu. Obuzima me jeza kad pomislim da desetine i čak stotine hiljada ljudi ne shvataju kako se privatnici koji sebe zovu državnicima brinu isključivo za sebe a nimalo za državu. I ne samo da se ne brinu ni najmanje nego joj nanose ogromnu, ali baš ogromnu, štetu a mi to ne vidimo ili ne želimo vidjeti.

Dok je visokih predstavnika biće i nametanja zakona. Na nama je da uradimo dvije stvari: ili da bez komentara prihvatimo svako nametanje ili da zatražimo da se ukine institucija visokog predstavnika. Sve ostalo je lažno i licemjerno.

Što se mene tiče volio bih da visoki predstavnik, dok je još ovdje, nametne svaki dan neki zakon, ali da vodi računa da to bude nešto uistinu racionalno i da bude za opšte dobro.

Slobodan Šoja, Digitalna demokracija