Mišićna memorija palca korisnika mobilnog telefona je u punom pogonu pa tako prst sam leti preko živopisnih (i izuzetno kratkih) TikTok videozapisa. Informativni, edukativni, zabavni i smiješni sadržaji upakovani u iznimno stimulirajući format – kako zgodno u eri kada nam ni četrdesetosmosatni dan ne bi bio dug zbog naše okupiranosti obavezama. Idući kroz život kao životinja koja ispunjava isključivo svoje biološke potrebe, čovjek ove decenije nalazi razonodu u gledanju tuđih života koji su uvijek pogodniji za konzumaciju od njegovog sopstvenog. Ipak, treba mu progledati kroz prste tako što ćemo jedan od njih uperiti u đavolju ispostavu na Zemlji – neoliberalni kapitalizam.

“Dan u mom životu” i “spremi se sa mnom” često su obrađivana pitanja na TikToku. Videozapis najčešće započinje djevojkinim ustajanjem iz kreveta, naravno djevojkinim jer zašto bi nas algoritam unesrećio prizorom žene sa borama i sijedima. Bez podočnjaka, sjajne i taman toliko neuredne kose da ukazuje da nije voštana lutka – idealan portfolio za izazivanje nesigurnosti. Mediji čija su ciljana publika žene su poput narcisoidne majke, perfidno i beskrupolozno vam ukazuju na nedostatke, a samo u svom naručju nude rješenje za njih. Za svaki pomno proizvedeni problem video će vam galantno ponuditi sveti gral – proizvod koji prosto morate kupiti i koji će čarobno utažiti vašu žeđ za prikazanim savršenstvom. Nivo pomnosti svojstven petogodišnjem djetetu bio bi dovoljan alat za spoznaju činjenice da postavljanje i uključivanje kamere zahtijeva osobu u budnom stanju, pa tako jutarnjoj rutini pred kamerom prethodila je ista iza kamere. Budući da rijetki prakticiraju pomnost, naš mozak je utabao sljedeću putanju – jedini način za premostiti tačku A: nesigurnost i doći do tačke B: odsustvo nesigurnosti, jeste novac. Kao i većina (samo)destruktivnih fenomena na ovom svijetu, i ovdje se radi o začaranom krugu. Već uvriježen manjak pomnosti i svijesti vodi konzumerizmu, a konzumerizam pospješuje manjak pomenutih kvaliteta nužnih za življenje, ali ne i za preživljavanje. Mozak je biološki računar koji ne govori jezikom riječi poput nas već jezikom ponašanja i uzoraka u istom. Čovjekovo ponašanje programira njegov mozak, pa tako konzumirajući sadržaj u trajanju od nekoliko sekundi do par minuta, sužava se raspon pažnje, te to postaje jedini format koji je čovjek sposoban konzumirati. I tako se stvara put ka ovisnosti koja buja sve dok nam dopaminski receptori ne budu sprženi, a čovjek ne usavrši imitaciju imitacije života na TikToku.

U duhu ravnopravnosti nužno se pozabaviti i samoprozvanim jačim i logičnijim polom, te uticajem ovakvih sadržaja na njihovu percepciju. Prosječan muškarac uživa u TikTok algoritmu koji daje sav javni prostor ovog svijeta lijepim ženama bez obzira na njihove kompetencije. One ga neće navesti na nemarni konzumerizam kozmetičkih proizvoda, jer subjekat videa biva objektom njemu svojstvenog konzumerizma. On konzumira njenu ljepotu i nadopunjuje listu svojih kriterija za savršenu lutku koja se budi kao da ju je tim ljudi prethodno dotjerao u snu. On kreira očekivanja za stvarni život na osnovu sterilne projekcije života.

Kada i prodavač i prodavano postanu istovjetni po svojoj prirodi – artikli, svjedočit ćemo prevazilaženju razumnog čovjeka.

Zahra Taahira Šahman, Prometej.ba