Ponedjeljak, 15.8. Slobodan Gandhi i šegrt Dačić

Novi ispad „regionalnog mirotvorca“ Ivice Dačića. Tvrdi čovjek mrtav hladan kako „nema krivice Miloševića, SR Jugoslavije i Srbije“, kako su „srušene laži o genocidu i ratnim zločinima koje su bile osnov za kažnjavanje Srbije i srpskog naroda“. Odakle mu te informacije? Iz bezveznog članka u glasilu „Russia Today“ (RT), u kojem se tvrdi da neki elementi u sadržaju haške presude Radovanu Karadžiću ukazuju kako je Milošević „oslobođen sumnji za etničko čišćenje i ratne zločine u BiH“, kako je Milošević „govorio da svi pripadnici drugih naroda i etničkih grupa moraju biti zaštićeni i da nacionalni interes Srba nije diskriminacija“, te da „Milošević nije bio deo udruženog zločinačkog poduhvata i da je, upravo suprotno, osudio etničko čišćenje“. Jebote, pa Milošević praktično ispao mirotvorac, balkanski Gandhi koji zaslužuje najmanje spomenik u svakom glavnom gradu bivših jugoslavenskih republika s natpisom „nitko ne sme da vas etnički čisti“, te svakako i ispriku svih građana Hrvatske, BiH i Kosova koji su ga klevetali. Ništa to međutim nije novoga u „proeuropskoj“ politici nove, „napredne“ Srbije: prije Miloševića nevinima su proglašeni i Čiča Draža, i Šešelj, i Ljotić i Nedić. Na tome hvala svakako i Haškom sudu, koji nije uspio osuditi ni Miloševića ni Šešelja, a i Karadžića i Mladića jedva osudio. Motivacija Dačića i naprednjačke klike za rehabilitaciju najgoreg šljama iz srbijanske povijesti ipak ne treba nimalo čuditi, kad su oni koji danas zločince rehabilitiraju prije samo koje desetljeće-dva bili njihovi šegrti i bliski suradnici: perući Miloševićevu prošlost, oni zapravo peru svoje biografije.


Utorak, 16.8. „Smrt fašizmu“ - direktna prijetnja Košiću?

Mrtvi hladni tvrde Ivan Tepeš i Pero Ćorić iz HSP-a Ante Starčevića kako grafit „smrt fašizmu“ predstavlja „izravnu prijetnju“ sisačkom biskupu Vladi Košiću. Grafit se pojavio na zidu Župnog ureda u Sisku nakon što se biskup Košić u ispolitiziranoj propovijedi povodom blagdana Velike Gospe prigodno obrušio na „zločinački jugokomunistički režim“ i neskriveno lobirao za HDZ na predstojećim izborima u Hrvatskoj. Kada Tepeš i Ćorić kažu kako grafit „smrt fašizmu“ predstavlja baš „izravnu prijetnju“ biskupu Košiću, to neodoljivo podsjeća na provalu SDSovke Aleksandre Pandurević tijekom protesta u BiH: „U ovom momentu, kroz prozor gledam jedan natpis – Rame uz rame protiv fašizma. Znači, time je sve rečeno – da su ovi protesti prvenstveno pritisak na nas poslanike iz RS“. Na prvu je malo neobično da se grafit „smrt fašizmu“ ne može protumačiti kao podrška i odobravanje mladih biskupu Košiću nakon njegove briljantne propovijedi, jer isti pretendira biti nepristran borac protiv raznih fašističkih ideologija, nego se poruka tumači kao „izravna prijetnja“ Košiću. No, treba vjerovati Tepešu i Ćoriću na riječ, jer oni su prekaljeni stručnjaci za pitanja fašizma s iskustvom iz prve ruke.


Srijeda, 17.8. Bakir Izetbegović deevoluirao u Radovana Karadžića

Izjavi Bakir Izetbegović u intervjuu za Dane kako su za Bosnu i Hercegovinu rješenje „tri entiteta i dva distrikta“. Svaki narod po jedan entitet. Politička, sociološka i društvena barica od svijesti jednog od naših predsjednika ovom izjavom dostigla je novu plitkoću. U 21. stoljeću u kome nestaju nacionalne države, u kome sve više i više država ima sve šarolikiju populaciju bitno drugačijih ljudi, u stoljeću u kome u svim metropolama pomiješani u soliterima zajedno žive Europljani, Afrikanci, Azijci, Arapi, Indijci, Kinezi, Nijemci, kršćani, muslimani, hindusi, ateisti, agnostici, crnci, bijelci, žuti ljudi... Bakir Izetbegović smatra kako je rješenje tri tora. Danas, kada je koncept rasne podjele prošlost, ovaj čovjek o njemu razmišlja kao o rješenju za budućnost. Neće budućnost ljudi u ovoj zemlji spasiti još entiteta, distrikta, nacionalnih prava i sličnih budalaština, već odbacivanje takvog torovskog razmišljanja koje sputava sve narode i sve pojedince. Umjesto da napreduje nakon 20 godina, Bakir Izetbegović krenuo unazad i deevolucijom postao svjetonazorski Radovan Karadžić, samo s druge strane.


Četvrtak, 18.8. Nogama u sekularnu državu, glavom u teokraciju

Citira Tarik Haverić u knjizi Kritika bosanskog uma arapskog povjesničara i sociologa Alija al-Wardija: „Kada bi Arapi morali da biraju između dviju država, vjerske i sekularne, glasali bi za vjersku i pobjegli u sekularnu.“ Dodajmo ovom citatu: i tu sekularnu državu u koju pobjegnu pokušavali bi „korigirati“ iskustvima iz matične vjerske države onda kada ta sekularna država nije kompatibilna s njihovim vjerskim praksama, navikama i preferencijama. Tako se zapadnoeuropska demokracija iz perspektive doseljenika iz teokratskih i raznih drugih autoritarnih i kolektivističkih društava shvaća kao neka vrsta samoposluge (opet Haverić) u koju se po želji ulazi u bilo koje doba, u kojoj može da se kupuje ili samo razgleda, gdje se uzima samo ono što nam se sviđa. Ne može se doseliti u neku državu i očekivati da budete potpuno prihvaćeni ako istovremeno grčevito činite sve da ostanete nepromijenjeni i s prezirom se protivite kulturno-civilizacijskim tekovinama društva u koje ste došli. Tako postoje ljudi koji rado uživaju u slobodama vjerovanja i izražavanja koje nudi Zapad, ali odbijaju prihvatiti slobodu nevjerovanja i slobodu izražavanja spolne orijentacije. Tako se u debati u Danskoj oko izbjeglica koje sklapaju brakove s maloljetnicama javlja jedan danski imam i brani brakove s maloljetnicama argumentima kako treba tolerirati različitost kulture iz koje dolaze osobe koje sklapaju takve brakove, da su takvi brakovi sredstvo za ostvarivanje sigurnosti u životu, te kako bi svi trebali imati pravo zasnivati obitelj s kim žele. Pored toga što je problematično ovo „žele“ – kako netko maloljetan može svjesno željeti stupiti u takav brak, kolike su mogućnosti zloupotrebe u ovom navodnom „sredstvu za ostvarivanje sigurnosti u životu“? – upitno je i ovo „svi“ – obuhvaća li to onda i homoseksualce, spadaju li i oni u te „sve“ koji imaju pravo zasnivati obitelj s kim žele? Bilo bi zanimljivo ovo upitati spomenutog danskog imama i njemu slične nakon što pođu blagoglagoljiti o ljudskim pravima i slobodama kad god (i samo onda kad) se nađe ugrožen neki od njihovih nedodirljivih religijskih propisa.


Petak, 19.8. Mladi istočne Europe, temelj rasta zapadne Europe

Zanimljive je rezultate donijela studija MMFa o migracijama stanovništva unutar Europe i ekonomskim posljedicama tih migracija. Ključni pokretač masovnih migracija unutar Europe bio je pad komunizma krajem osamdesetih godina, koji je doveo do velikog i neprekidnog odljeva ljudi iz istočne Europe: otada je gotovo 20 milijuna uglavnom mladih i obrazovanih istočnih Europljana - broj koji odgovara današnjem broju stanovnika Češke i Mađarske zajedno - napustilo svoje zemlje u posljednjih 25 godina i potražilo bolje prilike u razvijenijim zemljama srednje i zapadne Europe. Tih 20 milijuna mladih ljudi jedan su od najbitnijih stupova daljnjeg ekonomskog napretka i demografske obnove već razvijenih zemalja u koje su došli, i, istovremeno, njihova migracija je jedan od najbitnijih uzroka usporavanja razvoja zemalja istočne Europe. Kao neka vrsta kompenzacije, mnogi od tih emigranata, dobro situirani u zemljama u koje su otišli, ulažu u svoje matične zemlje ili financijski pomažu rodbinu u matičnim zemljama. U suprotnom smjeru, iz razvijenih zemalja nekadašnjeg zapadnog bloka u zemlje istočne Europe preselili su kapitalizam i demokracija. Što jest donijelo raskošniji životni standard, ali i uništenje privrede tih zemalja (s obzirom na nekonkurentnost tržišta) te političku nestabilnost, jačanje etnonacionalističkih tipova kolektivizma i srozavanje vrijednosnog sustava (s obzirom na nespremnost, često i otpor u usvajanju demokratskih vrednota). Iz zemalja zapadne Europe u zemlje istočne Europe preselio je i trend da stariji predstavljaju rastući dio stanovništva, što dovodi do veće potrošnje na mirovinska davanja u odnosu na BDP i dugoročno ugrožava socijalni sustav i gospodarstvo država. Proračunski pritisci koje pravi sve nepovoljnija starosna struktura stanovništva onda su sanirani povećavanjem oporezivanja rada, što je problem dodatno pogoršalo, umanjivši motiviranost poslodavaca da stvaraju radna mjesta i poduzetnika da pokreću nove poslove i otvaraju firme. Što dovodi do daljnjeg slabljenja gospodarstva i daljnje emigracije mladih. Kako zaustaviti odljev mladih, temeljno je pitanje budućnosti i opstanka istočnoeuropskih društava.


Subota, 20.8. Srpski naprednjaci, stručnjaci za ustaštvo

Odnosi između Srbije i Hrvatske već duže vremena kuhaju. Novi izgred predstavlja uhićenje 54-godišnjeg Osječanina Zdravka Hlobika od strane srbijanskih vlasti na graničnom prijelazu Bogojevo, zamijenjenog za imenjaka Zdravka Hlobika iz Jelisavca, kojeg u Srbiji terete za terorizam u vrijeme Domovinskog rata. Šokantno zvuči sama činjenica da Srbija može teretiti ikoga za terorizam u vrijeme rata u Hrvatskoj?! Tako saznajemo da Zdravka Hlobika iz Jelisavca Srbija tereti jer je 1992. pokušao minirati batinski most, jedinu vezu između Srbije i Baranje preko kojega je dolazila pomoć pobunjenim Srbima koji su napadali Osijek (sic!). Šokantan je i sam podatak o regionalnoj nadležnosti Srbije za ratne zločine, Srbije koja je zadnjih dvadesetak godina uglavnom bila regionalno nadležna za generiranje ratnih zločina. No, uhićenje Hlobika samo je jedna u nizu provokacija i otrovnih strelica koje srpski državni vrh već mjesecima šalje u smjeru Hrvatske. Nema dana kad netko od dokazanih „antifašista“ i „proevropskih naprednjaka“ iz srbijanske vlade ne priča nešto o ustašizaciji Hrvatske ili o „povampirenju ustaške politike u Hrvatskoj“ (Vučić neki dan na obilježavanju formiranja logora u Jasenovcu). Nije stvar u tome da u hrvatskom političkom, povijesnom diskursu i u retorici određenih likova iz religioznog života ima problema s vrednovanjem najtamnijeg razdoblja hrvatske povijesti, no lažni naprednjaci na kormilu Srbije su zadnji koji bi o tome trebali donositi ikakve sudove. Pa makar i bili itekako stručni po pitanju poznavanja i prakse fašizma.


Nedjelja, 21.8. Svi smo jednaki, ali neki su jednakiji

„Iz Bosne i Hercegovine je prošle godine otišlo oko 80.000 ljudi i niko to nije shvatio kako je jedino trebalo i moglo da se shvati, alarmantno. Iz BiH odlazi jedan vjerski službenik i danima je već to glavna tema medija, dnevnika, urednika, novinara... Možda sam nešto propustio, ali ja sam mislio da je uređenje ove zemlje sekularno", napisat će na svom Facebook profilu Aleksandar Trifunović kao reakciju na vijest o odlasku jednog popularnog vjerskog tumača iz BiH.

Prometej.ba/M.O., D.Š., F.Š.