Hoće li Milorad Dodik ići do kraja? (izvor fotografije:gradbijeljina.net)

Kocka je bačena, u to nema više ni mrvice sumnje. Jučerašnje odluke Ustavnog suda BiH kojima je, faktički, potvrđeno da je 9. januar kao Dan Republike Srpske neustavan i kojima se privremeno obustavlja raspisivanje referenduma u ovom entitetu, predstavljaju prelomnu tačku bez povratka za Milorada Dodika i njegovu bulumentu. Nakon višegodišnjih političkih prijetnji i ucjena mahanjem raznim referendumima, sada se laktaški suveren zaista našao pred nezaobilaznim izazovom koji će vrlo brzo pokazati da li je on sve ove godine samo pokeraški blefirao bošnjačke lidere i anemičnu međunarodnu zajednicu ili je, ipak, u svojim referendunskim planovima zaista principijelan i dosljedan do kraja, po svaku cijenu.

Dodik nije nimalo glup čovjek, daleko od toga, bez obzira šta mnogi misle o njemu u nekom pežorativnom smislu koji je, u bosanskom političkom podneblju i kontekstu, najmanje bitan. U takve zamke pogrdnih ismijavanja upadaju politički laici i neznalice. Naprotiv, on je izuzetno lukav, pronicljiv i vješt manipulator koji savršeno dobro poznaje kako funkcioniše surovi svijet realpolitike u kojem nema milosti i pardona. U kojem gaziš preko drugih, ako ne misliš da drugi gaze preko tebe. Dodik je itekako svjestan te činjenice, samo što je njegov javni i politički nastup oduvijek bio mnogo drčniji i siroviji (seljački, rekli bi upravo laici) za razliku od diskursa nekih drugih profinjenih i ‘uglađenih’ bh. zvaničnika koji slatko lažu i stalno se izražavaju eufemizmima.

Stoga, njemu je kristalno jasno da se, u ovom trenutku, našao pred sudbonosnom raskrsnicom i da, naprosto, mora donijeti ispravnu odluku kamo dalje upravljati Republikom Srpskom ako već želi izbjeći totalni krah SNSD-ove vlasti i vlastite političke karijere.


Kukavica ili frajer?

Sada su dva scenarija u igri. Ako Dodik zatraži od Narodne skupštine RS-a da se odluka o referendumu, ipak, povuče, što zbog unutrašnjih i vanjskih pritisaka međunarodne zajednice, prevashodno SAD-a, onda bi to nesumnjivo bio uvod u lagani raspad Dodikove jedanaestogodišnje vladavine. Prvi teži udarac vladajućoj koaliciji bi se već mogao dogoditi početkom oktobra kada se održavaju lokalni izbori. Naročito ako SNSD i njegove satelitske stranke izgube vijećničku većinu i pozicije za načelnike odnosno gradonačelnike u većim sredinama poput Banja Luke, Trebinja, Prijedora i Doboja.

Odustane li od referenduma, Dodik će se u očima jednih još jednom potvrditi kao obični blefer koji je samo priređivao isprazne spektakularne predstave za javnost i medije, a u očima drugih kao obična kukavica i izdajica srpskog naroda koja je pokleknula pred pritiscima zapadnih sila. Zato Dodiku ne pada na pamet da u ovom presudnom trenutku odustaje od svojih planova, već želi ići do kraja i ispasti frajer, pa šta bude!

Da je scenario održavanja referenduma u nedjelju sasvim izvjestan potvrđuju nagovještaji iz SNSD-a da će svu svoju medijsku kampanju, koja je bila predviđena za lokalne izbore, sada preusmjeriti na što bolju promidžbu referenduma. Drugim riječima, predizborna kampanja svjesno je pretočena u referendumsku s ciljem da se preko njega dobiju i lokalni izbori čime bi se ustoličila vlast u naredne četiri godine. Tako Dodik jednim udarcem ubija dvije muhe. Osim toga, Komisija za sprvođenje referenduma nastavlja sa svojim redovnim aktivnostima, a glasački listići su spremni.


Konfrontacija je neizbježna

Stručnjak za ustavno pravo iz Pravnog instituta BiH Nedim Hogić podsjeća da se politika SNSD-a temelji da će Republika Srspka jednoga dana biti nezavisna ili da će BiH, u najmanju ruku, biti preuređena u konfederaciju.

“Odustajanje od referenduma, makar on i ne bio o nezavisnosti, nakon deset godina što njime prijeti, slabi legitimitet Milorada Dodika kod biračkog tijela koje ga dobrim dijelom podržava zato što vjeruje u njegovu priču o nezavisnosti Republike Srpske. Stoga, smatram da Narodna skupština neće povući odluku o održavanju referenduma”, smatra Hogić.

Mnogi u javnosti sada polažu nade da jedino Tužilaštvo BiH i SIPA mogu pravovremeno zaustaviti Dodika na njegovom putu ka referendumu ako ovaj pravosudni organ od Ustavnog suda BiH dobije rješenje u kojem je tačno utvrđeno koje osobe ili organi vlasti nisu izvršili odluku Ustavnog suda BiH. Međutim, Hogić je skeptičan da će čak i eventualno podizanje optužnice protiv Dodika zbog neprovođenja odluke Ustavnog suda BiH zaustaviti održavanje referenduma, niti je to sredstvo kojim treba odgovoriti na eventualno održavanje referenduma.

“Mnogo bolja strategija je da se Dodik napokon procesuira zbog korumpiranih afera u kojima je učestvovao”, naglašava Hogić.


Težnja ka secesiji

Najveću noćnu moru Bošnjaka, ipak, predstavlja bojazan da će predsjednik RS-a do kraja 2018. raspisati posljednji, ultimativni referendum kojim bi se manji bh. entitet otcijepio od ostatka države. Ustav BiH ne poznaje kategoriju referenduma kao mehanizma kojim bi se građani javno izjašnjavali o nekon pitanju, ali zato poznaje Ustav Republike Srpske koji može raspisati Narodna skupština RS-a. Zato ohrabrenog Dodika, nošenog na krilima prethodnog održanog referenduma, ništa neće spriječiti da pruži priliku Srbima da se izjasne žele li ostati u državnoj zajednici s Hrvatima i Bošnjacima!? Hogić smatra da se daljnja konfrontacija Republike Srpske sa BiH i onim dijelom međunarodne zajednice koji je protiv secesije čini neizbježnim.

“Jednostavno, smatram da je Milorad Dodik politički mrtav ukoliko sebi dozvoli odustanak od ideja koje zagovara već desetak godina. Izuzev jačanja statusa Republike Srpske, kako u Bosni i Hercegovini, tako i u regionu, SNSD ima vrlo malo drugih rezultata kojima se može pohvaliti. Stoga, težnja ka secesiji mora ostati konstanta politike Milorada Dodika, jer konstantna prijetnja secesijom, a nečinjenje koraka da se bilo šta uradi u vezi s tim nije politika na osnovu koje se može ostati na vlasti.

Ambasada SAD-a u Sarajevu je ekspresno reagovala nakon jučerašnjih odluka Ustavnog suda BiH, te je pozvala rukovodstvo RS-a da se suzdrži od referenduma jer bi se, u suprotnom, manji bh. entitet mogao naći u izolaciji, ali nisu željeli precizirati o kakvoj vrsti izolacije. Indikativno je da se čelnici Evropske unije (EU) i nisu previše osvrtali na referendum, već su kompektno težište prebacili na priču o famoznim euroatlanstskim integracija. Tako je visoka predstavnica za vanjsku politiku i sigurnost Evropske unije Federica Mogherini izjavila, vjerovali ili ne, kako je BiH do sada ostvarila nezapamćen napredak. Dok državi prijeti realna opasnost da se raspadne po šavovima, od evropskih čelnika dolaze potpuno apsurdne i neshvatljive izjave o nekakvim integracijima BiH u evropske tokove.

Nedim Hogić: Težnja ka secesiji je konstanta politike Milorada Dodika

Na pitanje da li su SAD zaista spremne zaustaviti u njegovim planovima Dodika s obzirom da one imaju preča posla u Siriji, Iraku i drugim svjetskim žarištima, Hogić pojašnjava da su SAD vlastitom voljom postale samo jedan od vanjskih faktora koji mogu uticati na mir i stabilnost. On ističe da je u posljednih desetak godina primarni interes ove sile bio isključivo sigurnosni sektor BiH, dok bi oštrije reagovali tek u momentima kada je Milorad Dodik negirao genocid u Srebrenici ili prijetio secesijom.

Upravo je pasivno djelovanje SAD i u manjoj mjeri Evropske unije ohrabrilo Rusiju da u posljednjih desetak godina postane uticajna u BiH, kao i na Balkanu. Do sada, SAD je bila zadovoljna da u BiH dijeli utjecaj s Rusijom, i vjerovatno će nastojati da održi dosadašnji balans koji odluka o referendumu koji podriva ustavni poredak BiH narušava”, pojašnjava Hogić.


Obesmišljavanje institucija

S druge strane, Hogić tvrdi da Evropska unija, kada je u pitanju BiH, ne može koristiti ona iskustva koja je imala u procesu pridruživanja ostalih zemalja članica iz dva razloga. Prvi je što je BiH složena država, a niti jedna složena država nije postala članica Europske unije još od pridruživanja Španije 1986. godine. Zbog toga se i sama Evropska unija često nađe zatečena kada uvidi koliko u BiH ima podjela nadležnosti između države, entiteta i kantona.

“Drugi razlog je što, unatoč euroskepticizmu u pojedinim zemljama u vrijeme ulaska u EU, ovakav nivo deklarativnog zalaganja za EU iza kojeg slijedi otezanje i opstrukcija svih procesa europskih integracija nije viđen niti u jednoj drugoj zemlji sa aspiracijama ka članstvu. Zbog toga, EU lideri pružaju podršku onim procesima u BiH koje vide kao pozitivne, ističući značaj europskjih integracija. U tom smislu, izjave Mogherinijeve i Hana shvaćam kao nastojanje da se BiH što više privuče ka EU”, pojašnjava Hogić i naglašava da bi BiH danas mnogo bolje stajala na putu euroatlanstkih integracija da je prije desetak godina vladao sličan pristup evropskih čelnika kakav imamo danas prema BiH.

Naš sagovornik se ne slaže sa ocjenom da BiH kao država de facto ne postoji s obzirom da se odluke najviših pravosudnih instanci ne provode referišući se na neke primjere iz historije kada američki jug nije htio ukinuti segregaciju ili kada su presude Evropskog suda za ljudska prava u Strazburu provedene tek nakon niza godina insistiranja na njihovom provođenju. On podsjeća da je RS u zadnjih 20 godina radikalno promijenila svoj ustav čime je od države srpskog naroda postala entitet koji, i pored svog imena, jeste i entitet Bošnjaka i Hrvata.

“Obesmišljavanje institucija BiH jeste obesmišljavanje Dejtonskog mirovnog sporazuma iz kojeg današnja BiH, ali i Republika Srpska crpe svoj legitmitet. Ako su vlasti u Banja Luci iskrene u svojoj želji za secesijom, bilo bi korisnije da prvo dokažu da su u stanju normalno da funkcionišu kao dio BiH, pa da se onda bore za secesiju. Neće se doći do secesije dokazivanjem da BiH nije normalna zato što se svaka stvar, koja se na neki način ne dopada rukovodstvu jednog entiteta, uzima kao dokaz da se država treba raspasti. Uspješni secesionistički projekti u svijetu potiču ili od naprednih cjelina u nekom društvu poput Škotske i Katalonije, ili zbog preraspodjele bogatstva stvorenog ekstrakcijom mineralnih resursa kao što je Južni Sudan”, pojašnjava Hogić i dodaje da bi projekti poput ovog u RS-u imali mnogo veće šanse kada bi se odricali nasljeđa praznika kao što je 9. januar, a ne bi kada bi isti po svaku cijenu branili.

(Edin Redžić, Prometej.ba)