.

Ponedjeljak, 25.7. Jajački (anti)sekularni poučak

Prošle godine je na sjednici Općinskog vijeća Jajce prihvaćeno da se u tom gradu, u ulici Hrvoja Vukčića Hrvatinića, postavi skulptura „koja predstavlja simbol mira, ljubavi i prijateljstva“ (kako je opisana u službenom aktu koji je na sjednici usvojen), a radi se o djelu Dragana Ljubeza, kipara iz Jajca s adresom u Švedskoj, koje je ovaj dao na poklon rodnom gradu. Nedugo nakon toga, na sastanku Medžlisa Islamske zajednice Jajce odlučeno je da je ova skulptura „nemoralna“, da se „protivi islamskim načelima“, i tome slično. Inače, skulptura prikazuje mladića na čija se prsa naslonila djevojka (vidjeti naslovnu fotografiju ovog članka). Nakon ove odluke vjerske zajednice, skulptura nije postavljena i nastavila je skupljati prašinu. Ovih dana saznajemo da je načelnik odgovorio na pitanje vijećnice Blaženke Ivić Vojnović, kada će se konačno postaviti skulptura u skladu s odlukom Općinskog vijeća donijetom većinom glasova.

Načelnik je odgovorio sljedećim riječima: „Na odluku OV Jajce o postavljanju skulpture u centru grada reagovao je Medžlis Islamske zajednice Jajce svojim pismom broj 242/2015 od 31.07.2015. godine. Kabinet Općinskog načelnika će, poštujući instituciju Medžlisa IZ Jajce i uvažavajući njihove argumente, predložiti Općinskom vijeću Jajce neko drugo rješenje koje će biti prihvatljivo za sve strane.“

Manite odluku Općinskog vijeća i demokraciju, kao i činjenicu da je ova zemlja ustavno sekularna, neka se zna tko je glavni i čija je zadnja! U našoj zemlji već poodavno na posljednju riječ i aminovanje čeka se vjerske zajednice, svejedno za konfesionalni predznak koji ovisi o dijelu zemlje u kojem je pojedina dominantna, a nastavimo li „uvažavati njihove argumente“ vratit ćemo se opet u (mentalno) stanje srednjeg vijeka – iz kojeg smo se usprkos njima bili jednom privremeno i djelomično oslobodili. To ovi koji bi sprovodili i božansku i svjetovnu politiku svakako žele i „znaju“ da je tako ispravno, budući da su uvjereni da su u posjedu vječnih božanskih istina. A u političkom i uopće javnom prostoru polako iščezavaju oni koji su spremni poručiti, da oni kojima je prikaz zagrljaja nemoralan zadrže takve gluposti i anahronosti među svoja četiri zida i da njihov stav za društvo treba imati težinu lanjskog snijega.


Utorak, 26.7. Napad islamista u Normandiji

U francuskom gradu Saint-Etienneu-du-Rouvrayju dvojica 19-godišnjaka za vrijeme mise upala u crkvu i prerezali grkljan 86-godišnjem svećeniku. Prethodno su snimili video u kojem prisežu na vjernost ISIL-u, te ostrašćeno pozivaju na nove napade riječima: „Braćo, izađite s noževima, napadajte ih, ubijajte ih masovno“. Nakon ubojstva svećenika, napadači su se sa zadovoljnim osmijehom na licu upustili u teološku raspravu s časnim sestrama u crkvi, propitavši ih koliko znaju o Kur'anu. Ubojstvo su snimili i popratili uzvicima „Allahu Akbar“. Odakle tako mladim ljudima takva nastrana i bolesna vizija religije i života? Dobar dio odgovora nudi se u jednom slučaju iz Nizozemske ovih dana, slučaju turskog imama iz grada Dierena koji je poručio novinarima: „Spreman sam položiti život za svoju vjeru, a spreman sam i oduzeti tuđe živote“. Ova je izjava izazvala bijes nizozemske javnosti i imam će se za koji dan morati vratiti u Tursku. Mehmet Cerit, glavni urednik nizozemskog tjednika Zaman Vandaag izjavio je tim povodom: „To je skandalozna i šokantna izjava. Ovaj imam daje loš primjer i ljudi poput njega odgovorni su za radikalizaciju mladeži.“


Srijeda, 27.7. Novi prilozi kampanji za dodjelu Nobelove nagrade Erdoganu

U Turskoj se zaoštrava obračun režima sa sljedbenicima Fethullaha Gülena koje se optužuje za neuspjeli pokušaj puča. Najprije je u mjestu Ballica određena lokacija za groblje u koje će biti ukopavani pučisti, s natpisom „Groblje izdajnika“. Sve je to aminovao gradonačelnik Istanbula Kadir Topbas riječima: „Oni koji ne poštuju ovaj narod, ni u grobu neće imati mira“. Istovremeno, gradonačelnik turske prijestolnice Ankare Melih Gökçek izjavio je kako Gülen koristi crnu magiju i zloduhe kako bi pridobio ljude protiv Erdogana (wtf?!). Istovremeno, Gülenova rodna kuća u selu Korucuk bit će pretvorena u javni WC, a njegove knjige se javno spaljuju u više mjesta u zemlji. Što nakon svega ovoga misliti o ljudima koji su zadnjih dana izlazili na ulice Beča, Kölna, Sarajeva i slavili obranu „demokracije“ u Turskoj i o onim intelektualcima koji suprošlog tjedna nominirali Erdogana za Nobelovu nagradu za mir?


Četvrtak, 28.7. Ljubavni trokut nacionalizama

Ponovno živnula prepucavanja u trokutu Srbije, Hrvatske i BiH. Srbija i Hrvatska se prepucavaju oko ustaštva i četništva nakon rehabilitacije Stepinca, koju Srbija u prosvjednoj noti izjednačava s rehabilitacijom NDH. Hrvatska strana predbacuje srpskoj strani da se ovi koriste rječnikom iz vremena Miloševića i velikosrpske agresije. Vrhunac je izjava ministra vanjskih poslova Srbije Dačića: „Srbija hoće dobre odnose sa Hrvatskom, ali ne po cenu da se ratni zločinci pretvaraju u navodne mučenike“. Važi li ta izjava i za Mihailovića, Nedića, Karadžića, Mladića? Naravno, i Hrvatska je Stepinca našla rehabilitirati baš pred proslavu Oluje. Istovremeno, živo je i na relaciji Srbija-BiH. Opet je Srbija prva potegla prosvjednu notu zbog video snimka paljenja srbijanske zastave. Za koji nema dokaza da je uopće snimljen u BiH, osim pouzdanih riječi maskiranih islamista koji pale zastavu. Srbija traži da nadležni organi BiH sprovedu hitnu istragu u cilju otkrivanja tko je zapalio zastavu i da iste kazni. A nadležni organi BiH, eto, sve lete da to urade. Slično kao što srbijanski nadležni organi žure da pohvataju i osude sve svoje državljane koji su 1990-ih činili zločine po BiH. Polemike je bilo i oko posjete Bakria Izetbegovića Sandžaku. Srbijanska strana smatra kako je Izetbegović trebao doći u Beograd. Po toj bi logici to isto onda trebali činiti i srbijanski političari koji posjećuju Banja Luku i Trebinje, a zaobilaze Sarajevo. Izetbegović odao priznanje Bošnjacima iz Sandžaka zbog doprinosa koji su dali za izgradnju države BiH, izjavivši pritom i sljedeće: „nema Sandžaklije koji neće braniti svoj identitet, svoju vjeru, svoj prag i matičnu zemlju, Sandžak i Bosnu i Hercegovinu”. No, matična zemlja ljudi kojima se Izetbegović pri tom obraća ne može biti „Sandžak i BiH“, nego je to Srbija. Ili BiH, pa su onda Sandžaklije dijaspora. Koja priželjkuje što širu autonomiju. Dačiću je to zgodno poslužilo da Izetbegovića osumnjiči za „destabilizaciju regije i izazivanje sukoba sa Srbijom i srpskim narodom“. Sve to Dačić lako prepoznaje, jer predstavlja državu koja ima dosta iskustva s „destabilizacijom regije i izazivanjem sukoba“. Beskrajna svađa sa susjedima, obrana svog nacionalizma i ukazivanje na prijetnju od tuđeg: savršen recept uoči predizborne kampanje koja se bliži u svim uključenim državama. A dok traju prepucavanja, Dodik i Izetbegović uspjeli su u jednom restoranu u Istočnom Sarajevu zajedno s predstavnikom EU Wigemarkom „precizirati suštinu tema o kojima je danas govoreno“ (što god značila ova šuplja i besmislena izjava Izetbegovića za medije) i ugovoriti novo zaduživanje BiH za dodatnih 550 milijuna eura.


Petak, 29.7. Krijesnice u mraku bh. ekonomije

U sivilu bh. ekonomije blješti trokut ekonomskih čuda sa sjeveroistoka BiH, općina Tešanj, Žepče i Teslić. Ovi gradići vrve tvornicama, poduzećima, obrtničkim radnjama. Uspjeh ovih općina prepoznat je i kod međunarodnih stručnjaka, koji trokut ovih općina uvrštavaju među 10 glavnih europskih investicijskih lokacija južne Europe. Ovaj trokut općina usko surađuje i radi mnogo zajedničkih projekata. Iako načelnici triju općina dolaze iz redova tri konstitutivna naroda, među njima nema politikanstva i etnopolitičkih prepirki. Oni ističu kako se ne bave velikim političkim temama, nego su koncentrirani na zajedničke gospodarske interese. I ne lažu. Sve tri općine bilježe sjajne ekonomske parametre. U Tešnju posluje 20 tvrtki iza kojih stoje inozemni investitori, zaposleno je čak 11.000 stanovnika (u zadnje 4 godine broj zaposlenih porastao čak 23%), na jednog penzionera dođu 2,2 radnika (prosjek u BiH je 1,1 radnika na jednog penzionera), tešanjska poduzeća svoje proizvode izvoze u 60 država, pokrivenost izvoza uvozom godišnje iznosi oko 102%, a zapanjuje podatak kako godišnji promet tvrtki iz malog Tešnja čini čak 3,7% ukupnog izvoza iz BiH. U Tesliću ima više od 7.000 zaposlenih, općina stimulira poduzeća za svako novo radno mjesto s po 5.000 KM, dok se godišnje za poticaje u gospodarstvu i poljoprivredi iz općinskog proračuna izdvoji do milijun KM! Žepče je na desetom mjestu u svijetu po proizvodnji malina. U ovoj općini registracija tvrtke ne traje duže od 24h, pa je stoga samo u posljednje 2 godine otvoreno deset novih tvrtki sa inozemnim kapitalom. Tajna uspjeha ovih općina je u uspješnoj strategiji privlačenja investitora, laganom, jednostavnom i po troškovima veoma povoljnom registriranju tvrtki, mudrom korištenju fondova za razvoj i infrastrukturu, naravno, i u povoljnom geografskom položaju, klimatskim uvjetima, predispozicijama za poljoprivredu, stočarstvo, voćarstvo. Čudo trokuta Tešanj-Žepče-Teslić je tim veće što se događa u zemlji u kojoj ekonomija odumire na rate. Ključ tog čuda je pošten, strpljiv i marljiv rad, koji vodi do polaganog, ali sigurnog napretka. Ostatak BiH bi mogao mnogo naučiti od ovih općina.


Subota, 30.7. Dobrosusjedski odnosi: Skandinavija vs. Balkan

Dvije neobične vijesti iz Norveške. Prva: norveška vlada na inicijativu jednog umirovljenog geofizičara planira susjednoj Finskoj za stogodišnjicu nezavisnosti pokloniti planinski vrh koji bi postao najviši vrh u toj zemlji. Norvežanima ne smeta što bi se time smanjio teritorij Norveške, dapače, inicijativa je dočekana s oduševljenjem i u Norveškoj i u Finskoj. Druga vijest: spiljski crtež koji prikazuje skijaša, na sjeveru Norveške na otoku Tro, uništen je u činu koji je gradonačelnik Alstahauga nazvao činom „mladenačkog vandalizma“. Crtež, jedan od najstarijih dokaza o tome da je čovjek iz kamenog doba koristio skije, uništila su dvojica tinejdžera pokušavši urezati crtež još dublje, u namjeri da ga učine vidljivijim posjetiteljima. U norveškoj javnosti i medijima je uništenje njihove kulturne i povijesne baštine opisano kao „nacionalna tragedija“. Pa sad recite, kako vam zvuče ove vijesti o poklanjanju teritorija susjedima i duboke svijesti o važnosti kulturnog blaga, vama (nama) koji živite u zemljama koje se prepiru oko Sutorine, Piranskog zaljeva, Pelješkog mosta, u zemljama u kojima su nacionalne tragedije ispadanja s nogometnih prvenstava i šest stoljeća stari porazi u bitkama, a njegovanje kulturne baštine nezanimljiva vijest, osim po pitanju prepirke kojoj naciji izvorno pripada ta kulturna baština.


Nedjelja, 31.7. Hrvatska Zajednica Sjeverna Koreja

„Obrene, treba mi Srba. Ne bi' tražio da mi ne treba.“ Sjetio sam se ove rečenice iz filma Gori vatra razmišljajući danas o stanju hrvatskog naroda u BiH, tražeći u pol dana – poput Diogena, svijećom, Hrvate iz BiH koji angažirano, smisleno i argumentirano kritiziraju dominantnu hrvatsku politiku u BiH, koji su opozicija HDZ-u i njihovoj ideologiji i tehnokraciji. Da ih zamolim za komentar ili intervju na Prometeju, nije da se ne bi imalo o čemu prozboriti. I malo mi ih je palo na pamet. Puno mi je lakše s Bošnjacima, tu još nije u potpunosti iščezao prostor slobode.

Kroz školstvo i fakultete ne razvija kritička misao, univerziteti su uništeni, hrvatsko Sveučilište u Mostaru de facto je partijska škola pod direktnom komandom HDZ-a, ta stranka i politika toliko je zagospodarila preostalim bh. Hrvatima (kojih je svakim danom sve manje) da čak ima moć uređivati odnose i u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj, nekada zadnjoj liniji obrane, (službena Crkva je ionako oduvijek i zauvijek njihov glavni duhovni oslonac), te utjecati na izbore gvardijana u samostanima (kao na primjer u Rami); oni koji bi imali i znali nešto reći ako već ne iz konformizma povukli su se pritisnuti egzistencijalnim problemima, a djelovanje tobožnje političke opozicije bazira se na dokazivanju potonjih da su veći Hrvati i nacionalisti od Stožernika. Stvari putuju ka potpunom jednoumlju, izjednačavaju se tlakovi, a znamo da to u najmanju ruku nije dobro za život.

Prometej.ba/M.O. & F.Š.