Između ta dva objektivna trenda plovi realnost sazdana u licemjernoj prirodi čovjeka s grozničavom potrebom za informacijama i željom da ipak izgleda kao neko biće koje kroči postojano bez vanjskih uticaja na to koračanje.

Upoznao sam barem deset ljudi u zadnjih godinu dana koji su mi kategorički govorili da uopšte ne gledaju televiziju, da to jednostavno nije njihov đir, čak su me uvjeravali da uopšte ne znaju da li neki program ima u ponudi njihova kablovskog operatera, ipak su znali sve o nekom sadržaju koju ide samo na tom programu. Moderni i urbani životni stil na neki način ocrnio je televiziju, učinio je mrskom, staromodnom i jako nepopularnom. Televizija valjda podsjeća na penzionere, na gledanje dnevnika i mučne sjednice parlamenta koje se vrte cijeli dan, a koji se kod nas ne prenose na televizijama već desetljeće. Dnevnik nikako ne ide uz kvaziurbani duh, vječne dijete i zdravu ishranu, uz stalne treninge i grozničavu želju za biti cool.

I dalje je jako popularan, zapravo i dalje je sve popularniji youtube, kao istaknuti predstavnik sličnih online video servisa. Još nisam našao nikoga ko je rekao da ne voli youtube, svi ga rado dijele na društvenim mrežama, a da u pravilu i ne znaju da između televizije i youtubea i nema neke velike suštinske razlike. Dok skoro sve društvene mreže upadaju u probleme i gube na cijeni, youtube i dalje gazi nesmetano. Popularni video servis ima zvanično veću "gledanost" nego deset najgledanijih svjetskih tv programa zajedno. Ipak, yt je televizija nove generacije, brža i neposrednija, ali i pored svega toga niti po čemu onome što nudi ona se suštinski ne razlikuje od stare dobre televizije.

Youtube zadovoljava istu potrebu kao i televizija, maltene prezentira isti sadržaj, samo je puno liberalniji i pristupačniji. Sami pretražujute sadržaje, gledate šta i kada želite, sam vas podsjeti na nešto što bi vas moglo zanimati, bez problema gledanje nastavite sa mjesta gdje ste stali prošli put i tako dosta stvari koje nemaju niti najbolje smart televizije. Kad je prije koji dan britanska tv kuća BT Sport objavila da će finala oba evropska fudbalska kupa pustiti uživo besplatno na svom youtube kanalu, postalo je izvjesno da klasična televizija definitivno kreće u neku svoju naredu fazu, etapu u kojoj će postati izvjesno da je neki online video servis, vjerovatno baš famozni youtube, postati utočište ili neka dalja savršena verzija onog što i danas zovemo televizija.

S druge strane ekrana i prije i sada, a biti će to i kasnije je čovjek, osoba, persona sa grozničavom potrebom za informacijama. Potreba za informacijama izgleda kao ovisnost prouzročena sve bržim i bržim životom, informacije ili sadržaji iz medija i sa društvenih mreža izgledaju kao sredstvo za smirenje duha kojeg je današnjica ubacila u šestu brzinu. Kažu da prosječan čovjek danas za sedam dana apsorbira informacija kao čovjek iz 13. stoljeća za cijeli svoj život. Čovjek informacijama utažuje današnju glad, da bi zbog istih novih informacija bio gladan i sutra, još gladniji.

Današnjeg čovjeka ne možete zamisliti bez pametnog telefona, društvenih mreža i stalnog osvježavanja zaslona. Telefon je zamjenio i sat, kalendar, olovku, bilježnicu, kalkulator, mnoštvo toga, čak i novčanik. Na pametnom telefonu možete gledati i onu staromodnu televiziju, samo trebate imati odgovorajuću aplikaciju, za sve morate imati aplikaciju. Telefon je postao osnovni prozor u svijet i sredstvo komunikacije i sredstvo izolacije.

Telefon je postao mjenjač brzina savremenog čovjeka, što više poziva, poruka i notifikacija, to veći stepen prenosa, brzina u promjeni tema i ideja, te količina ludila i paranoje. Enigmatično je iz današnje perspektive zamisliti čovjeka prije 25 godina u vremenu bez mobilnih telefona i vječne konekcije na sve i svašta. Kako se onda lociralo ili kontaktiralo i koliko je trebalo sati da utvrdite gdje je taj neko. Vjerujem da bi polovina današnjeg online čovječanstva da vremenskom mašinom završi u osamdesetima za pola dana doživjela lom živaca. Još uvijek ne mogu vjerovati da neko potroši par stotina eura da kupi sat koji ima samo jednu funkciju, da te podsjeti da ti zvoni telefon ili da ti je došla neka nova notifikacija, za telefon koji se nalazi 20 centimetara vazdušne linije od tog istog nazovi sata.

Kad stepen prenosa i brzina krenu prema kraju skale, najbolje je isključiti sve, naći daljinski upravljač onog starog tv aparata i prebaciti nešto najprostije, da l' Malo misto il' Bolji život i potrošiti pola sata do kraja epizode. To je već sada retro i cool, godinama i hipsterski.

Rijad Durkić, Prometej.ba

.