Ponedjeljak 16.5. Simbolične utjehe i realni gubici

Subotnja pobjeda Ukrajine na Eurosongu danas bi bila već prilično nebitna vijest da se za njom i dalje ne vuku politički repovi. Pjevačica Jamala je dočekana u Ukrajini kao nacionalna junakinja, predsjednik Porošenko joj je uručio odlikovanje „nacionalne umjetnice“ (?), a zatim su neki ukrajinski političari zatražili od NATOa da „omogući uvjete“ da se iduće godine Eurosong organizira na Krimu (??), u Sevastopolju, s obzirom na Jamalino podrijetlo s Krima i na sadržaj njene pjesme. Ovo „omogućiti uvjete da se Eurosong organizira na Krimu“ moglo bi se interpretirati i kao „pomoći da se Krim vrati Ukrajini“. No, i lideri Krima su uzvratili packu pozvavši Jamalu da se vrati na Krim i zatraži ruski pasoš. No, unatoč eurovizijskim prepucavanjima, minimalne su šanse za povratak Krima u sastav Ukrajine. Tako i poljski ministar vanjskih poslova Sikorski, prethodno bitna figura u protestima na Majdanu, pragmatično poručuje Ukrajincima da zaborave na Krim i da se fokusiraju na ostatak zemlje. A Ukrajincima eurovizijska pobjeda nad Rusima na temu Krima dođe kao neka vrsta simbolične utjehe za realni gubitak Krima. U duhu sličnom izjavi poljskog ministra Sikorskog ovih je dana patrijarh srpski Irinej u Prizrenu, na iznenađenje srbijanskih medija, govorio na temu „novog smeštaja za Kosovo“: „Kosovo će, ako ga budemo nosili u duši, ostati naše“. Ova je izjava u nekim medijima protumačena čak kao blagoslov za pregovore Srbije s Bruxellesom. Tako SPC-i „smeštaj Kosova u duše i srca“ vjernika dođe kao neka vrsta simbolične satisfakcije za realni gubitak Kosova.


Utorak 17.5. Manjine i slabi, kolateralna šteta konflikta velikih priča

Na današnji se dan obilježava Međunarodni dan borbe protiv homofobije i transfobije (17.5.1990 homoseksualnost uklonjena iz Međunarodne klasifikacije bolesti WHO). Tim povodom dobro je uputiti na istraživanje „Ko smo mi da sudimo drugima?”, ispitivanje javnog mnijenja o stavovima prema homoseksualnosti i transrodnosti u BiH, autorice Zlatiborke Popov-Momčinović u izdanju Fondacije Heinrich Böll, Fondacije CURE i Sarajevskog otvorenog centra. Istraživanje je pokazalo velike razlike u stavovima prema LGBT populaciji među stanovnicima urbanih i ruralnih područja (urbana područja tolerantnija), među muškarcima i ženama (žene tolerantnije), među različitim dobnim skupinama (mladi tolerantniji), svjetonazoru (nereligiozne osobe nešto više otvorene), i sl. Istraživanje je pokazalo da tek 34,5% građana u BiH nemaju ništa protiv da im homoseksualna osoba bude komšija ili kolega na poslu. Čak 70,4% građana bi pokušalo uvjeriti vlastito dijete kako je pogrešno biti homoseksualan, ukoliko se dijete tako izjasni. Više od 75% ispitanika navodi da ne poznaje nijednu osobu homoseksualne orijentacije, uzrok čega je i mal broj deklariranih pripadnika LGBT zajednice, koji se prikrivanjem štite od diskriminacije i nasilja. Sve u svemu, u BiH je stupanj senzibilizacije prema LGBT osobama generalno nizak. No, postoje i neki lagani pozitivni pomaci. Više od 90% ispitanika pogrešnim smatra bilo kakav oblik nasilja nad LGBT osobama, a 75% ih tvrdi kako bi pomogli žrtvi takvog nasilja.

No, daleko od toga da su LGBT osobe jedina ranjiva populacija u ovdašnjim društvima. U Hrvatskoj – o tome smo pisali i prošli tjedan – odlučno nakanili provoditi mjere štednje na leđima djece s Downovim sindromom, pa im ukidaju ionako male invalidnine od 1250 kn. Nova vlast ide i korak dalje, pa uskraćivanjem sredstava gase i udruge koje pomažu osobe s Downovim sindromom. Pa bi tako sjajna inicijativa Udruge „Bubamara“ da u vinkovačkom kafiću Buba Bar goste poslužuju samo osobe s Downovim sindromom mogla ostati nerealizirana. A sve to zbog obračuna nove vlade s ideološki nepodobnim nevladinim organizacijama (LGBT, feminističke udruge), zbog čega su skresana sredstva Zakladi za razvoj civilnog društva. Tako su djeca s Downovim sindromom kolateralna šteta ideoloških sukoba na hrvatskoj političkoj sceni.


Srijeda 18.5. Dvije godine od majskih poplava, a sve po starom

U crnih tjedan dana 14.-19.V.2014. rekordne količine padalina na Balkanu su uznemirile rijeke i pokrenule klizišta. U BiH je pogođeno više od 80 općina, poginula je 21 osoba, raseljeno je 90ak tisuća ljudi. Poplavne vode su uništile više od 100.000 stambenih objekata i gospodarskih zgrada, napravivši štetu od ca. 2 mlrd. eura. Počelo je sa slikama podivljale Miljacke koja se popela do sarajevskih mostova, a nastavilo se s golemim valom koji je protutnjao Zenicom, potopio Maglaj i Doboj, i sručio se na ušće Bosne u Savu kod Šamca. Sava je dostigla rekordne vodostaje. Na mnogim mjestima popucali su obrambeni nasipi i izazvali katastrofalna izlijevanja. Klizišta su odnijela čitava sela. U poplavama su na površinu i isplivali mnogi akutni problemi bh. društva: sklonost profiterstvu u najgorim situacijama, zloupotrebe i nepravedna raspodjela humanitarne pomoći, nebriga i nepripremljenost ljudi koji nas politički predstavljaju, neodržavanje rijeka, itd. Dvije godine su prošle od poplava, a malo toga se promijenilo po pitanju održavanja nasipa i riječnih korita i sprečavanja bacanja smeća u rijeke. O izgradnji novih zaštitnih objekata nema ni govora. Stariji među nama sa sjetom se sjećaju godina 1963-1965, kada je bivša država obrambenim nasipima zaštitila kompletan tok Save, kada se za greške u održavanju i kontroli tih nasipa odgovaralo. Danas više ne živimo u ateističkom komunizmu, pa imamo takve lokalne vlasti i predstavnike pored kojih se možemo samo moliti Bogu da ne dođe do novih prijetnji od velikih padalina i poplava. Kojih akobogda, inšallah, neće više biti.


Četvrtak 19.5. Kolinda posjetila pradomovinu

Hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović zajedno s predstavnicima 60 hrvatskih kompanija boravi u posjeti kod iranskog predsjednika Rouhanija. Kitarovićka je istakla hrvatsku predanost obnovi ekonomskih veza s Iranom. Pored ekonomskih tema, iranski domaćini i hrvatski gosti su mogli razmijeniti i iskustva s medijskim slobodama i položaju religije u društvu, možda bi naišli na još neke sličnosti pored ekonomskih interesa. Mogli su povesti i kakvog nadripovjesničara da zabavlja Irance s iranskom teorijom o podrijetlu Hrvata. Paralelno s ovim bogougodnim druženjem traje akcija iranskih vlasti usmjerena protiv „promicanja zapadnog promiskuiteta“ putem Instagrama (Facebook, Twitter i Youtube suodavno zabranjeni). Pa se popularni iranski model Elham Arab našla na Revolucionarnom sudu. Čuvarima islamske revolucije najviše su zasmetale fotografije fotomodela s otkrivenom kosom. Čelnik akcije je na nacionalnoj tv rekao da je njihova dužnost suprotstavljanje onima koji šire nemoral, neislamsku kulturu i promiskuitet. Šef policije u Teheranu otkrio je da je njegov odjel angažirao 7.000 policajaca za novu diviziju koja bi provodila islamske propise u oblačenju. Grabar-Kitarović se morala dobro zabundati pred put u Iran…


Petak 20.5. Crna Gora, Makedonija: (Ne)savršeni jednopartijski sistemi

Milo Đukanović i njegova Demokratska partija socijalista već 26 zadnjih godina vladaju Crnom Gorom. Crna Gora je jedina postkomunistička država u Europi u kojoj se nije desila smjena vlasti od uvođenja višestranačja. Đukanovićeva hegemonija u Crnoj Gori rezultat je inzistiranja međunarodnih aktera na stabilnosti na Balkanu, koje je rezultiralo samo stabilnim autoritarnim liderima. Recept Đukanovićevog uspjeha? Uspio se prodati kao čuvar nezavisnosti Crne Gore te kao putokaz u EU, nasuprot proruskoj i prosrpskoj opoziciji. Fino je napisao Andrej Nikolaidis: da Đukanović i njegova stranka spale Crnu Goru i pospu ju solju, opet bi nakon toga dobili izbore. Nakon Đukanovićeve smrti Crnom Gorom bi mogla zavladati Đukanovićeva mumija.

Čari tranzicijskog višestranačja okusili su i Makedonci. Nakon što je makedonski parlament raspušten, i nakon što su raspisani parlamentarni izbori za 5.6., kako bi se okončala politička kriza, makedonska izborna komisija potvrdila je valjanost samo jedne kandidatske liste za nadolazeće izbore, i to, pogodite, vladajuće VMRO-DPMNE. Što znači da bi na parlamentarnim izborima Makedonci mogli glasati samo za jednu stranku. Zbog bojkota opozicije i negodovanja EU, izborna komisija potvrdila je još dvije kandidature dvaju minornih stranaka koje podržavaju vladajuću stranku i koje glume opoziciju. Izbori su otkazani zbog pritiska SAD, koje se sve aktivnije petljaju u situaciju u Makedoniji zbog prepucavanja s Rusima oko utjecaja u toj zemlji. U većini zemalja bivše Jugoslavije višestranačje je praktično nastalo mitozom Saveza komunista, a kod nekih je izgleda sve ostalo samo na mutaciji te jedne matične stanice.


Subota 21.5. Komarica i banjalučki Hrvati, smetnja suživotu u Republici Srpskoj

Žestoke osude u RSu doživjela je izjava banjalučkog biskupa Franje Komarice na Bleiburgu u kojoj je usporedio stradanje Hrvata u Banjaluci 1990ih s Bleiburgom. Tražila se od Komarice javna isprika, Dodik mu je uputio oštro pismo, prozivalo ga se zbog širenja mržnje i netolerancije, podsjećalo na ustaške zločine (SDS se grozi kako je Komarica mogao „skandalozno staviti znak jednakosti između sudbine fašističkih bleiburških zločinaca i slobodarskog duha građana Banjaluke i Krajine“), neki prizivaju čak i tužbu ili ostavku (Savez logoraša RS). Sram ga bilo, da nauštrb pomirenja govori o onome što nitko od svih republičkosrpskih političara koji su se sada raskokodali ne želi govoriti, o brisanju postojanja Hrvata u jednom od najvećih gradova ove zemlje. Dobar je Komarica kad prima orden časti od Dodika (što nije ni trebao), ali skandalozan je kad rekne istinu o onome što se Hrvatima desilo u Banja Luci 1990ih (što opet nije trebao uspoređivati s Bleiburgom, jer ubijeni i izbjegli civili iz Banja Luke ne mogu se tako olako uspoređivati sa stradalima u Bleiburgu, među kojima su bili i ustaški vojnici). A HDZ BiH je još bolji jer uopće ne reagira na sve ovo, po staroj navici da nikad ništa ne urade za Hrvate izvan zamišljenih granica Herceg-Bosne. I previše vike i previše šutnje su pouzdani simptomi krivice u ovom slučaju.


Nedjelja 22.5. Dobiva li Europa prvog ultradesničara na čelu jedne države?

Ovisno o rezultatima današnjih izbora, Austrija bi mogla postati prva zemlja EU u kojoj će predsjednik biti ultradesničar. Kandidat protuislamske i euroskeptične Slobodarske stranke Norbert Hofer – Dodikov prijatelj koji podupire secesionistički kurs RSa – u prvom je krugu trijumfirao s 35% glasova, a u drugom krugu mu je rival kandidat stranke Zelenih Alexander van der Bellen. Kandidati vladajuće koalicije socijalista i narodnjaka doživjeli su debakl, pa je socijaldemokratski kancelar Faymann dao ostavku. Iako austrijski predsjednik ima ceremonijalnu ulogu, ipak može raspustiti vladu i izazvati političku krizu u zemlji. Što je Hofer i najavio ako pobijedi u današnjem drugom krugu izbora, da će raspustiti vladu i raspisati vanredne izbore na kojima bi ultradesničari - stranka koju su osnovali nekadašnji nacionalsocijalisti i SS-oficiri koji su preko noći presvukli crne košulje - mogli i pobijediti. TV sučeljavanje je otkrilo poražavajuće nisku razinu političke kulture kod obojice kandidata, obilovalo je uvredama i packama osobne naravi, a malo toga je rečeno o važnim temama koje brinu Austrijance (rast nezaposlenosti, usporavanje ekonomskog rasta). Sutra ujutro ćemo možda čitati vijesti o tome kako je jedna europska zemlja prvi put od poraza nacizma demokratski izabrala kandidata ultradesničara da vodi državu.


Prometej.ba/M.O.