Da nije jednog detalja iz prepiske Nine Raspudića i Borisa Dežulovića oko (ne)navijanja za Bosnu i Hercegovinu, ne bih smatrao vrijednim spominjati tu njihovu nedavnu razmjenu tekstova. Dok je Raspudić pokušavao racionalno i filozofski argumentirati svoju odbojnost prema reprezentaciji BiH, a Dežulović izvrgavao ruglu njegove budalaštine, ja sam se opredijelio za uživanje u završnici Svjetskog prvenstva. Tek kasnije sam pročitao to njihovo prepucavanje. Ništa novoga. Raspudić svoju trapavu argumentaciju pokušava ojačati lošim pokušajima humora i izvrtanjem činjenica, na kraju otvoreno kaže da je on na poziciji hrvatskog nacionalizma, a da je Dežulović na poziciji bošnjačkog. U crno-bijelom svijetu u kojem svatko mora biti nečiji prljavi igrač, to je valjda jedino moguće logično krajnje objašnjenje. Dežulović onda obara i ismijava njegove argumente, pa onda Raspudić opet odgovara, i tako dalje.



Sve to ne bi bilo pretjerano vrijedno kasnijeg spomena da nije jedne rečenice koju je izjavio Raspudić u svom drugom tekstu, odgovoru Dežuloviću. Dežulović je tu rečenicu – po meni opravdano – nazvao „najkretenskijom ikad izgovorenom o Bosni i Hercegovini“. Nino Raspudić je dakle izjavio: „Tek kada na stadionima Bilino polje i Koševo na tribinama navijača BiH uz sveprisutne ratne zastave Armije BiH, vidim i one HVO-a i vojske RS, smatrat ću da je to reprezentacija cijele BiH.“


Zar je moguće da jedan ugledni i priznati intelektualac daje ovakve neodgovorne izjave? Kakva je to vizija bolje budućnosti BiH u kojoj će svi njeni građani ravnopravno mahati ratnim zastavama? Znači, ne da BiH ima jednu ratnu zastavu previše na navijačkim tribinama, nego je ta jedna ratna zastava premalo. Najbolje izgleda da sva tri naroda razviju svoje ratne zastave i opet uspostave s Daytonom prekinuto ratstvo i jedinstvo za kojim izgleda mnogi nostalgično žale. Najbolje da oni najgori iz svojih naroda, koji cijeli život parazitiraju na paradiranju zastavama i etničkim obilježjima ravnopravno i trajno za sve vijeke vjekova drmaju ovom državom. Treba osigurati ravnopravnost zločinaca, kriminalaca, korumpiranih intelektualaca iz sva tri naroda, svaka od ovih kriminalnih elita koja vodi svoj narod mora imati pravo na ograđeno, od drugih zaštićeno lovište. Ravnopravnost lovine, osiromašenih i prevarenih pripadnika sva tri naroda već je osigurana. Nitko od njih podjednako nema nikakva prava.


Ograđeno i zaštićeno lovište s hrvatskim predznakom Raspudić naziva Trećim entitetom. Opet u svojoj intelektualnoj neodgovornosti, Raspudić nikad ne govori jasno o svim implikacijama nastanka tog famoznog Trećeg entiteta. U kojim granicama bi bio? Što ako zbog spora oko razgraničenja s Bošnjacima, zbog izmiješanosti u mnogim gradovima, dođe do novih sukoba? Što s Hrvatima koji ne uđu u granice tog entiteta? Je li za njih opet predviđeno neko preseljenje u predviđene granice tog entiteta? I na koncu, kako empirijski utvrditi da će Hrvatima u tom entitetu biti bolje nego sada? Kako utvrditi da im neće biti i gore? Kakvu garanciju imamo da će porasti kvaliteta života, da će biti više socijalne pravde? Kakav ekonomski napredak može garantirati ova nova fragmentacija tržišta i put prema stvaranju tri nove državice s nestabilnim granicama? Tko će živjeti u tom entitetu nakon što se svi mladi evakuiraju na Zapad? Zašto je to rješenje koje nudi Raspudić i njemu slični neupitno najbolje?

 

rasupudi hercegovina

foto: hercegovina.info


Da, položaj hrvatske politike u odnosu na bošnjačku jest neravnopravan, čisto zbog brojčanih omjera. Inače se te politike po osnovnim principima (želja za dominacijom nad drugima, prijetvornost, sklonost kriminalu) uopće ne razlikuju. No, uporno ponavljati frazu kako su Hrvati majorizirani u BiH, a Bošnjaci povlašteni, netočna je kolektivna generalizacija. Zašto? Pa nisu svi Hrvati u gorem položaju od drugih naroda u BiH. Imamo političku elitu koja gradi skupocjene građevine i luksuzno živi. Imamo njihove sluge tobože nezavisne intelektualce i „borce za manjine“. Imamo intelektualnu elitu okupljenu oko kojekakvih partijskih akademija, te tajkunsko-izrabljivačku elitu koja luksuzno živi. Imamo siromašne koji žive sve teže, srednji stalež koji nestaje. Sve to isto imamo i na bošnjačkoj strani, onoj koja tobože kolektivno živi u boljem položaju od Hrvata u BiH. Taj stalni iscrpljujući govor u nacionalnim kategorijama ne samo da je nerealan, nego je i intelektualno neodgovoran i na štetu ljudi, jer odvraća one stvarno ugrožene da se klasno solidariziraju i pokušaju izboriti nešto bolje. Kao što je to bilo i za vrijeme proljetnih prosvjeda, kad je Raspudić uporno pričao o „Bošnjačkom proljeću“, umjesto da upita Hrvate zašto i oni nemaju svoje proljeće, zašto ne prosvjeduju protiv onih koji ih izrabljuju, lažu i pljačkaju?

 


Vezano za gornju prepisku ostaje mi nejasno i što je to Amer Tikveša s Tačno.net mislio kad je u pokušaju odgovora na Raspudićevu gornju izjavu napisao: „Zastave tih vojski (HVO-a i Vojske RS, op.a.) nisu zabranjene i ponegdje stalno vise a ponegdje se kače povodom nekih svetkovina, sve, naravno, na mjestima gdje živi narod kojeg su te vojske teritorijalno zaokružile, stjerale u tor. Međutim, Raspudić ne shvata da se te zastave ne mogu miješati pogotovo ne na utakmicama Zmajeva. Fudbalska reprezentacija je reprezentacija Bosne i Hercegovine a ne Republike Srpske ili Herceg-Bosne i ona je od starta bila moguća i poželjna jedino na dijelu teritorija koji je kontrolisala Armija BiH. Pošto reprezentacija predstavlja i svoj kontinuitet, a on je usko povezan s Armijom BiH, onda su kod njenih navijača jedino moguće zastave te vojske. Tako bi bilo i da za nju igra 11 Hrvata i tu je nemoguće bilo šta promijeniti. Na drugim stranama joj ne bi bio dozvoljen nastanak a svako ko bi na njoj insistirao najvjerovatnije bi bio ubijen.“


Dakle, HVO i Vojska RS-a su isključivo vlastiti narod utjerivale u etnički tor, a Armija BiH se isključivo branila i obranila kontinuitet (?) državnosti (??) i kontinuitet reprezentacije (???) BiH. Vezati bez ostatka Armiju BiH uz državni kontinuitet i nije baš najsretnije. Mnogi postupci vojno-političke vrhuške Armije BiH išli su u drugoj fazi rata u smjeru smještanja svog naroda u vlastiti etnički teritorij, gdje će druge etničke grupe biti poželjne ukoliko budu lojalne Armiji BiH, slično kako su to radile i vojske preostala dva naroda. Do kraja rata Armija BiH je de facto postala vojska bošnjačkog naroda (kao temeljnog u ideološkoj viziji SDA) a ne vojska države BiH, ne samo zaslugama vlastitog vojno-političkog rukovodstva, ali svakako velikim doprinosom istoga. Veliko je pitanje kakvu (i koliku) BiH je željelo rukovodstvo Armije BiH i SDA. I zato ova priča o kontinuitetu državnosti i reprezentacije nije skroz na mjestu. Posljedice ovakvih razmišljanja više idu na ruku Raspudićevoj viziji BiH, nego što tu viziju dekonstruiraju.


U kategoriju klaunova ide i izmišljena vijest koja je nedavno zapalila Balkan. Vijest o tome kako je premijer Turske Recep Tayyip Erdogan izjavio da bi svako tko bi na bilo koji način „dirnuo“ Bošnjake imao protiv sebe 100 milijuna Turaka. „Večernji list BiH“ je tu izmišljenu vijest rado prenio. Navodno od nekih pro-velikobošnjačkih portala. Koji ovakve štetne izjave prenose euforično, a kad ih nema, onda ih izmisle. Je li to sve slučajnost, ili predizborna kampanja već počinje? Predsjednik RS-a Milorad Dodik se proslavio tražeći demant od strane Erdogana čak i nakon što je utvrđeno da je vijest izmišljena. Jer zna on dobro što Erdogan misli, makar to i nije rekao. Kao što to znaju i portali koji su ovu vijest izmislili i proširili ju po internetu.


* Prvi dio: Psi i klaunovi u službi boga Marsa: Psi


Marijan Oršolić | Prometej, kolovoz 2014.