Ponedjeljak 7.3. Bit će beba: snažna natalitetna politika Federacije BiH

Federacija BiH se osilila s natalitetnom politikom: spremaju zakon o mjesečnom dječjem doplatku od nevjerojatnih 14 KM (dakle: četrnaest maraka!) na cijelom prostoru entiteta. Velika je to pomoć mladim roditeljima, s obzirom na procjene da je u Federaciji BiH za uzdržavanje tek rođenog djeteta potrebna čak jedna i po prosječna mjesečna plaća. Čak i za omogućavanje tih 14 KM doplatka postoje velike brige kako naći dodatna sredstva iz proračuna. Sve bi to bilo razumljivo u jednoj siromašnoj zemlji kakva je BiH, da ista ta BiH istovremeno nema najveći postotak ljudi zaposlenih u državnih institucijama u Europi i da su plaće parlamentaraca među najvišima u ovom dijelu svijeta. Za dječji doplatak se nema više od 14 KM mjesečno, a na očuvanju privilegija političara i uhljebljavanje stranačkih kadrova milijuni iz državnog budžeta odlaze u vjetar. Kako god, crne prognoze o bijeloj kugi govore kako će, nastavi li se ovakav tempo iseljavanja mladih iz BiH, naša zemlja za 300 godina ostati bez stanovnika. Malo po malo, BiH postaje zemlja penzionera (već sad imamo više stanovništva starijeg od 65, nego mlađeg od 14 godina) i stranački raj u kojem uskoro više neće živjeti nitko tko ne posjeduje stranačku iskaznicu.

Utorak 8.3. Kome smeta Dan žena?

Danas je Međunarodni dan žena, praznik nastao nakon prosvjeda gladnih radnica u New Yorku koje su tražile bolje radne uvjete, više plaće i pravo glasa. Iako se situacija poboljšala od newyorških prosvjeda, borba za ravnopravnost žena s muškarcima traje do dan danas. U bh. društvu žene su dvostruko marginalizirane, u okviru patrijarhalne tradicije i u okviru tradicije vjerskih zajednica. Žene u bh. društvu nisu dovoljno zastupljene na pozicijama odlučivanja, bez obzira na kvalifikacije. Obiteljsko nasilje se u BiH prešutno tolerira, posebno u malim sredinama. Nedavno je internetom kružila fotografija školskog rada iz islamskog vjeronauka u kojem jedan osnovnoškolac na temu „rješavanja nesuglasica u braku“ piše sljedeće: „Udarac žene je dopušten koji ne ugrožava zdravlje ozbiljno, i ne u lice u dva slučaja: - žena je uvela nepoznatog muškarca u kuću; - žena bez razloga ne udovoljava potrebama muža.“ Ni ovogodišnji Dan žena u BiH nije prošao bez pamfletskih članaka protiv feminizma, Dana žena i rodne ravnopravnosti. Mogle su se pročitati rečenice poput: „Islam vam preporučuje i savjetuje da budete što dalje od ove moderne izmišljotine, jer ćete se ovim simboličnim obilježavanjem 8. marta približiti i proslavi Nove Godine, zatim proslavi Božića, pa proslavi 'Svetog' Đorđa (Đurđevdana), i tako redom ćete sve dublje u tamu zablude zalaziti.“ Ili: „Islam ne priznaje 8. mart. U islamu je svaki dan dan žena!“ Ili: „Nijedna žena muslimanka ne bi trebala da osjeća potrebu da obilježava, niti da 8. mart smatra svojim danom, jer, kao muslimanka, svoja je prava dobila još prije 1.400 godina, a ne uz pomoć nekih feminističkih pokreta.“ U Turskoj je povodom obilježavanja Dana žena održana konferencija o pravima žena na kojoj je gostovao i predsjednik Erdogan i održao govor u kojem je naglasio obvezu žena da udovolje mužu i imaju djecu. Prethodno je jedan njegov kolega iz stranke govorio o potrebi zakona koji bi ženama zabranio glasno smijanje u javnosti, a drugi tumačio kako bi svaka žena morala imati barem troje djece. Toliko o jednakosti.

Srijeda 9.3. Velikim Bogom se kunemo da zapadne vrijednosti nećemo, ali na Zapad možda i hoćemo

„Pederluk je sistematska i zarazna bolest“, protiv homoseksualaca je „1.5 milijarda muslimana, isto tako kršćana i pravoslavaca (sic!), o Aziji i Africi da ne pričam“, „to može biti seksualna orijentacija u dijelu pederski orijentirane ateističke zapadne Europe, dijela Sjeverne Amerike, Australije i možda okupirane palestinske teritorije tzv. Izraela“. Ovo su riječi ni manje ni više nego predsjednika Studentskog parlamenta Univerziteta u Sarajevu i člana Stranke demokratske akcije. Njegovo ime nije važno, jer je on samo prvi među jednakima: više je žrtva narativa koji su nažalost dominantni u našoj zemlji i u dijelovima svijeta koji – po njemu – imaju tu sreću da nisu kao zapadna Evropa, Australija, Sjeverna Amerika i Izrael. Nisu na njegovom udaru samo homoseksualci, zapravo se radi o jednom tipičnom nacionalistu i šovinistu, a svoja „obraćanja“ često završava citatom Alije Izetbegovića. On je nažalost ogledni primjer stanja u kojem se nalazi naše (visoko) školstvo i jak razlog da se trznemo kad se sjetimo one da na mladima svijet ostaje.

Usput, pisali smo opširnije prošli tjedan kako je portal E-novine.com donio čvrstu odluku da prestaje s radom i izrazili žaljenje zbog toga. Izgleda da su se opet predomislili, portal i dalje radi. Netko je primijetio, bez imalo zlobe, da se naši cijenjeni kolege iz Beograda pale i gase kao žmigavac, a to ipak baš ne ide u prilog vjerodostojnosti.

Četvrtak 10.3. Turci čuvari europskih granica?

Cjenkanje Turske i EU oko rješavanja problema izbjegličke krize. Nakon što je Austrija zatvorila granice i izazvala domino-efekt graničnih blokada na balkanskoj ruti, EU sada moli Turke da budu čuvari granica Europe pred izbjeglicama i migrantima. Turska, koja je već prihvatila 2,7 milijuna izbjeglica iz Sirije (istovremeno je u cijelu Europu dosad ušlo 1,13 milijuna izbjeglica i migranata), zauzvrat traži liberalizaciju viznog režima za njene građane u Europi, te 3 mlrd. eura pomoći godišnje. Turska je osjetila kako su sada oni potrebni EU pa se nada ubrzati svoj ulazak u EU. Zapadnoeuropski mediji sada su se ušutjeli i više ne kritiziraju ni Erdoganove postupke u obračunu s opozicijom i nerežimskim medijima. Sve je više unutarnjih nesuglasica u EU. Subotnji dobar rezultat neonacističke antiimigrantske partije na parlamentarnim izborima u Slovačkoj lijepo ilustrira sadašnji trenutak EU. Dok šverceri razmatraju nove pravce ilegalnog prebacivanja izbjeglica na zapad Europe, Albanija i Bugarska, moguće alternativne balkanske rute, učvršćuju granice i održavaju vojne vježbe. Nevjerojatno da nitko i dalje ozbiljno i odlučno ne govori o završetku rata u Siriji i rješavanju uzroka krize. Očigledno iz nekog razloga ne postoji volja za takvo nešto.

Petak 11.3. Poplave u Srbiji i na Kosovu

Nove poplave i novi crni sati u Srbiji. Sinoć proglašeno izvanredno stanje na cijelom teritoriju zemlje zbog rekordnih padalina (u jednom danu pala prosječna mjesečna količina padalina!) koje će još pogoršati ionako tešku situaciju u poplavljenim područjima. Najteža je situacija u 15 općina u zapadnoj, jugozapadnoj i središnjoj Srbiji (između ostalog u Čačku, Požegi, Kraljevu, Novom Pazaru). Poplavljeno je najmanje 700 kuća, pod vodom su proizvodni pogoni pojedinih poduzeća te više od 6000 hektara poljoprivrednog zemljišta. Poplave su i na središnjem Kosovu, ako se nastave kišovite vremenske prilike u BiH, ni nama se ne piše dobro. Sve u svemu, slični scenariji kao i prije dvije godine i ponovno isti problemi koji dodatno pogoršavaju situaciju: kaotično funkcioniranje lokalnih samouprava, neodržavana korita rijeka, deponije smeća u rijekama, nepostojanje adekvatne strategije za pripremu i obranu od ovakvih situacija, i sl. Koliko je poplavnih godina potrebno da bismo se uozbiljili i napravili doista sve što je u našoj moći da spriječimo ili smanjimo razmjere prirodnih katastrofa koje će nam, kako se čini, u budućnosti sve češće kucati na vrata?

Subota 12.3. Superhikov reformski proračun u Hrvatskoj

Dok je Srbija pod vodom, vođa srpskih radikala Šešelj pali zastavu NATOa i EU u po Beograda i nitko ga se ne usudi sankcionirati. Istovremeno predsjednik Nikolić u posjetu Rusiji, gdje se sastao s ruskim patrijarhom i predsjednikom Putinom. Moskva pravi pritisak na Srbiju da se unatoč putu u EU ipak jasno odredi kao njihov saveznik i ne uđe u NATO, te podržava što hitniji referendum u Srbiji o članstvu u NATOu (prema aktualnom raspoloženju, na referendumu bi premoćno pobijedili pristalice neulaska u NATO). Ne moraju se baš toliko žuriti i brinuti, Srbija još nije ni pozvana u NATO.

U Hrvatskoj nakon čak tri i pol mjeseca postizbornih natezanja donesen novi državni proračun. Ni r od u predizbornoj kampanji glasno najavljivanih reformi. Mjere štednje su zamišljene tako da se ministarstvu za znanost i obrazovanje dadne čak 158 milijuna kuna manje nego prošle godine, a smanjena su i sredstva sustava socijalne skrbi i za osobe s invaliditetom i branitelje, te sredstva za rad manjinskih institucija. Istovremeno, Vlada je sama sebi povećala proračun, a više sredstava dobio je i ured Komisije za odnose s vjerskim zajednicama. Kreatori proračuna predvidjeli su u okviru mjera štednje i novo zaduženje od oko milijardu eura. Stručnjaci predviđaju daljnji rast javnog duga te spor oporavak gospodarstva. Dejavu.

Za to vrijeme, na Općem saboru jedne od vladajućih stranki, HSP Ante Starčević, hrvatski ministar vanjskih poslova govori o postignućima nove vlade, kao što su vraćanje pokroviteljstva nad Bleiburgom, imenovanje zagrebačke zračne luke imenom Franje Tuđmana..., drugi – poput ratnog zločinca Tomislava Merčepa – pozdravljaju Za dom spremni, a treći govore kako su Židovi u stanju sravniti cijeli svijet i kako Zoranu Milanoviću, Vesni Pusić, Miloradu Pupovcu... „jedina nada osta da u Savu skoče s mosta“.

Nedjelja 13.3. Misao za kraj: „Narod je opijum za pojedinca“

Nekoliko misli Damira Nikšića iz teksta „Narod je opijum za pojedinca“, objavljenog na Buki:

„Danas pojedinac 'u nas' pati ako ima različito mišljenje od mase. Unaprijed pati. Osjeća se kao gubitnik. Samo kao dio mase, kao dio kolektiviteta se pojedinac osjeća kao pobjednik, što je po sebi poprilično gubitnički jer to je pravi pokazatelj kapitulacije pojedinca, nestanka individualizma. Drugdje se ljudi diče originalnim, različitim, drugačijim mišljenjem. Bave se proizvodnjom autentičnog mišljenja i ponosno ga javno iznose. 'U nas' ne samo da strahuju da ga iznesu, nego se osjećaju stigmatiziranim zbog njega i prije nego ga ikome saopšte.“

„Prezirem pojedinca koji i sam sebi sudi sudom kolektiva, koji robuje sistemu vrijednosti mase, mediokriteta, prosječnosti, populizma - i to u svojoj privatnosti, intimi, sam sa sobom. /…/ I naravno da na to svako ima puno pravo, da mu niko ne može suditi, ali onda se nerijetko dešava jedna inverzija u psihologiji takvog pojedinca: njegova ili njena savjest čini da takva individua postane najglasniji glas rulje u borbi protiv individualista. Ta neka sujeta i zavist što je neko drugi odolio, što nije popustio, što nije napravio kompromis, tjera takvu osobu na svojevrstan revanšizam koji nastoji zatomiti glas pojedinca, koji ga nastoji slomiti, da kapitulira kao i ona sama, čisto da bi potvrdila sebi uzaludnost takve borbe i neophodnost, tj. neminovnost nacionalne homogenizacije i tako umirila svoju savjest i konačno se prepustila orgiji kolektivizma bez straha da će je neko moći do kraja podsjetiti na istinsku i potisnutu sebe i tako zapravo dozvati sebi da shvati koliko je odlutala od sebe, zabrazdila, zabludila ta krhka i labilna osoba. Takva je mnoga 'Inteligencija' na ovim prostorima.“

„Ta fanatična, fantastična i fatalistička pripadnost imaginarnoj zajednici je zapravo 'opijum za narod'. Drugim riječima: NAROD JE OPIJUM ZA POJEDINCA.“

Prometej.ba/M.O., F.Š.