Ponedjeljak, 12.9. Ljevica u službi desnice

Na u nedjelju održanim izvanrednim parlamentarnim izborima u Hrvatskoj pobjedu je, na iznenađenje mnogih i na radost ljudi koji bi u normalnim državama bili na margini društva jer su prokazani kao simpatizeri fašističkih pojava i ustraju u obrani njegovih perjanica (Zlatko Hasanbegović, Bruna Esih,...), s razlikom od sedam mandata ispred Narodne koalicije (SDP, HNS, HSS, HSU) odnio HDZ (u koaliciji s HSLS-om u nekim izbornim jedinicama). Treći je ponovo bio MOST s 13 mandata, a koalicija okupljena oko Živog zida dobila ih je 8. Odmah nakon objave rezultata bilo je jasno da Narodna koalicija s 54 mandata nema potencijal za sastaviti vladu budući da je i puno prije izbora bilo jasno kojoj će se ideologiji u postizbornom procesu sastavljanja vlasti prikloniti "neideološki" MOST, pa je tako narod nakon nekoliko mjeseci na vlast doveo iste stranke koje će formirati gotovo istu vladu koja se prethodno početkom ljeta, opterećena aferama, samoraspustila. Apsurdu kod nas nikad kraja.

Žrtva ovih parlamentarnih izbora je i predsjednik SDP-a Zoran Milanović koji je, prihvaćajući odgovornost za poraz, najavio da se na unutarstranačkim izborima koji ubrzo slijede neće kandidirati za funkciju predsjednika stranke na kojoj se nalazi od sredine 2007. godine, kada je naslijedio njenog prvog predsjednika, preminulog Ivicu Račana. Odmah nakon te vijesti društvene mreže preplavilo je more komentara i tekstova "pravovjernih ljevičara" o Milanovićevoj izdaji lijeve ideje. Sam je Milanović u nekoliko navrata govorio da je SDP, kao što mu i ime kaže, socijaldemokratska stranka koja se u određenim stavovima slaže i s političkim centrom i u tome ne vidim ništa sporno. Ali je to itekako sporno većini lijevog biračkog tijela koje je, kao i svugdje uokolo, najjače na društvenim mrežama na kojima iznosi svoju uzvišenu pamet, kada dođu izbori pobjedu odnese desnica, a nakon sastavljanja vlasti u kojoj redovito budu zastupljeni i notorni fašisti i kriminalci opet krene kuknjava ljevičara po fejsbucima i portalima. Tako je koalicija okupljena oko SDP-a na ovim izborima dobila 106.000 glasova manje nego na izborima u studenom. Odgovornost za to svakako snosi i Milanović koji je u posljednjih godinu-dvije napravio nekoliko "izleta" u javnost koje lijevo biračko tijelo ne oprašta lako. Sjetimo se, primjerice, "gašenja požara" u Mostaru za vrijeme narodnog bunta u BiH, ideje o preimenovanju zagrebačkog aerodroma Pleso u Tuđmanovo ime, pa do zadnjih ispada na tajno snimljenom sastanku s radikalnim dijelom predstavnika hrvatskih branitelja na kojem je bilo izgovoreno i nekoliko sumnjivih stavova. Iako je, po mom mišljenju, ideja Zorana Milanovića bila da desnicu porazi njihovim oružjem (njegovog oca su lažno optuživali da je služio jugoslavenskom režimu u nekim prljavim akcijama, pa je on pokušao diskreditirati Plenkovića kod desnice optužbama u stilu šta ti imaš govoriti, tvoja mama je bila "vojni lekar"), to, mada me podsjeća na dječiju prepirku, u javnom prostoru ima drukčiju težinu i nema nikakvog opravdanja, kao uostalom i neke druge izjave. Ako su ovakvi ispadi razlog zašto lijevi birači nisu izišli na izbore, ona imaju valjan razlog.

Međutim, zapita li itko zašto ljevica nije donijela pobjedu SDP-u 2007. godine kada je Milanović bio zvijezda u borbi protiv samouvjerenog Sanadera potpomognutog velikim dijelom crkvenih "velikodostojnika"? Je li i tada bilo ovakvih desnih skretanja ili je zapravo razlog u nehomogenosti lijevog biračkog spektra kojem je, da parafraziram upravo Milanovića, dovoljna jedna gruba riječ, jedan pogled, kišni ili vrući dan pa da ne iziđe na izbore. Za razliku od disciplinirane desnice okupljene oko krute ideološke matrice - kojoj bi, usto, gubitak izbora vjerovatno značio i gubitak određenih podobno stečenih privilegija - ljevica nema tu krutu ideološku osnovu koja je okuplja nego postoji toliko "ispravnih" tumačenja lijevih ideja koliko ima i ljevičara.


Utorak, 13.9. Izborne manipulacije

Približavanjem lokalnih izbora u BiH predizborna kampanja se zaoštrava, obećanja je sve više, a prostora na koji bi se moglo zalijepiti nasmiješene političke face sve manje. Međutim, iza tih veselih lica sa plakata često se krije nesmiljena bitka za svaki glas u kojoj se ne biraju sredstva niti se brine o njihovoj legalnosti. Tako su se prošlih dana hrvatski i bh. mediji raspisali o manipulaciji biračkim spiskovima i dopisnim glasovanjem u čemu prednjače općinske organizacije SDA Stolac i HDZ BiH Rama. Naime, prema izbornim propisima na lokalnim izborima pravo glasanja imaju i osobe koje su nekad bile prijavljene na području vlastite općine, ali će se za vrijeme izbora iz različitih razloga nalaziti i biti prijavljeni van BiH. Kao takvi, dostavljanjem određene dokumentacije i ispunjavanjem obrasca Centralne izborne komisije (CIK) na kojemu mora biti i vlastoručni potpis, stječu pravo glasanja te na adresu na koju su prijavljeni poštom stiže glasački materijal za dopisno glasanje. A što su uradile spomenute stranke? Na adrese fiktivnih boravišta (uglavnom diljem Hrvatske) prijavile su niz potencijalnih glasača (na neke adrese i po desetak ljudi) bez njihovog znanja i dozvole. Tako ispade da je primjerice u Solinu trenutna adresa osoba koje već dugo žive u Švicarskoj, a na jednu adresu u Slavoniji prijavljeni su moji poznanici koji dugi niz godina žive u Njemačkoj i nikad nisu ni bili na navedenom mjestu. Neki ljudi su čak skidani sa biračkih spiskova i registrirani za dopisno glasanje iako nemaju ni putnih isprava za ulazak u Hrvatsku. Navedene malverzacije prijavljene su CIK-u, ali je reakcija izostala iako se u slučaju Prozor-Rame radi o preko 1200 takvih dopisnih glasača što u općini s oko 13-14 tisuća stanovnika može imati presudan utjecaj na ishod izbora. Osim toga, ovdje se radi i o kaznenom djelu neovlaštene manipulacije tuđim osobnim dokumentima pa su pojedinci najavili i sudske postupke protiv (ne)poznatih počinitelja. Ovakav interes tzv. stožerne stranke u Hrvata za Prozor-Ramu ne čudi s obzirom da je to jedna od rijetkih općina u BiH s izraženom hrvatskom većinom u kojoj ona nije vladajuća, ali i općina s jednim od najvećih proračuna po glavi stanovnika u BiH pa se njen proračun pošto-poto nastoji vratiti u okrilje „stožernika“.


Srijeda, 14.9. Kompleksi manje vrijednosti

Toliko „bitna“ vijest da je pozdravljala Sarajlije s velikog zida marindvorskog Al Shiddija, kao i na najmanje deset portala u BiH gdje je pobrala ukupno tisuće lajkova i šerova, došla je u srijedu iz Engleske. A ta vijest glasi: „Pogba i Evra skupa proslavili Bajram“. Za one koji ne znaju, Pogba i Evra su nogometaši porijeklom iz Afrike koji nastupaju za Francusku i za dva evropska nogometna kluba. Kod nas je jedan od omiljenih sportova postalo traženje slavnih osoba, selebritija, koji svjedoče svoju pripadnost jednoj religiji i tako učvršćuju njezine pripadnike na pravome putu – kao da imaju kompleks manje vrijednosti pa im stalno treba neki Pogba ili Ribery kao krunski dokaz. (Usput, eksploatacija ove vijesti navela nas je da malo proguglamo Evru i izgleda da je on open-minded kršćanin, iako su ga naši mediji proglasili muslimanom na osnovu činjenice da je s prijateljem slavio blagdan.)

U Slobodnoj Dalmaciji Ante Tomić piše tekst o Blanki Vlašić, hrvatskoj atletičarki koja je brončanu medalju u skoku u vis javno preko kardinala Bozanića poklonila Majci Božjoj, i koja više ne skače za sebe nego za Gospodina. I svu tu svoju probuđenu religioznost iskazuje na tako iritantan i infantilan način da mi ne preostaje ništa drugo nego složiti se s Tomićem kako njezina tumačenja Božje volje baš živciraju. Nakon Tomićeva teksta (u kojem doista nema ni jedne šporke riječi, nego samo nekoliko logičnih pitanja i humorističnih opaski) neki slavni sportaši stali su otvorenim pismom u Blankinu obranu protiv navodnih napadača koji joj navodno uskraćuju pravo na javno ispoljavanje vjere. Sveta ugroženost!


Četvrtak, 15.9. Master iz oblasti srpstva

„Nije se Pupovac još deklarirao kao srpski nacionalist, ali njegov istup od prošlog tjedna na predizbornom skupu SDSS-a u Karlovcu ne ostavlja prostora za bilo kakve druge interpretacije. Pupovac, naime, nekim svojim sunarodnjacima, članovima lijevo-liberalnog SDP-a, ne priznaje da su Srbi“, piše Ante Radić u tekstu objavljenom na portalu Lupiga.com. I tako, Milorad Pupovac, predsjednik Srpskog narodnog vijeća u Hrvatskoj, veli kako u bivšoj SDP-ovoj vladi gotovo da nije bilo Srba (uz pohvalu HDZ-u koji je bolji po tom pitanju), dok HDZ-ovi medijski i crkveni promotori ponavljaju kako je u toj vladi bilo više Srba nego Hrvata. I jedni i drugi preko leđa Jovanovića, Opačićke, Grčića i drugih treniraju svoje identitetske politike kusurajući se oko njihove etničke pripadnosti.

Neka, bit će to lijepa koalicija. Vjerodostojna.


Petak, 16.9. Neki novi trendovi

Zimus je bila jedna od koordinatorica protestne šetnje u Zavidovićima kojom su žene pod hidžabom branile svoje pravo da pokrivaju glavu, jer im je to navodno bilo ugroženo. Bilo je na šetnji i djece između 5 i 10 godina, sa smiješnim transparentima tipa „moj hidžab, moje pravo“ i poslane su neke zanimljive poruke. Ona je Indira Sinanović i postala je prva kandidatkinja na izborima u BiH koja nosi nikab. Jedan novinar iz Sarajeva to je na svom facebook profilu prokomentirao na humorističan način: „Opće je mjesto da političari sistematski pljačkaju Bosnu i Hercegovinu, ali ako ništa, nisu se libili pokazati svoje lice. Izbori 2016. unose jednu novinu: od sada kandidati mogu na liste i potpuno maskirani.“ A na predizbornom plakatu, gdje izgleda doista kao da je nacrtana u Paintu, Indirin outfit podsjeća na jednog simpatičnog oviparnog sisavca iz Australije.


Subota, 17.9. Zabijanje noža u Centar

Nakon 16 godina općina Centar Sarajevo mogla bi pasti u ruke nominalnih nacionalista. Bošnjačke nacionalne stranke SDA i SBB imaju tu – kao i u drugim bh. općinama – zajedničkog kandidata za načelnika, dok je građanski i „građanski“ politički spektar podijeljen između kandidata SDP-a, DF-a, NS-a i dvojice nezavisnih kandidata. Izgleda da je sve izvjesniji apsolutni trijumf Izetbegović-Radončićevih pulena, a pitanje je i što će biti u Tuzli, gdje „crveni“ vladaju neprekidno od 1945. To je malo zasekiralo i bivšeg predsjednika SDP-a Zlatka Lagumdžiju, koji poziva da se ove stranke urazume i sporazume oko zajedničkog kandidata: bolje da prođe jedan od njih, nego da svi izgube od SDA. Slažem se. No o vlastitoj odgovornosti da je došlo do stvaranja ovolikog broja nominalno građanskih i lijevo-liberalnih stranaka, umjesto do izgradnje snažnog i vjerodostojnog SDP-a, (očekivano) ni riječi. Kasno Marko na Kosovo stiže.


Nedjelja, 18.9. Zakasnili na budućnost

Kao mali otklon i spas od trule stvarnosti dnevnopolitičke svakodnevnice, tjedan završavamo s nekim općim napomenama i smjernicama. U novom tekstu na portalu Autonomija.info Laslo Vegel piše o razgovorima na temu globalne nesigurnosti u Novom Sadu: „(...) Govorio sam pored ostalog i o tome da živimo u strahovima i strepnjama, jer smo saznali da smo zakasnili na budućnost. Naš način života, naše osećanje života, ekonomija, tehnološko okruženje osuđuju nas na budućnost i nameću nam takve promene koje nismo u stanju da pratimo. Modernizacijske revolucije proždiru svoju decu. Time što su se otuđili od nas, što su pustili naše ruke, što su nas pretekli, time što žive svoje samostalne živote – nismo više u stanju ni da pratimo kuda idu, ka čemu streme. Bez kompasa, teško je odrediti pravac, napredak podseća na robota kojim niko ne upravlja. Više ne utičemo na procese koje smo mi pokrenuli, procese s kojima smo se nekad tako ponosili. Promene su tako žestoke i tako se brzo sprovode, da više nismo u stanju ni da ih osetimo. U ovoj nezavidnoj situaciji možemo da shvatimo samo to, da smo prikovani za jednu nepomičnu tačku. Kao zagovornici napretka, survali smo se u njegovu zamku. Budućnost beži, spasava se od nas, dok smo mi sve nesigurniji u procenjivanju naše pozicije: nismo sigurni, gde smo, niti smo sigurni gde nam je mesto (...)“

Prometej.ba/M. Šarčević, F. Šarčević