Ponedjeljak 4.4. U BiH je sve bolje, samo se to iz dijaspore ne vidi

Bakir Izetbegović nedavno na FTVu: „Građani to još ne osjete u svakodnevnom životu jer to nisu neke dramatične promjene, ali se definitivno može reći da BiH krenula pravim smjerom i da treba ubrzavati te pozitivne procese.“ Nešto kasnije, Dragan Čović u Orašju: „Uradili smo puno toga dobroga samo što se to još ne vidi.“ Svaka sličnost ovih izjava (ni)je slučajna. Dakle, BiH je dobro, čak sve bolje, samo to građani još ne vide. A ono što se zasad vidi ipak i ne izgleda tako dobro. U tekstu „Demografski armagedon je počeo“ Dino Šakanović piše o situaciji u (Orašju susjednoj) općini Domaljevac. U jednom od nekoć najvećih i najmnogoljudnijih sela u BiH u novoj školskoj 2015-2016 prvi razred upisalo je samo 11 učenika, iz cijele općine. Čak ni tih 11 đaka neće završiti osnovnu školu u Općini Domaljevac, pola će ih se ispisati do kraja 8. razreda. Preostalih pet će otići nakon srednje škole. Sve se učestalije gase osnovne škole po nekad velikim selima ovog kraja. Pored škola gase se i kafići, trgovine i zanatske radnje. Mladi bračni parovi u velikom broju sele s djecom, no odlaze i bolje situirane obitelji, site nepravde, besperspektivnosti i primitivizma lokalnih vlasti. Sve se manje ljudi vraća i u penziju, tko bi se vraćao u pustoš bez ikakvih usluga. Na kraju će od nekad velikog sela Domaljevac ostati „kombinacija staračkog doma i vikend naselja“. Čini se da će prije nego što dođe vrijeme da BiH osjeti „puno toga dobroga“ što je uradio HDZ i „pozitivne procese“ koje je pokrenula SDA svi otići iz BiH, pa u BiH više neće imati tko osjetiti vrli novi svijet koji grade naše vrle vodeće stranke.


Utorak 5.4. Patrioti, kapitalisti i utajivači poreza

Sjećate li se Stefana Karganovića, teoretičara zavjera koji je izdao knjigu „Rušenje Republike Srpske, teorija i tehnologija prevrata“, crnu listu organizacija i pojedinaca koji su „rušili“ RS, čitaj: kritizirali politiku SNSDa i Milorada Dodika? Revizionista koji je zločin u Srebrenici nazvao „uništenjem jednog zločinačkog i mafijaškog gnezda unutar zaštićene srebreničke enklave“, a usput je eto strijeljano „do hiljadu Bošnjaka ratnih zarobljenika“, koji su „legitimni ratni gubici“? Ispostavilo se – često to biva kod nas - kako je ovaj zaštitnik RSa utajio skoro 105 tisuća KM poreza u RSu. Istovremeno ljudi s njegovih crnih lista „ruše“ RS tako što redovno izmiruju svoje obaveze prema državi. Klasičan primjer „patriota“ koji pljačka državu i progoni poštene ljude koji državu ne pljačkaju, ali eto, nisu „patrioti“ jer kritiziraju lopovluk „patriota“.

Još jedan skandal s utajom poreza dolazi nam iz Paname. Nakon curenja milijuna financijskih dokumenata, tzv. „Panama papers“, otkriveno je kako su brojne svjetske ličnosti skrivale novac u poreskim oazama preko odvjetničke firme „Mossack Fonseca“. Na listi su se našle prividno ideološki sukobljene političke ličnosti: od ruskih oligarha, kineskih komunista, arapskih diktatora, do ukrajinskog predsjednika Porošenka i raznih drugih političara iz mnogih afričkih, europskih i južnoameričkih zemalja. Unatoč prividnim ideološkim razlikama u svijetu, kapitalizam je vodeća ideologija cijelog našeg svijeta. Pa čak i kad se dese ovakvi „iznenađujući“ skandali, nikad se ne dovodi u pitanje kapitalizam kao sustav, nego se prozivaju ljudi koji nisu dobro sakrili svoje lopovluke i traže se mehanizmi poboljšavanja kapitalizma. Srce tog sustava – pohlepa, ravnodušnost, prijevara i korupcija – nikad se ne dovodi u pitanje. Panama je samo vrh ledenog brijega, vršak ledenog srca kapitalizma.


Srijeda 6.4. Najvažniji datum u povijesti grada Sarajeva

Datum koji je obilježio povijest grada Sarajeva: s jedne strane Sarajevo se danas prisjeća oslobođenja od fašističke okupacije tijekom Drugog svjetskog rata (1945.), ali i dana kojim počinje opsada Sarajeva (1992.), koja je trajala 1425 dana – što je najduža opsada jednog glavnog grada u povijesti – i odnijela više od 11.000 života a ranila više od 50.000 građana. Ranjen je i sam grad Sarajevo i još se nije sasvim ni fizički, a posebno psihološki oporavio od zadobivenih udaraca. Zato za budućnost Sarajevu i ostatku BiH želimo što manje emotivnih i tužnih obljetnica, na kojima se sjećamo žrtava, ratova i opsada. Količina sreće jednog grada opada proporcionalno s rastom broja emotivnih obljetnica koje taj grad slavi.


Četvrtak 7.4. Sastale se dvije dogme na brvnu

Kontroverze u Hrvatskoj oko suradnje Katoličkog bogoslovnog fakulteta i Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Studenti FFa oštro odbili ugovor: po njima se radi o diskriminaciji studenata FFa koji nisu vjernici (posebno s obzirom na nejednakost pri upisu na KBF), o nejednakosti na tržištu rada, tj. lošijem položaju studenata FFa, ukoliko dođe do suradnje, radi se o klerikalizaciji nastavničkih vijeća, prijetnji autonomiji sveučilišta, itd. Jedan od argumenata koji se često ponavlja je taj da je teologija ograničena dogmom i prema tome nespojiva s filozofijom. Iako ova ideja o suradnji KBFa i FFa u Zagrebu dolazi u osjetljivo vrijeme i iako vodeći teološki diskursi Crkve u Hrvata baš i nisu skloni dijalogu sa sekularnom misli, već radije podcjenjivanju, ignoriranju ili potiskivanju, ipak kritika protivnika ove suradnje ide predaleko odričući teologiji ikakvu vrijednost i pokazuje se ništa manje dogmatskom od vodećih teoloških diskursa u Hrvatskoj. Upravo treba raditi na premošćavanju jaza između sekularnih i religijskih diskursa u ovdašnjim društvima, treba raditi na suradnji FFa i KBFa, s onu stranu ekstrema međusobnog podcjenjivanja i nadglasavanja iz oba tabora. Lijepo kaže Viktor Ivančić: „Generalni zazor tzv. lijevih intelektualaca prema teološkoj vrsti štiva dosta je blesav i slijedi tipičnu liniju predrasuda: oni ne bagateliziraju teologiju zbog toga jer su je čitali, nego je ne čitaju zato jer je bagateliziraju... Neće uočiti da je u nekim teološkim radovima više izvorno lijevih ideja i subverzivnog potencijala nego što bi se današnja oficijelna ljevica usudila prevaliti preko usta. To na posredan način svjedoči o stvarnoj, dvoličnoj, prirodi vladajućeg racionalizma, takvoj gdje je sekularni fond mitova u najmanju ruku jednako bogat kao i onaj religijski.“ Više je lijevih ideja i subverzivnog potencijala i u proročkim gestama pape Franje kakve su nedavna najava posjeta migrantima na otoku Lezbosu ili pranje nogu izbjeglicama, nego u dokonom natjecanju tko će biti dogmatičniji.


Petak 8.4. Jasna Šamić, prethodnica „zapadnjačke invazije“

Nedavna kritika etnoreligiozne homogenizacije Sarajeva u režiji književnice Jasne Šamić naljutila je dvojicu profesora Fakulteta Islamskih Nauka u Sarajevu. Tako su profesori s FINa uputili otvoreno pismo Glavnom tužiocu Tužilaštva BiH, u kojem traže sankcije za književnicu Jasnu Šamić, pa čak i za novinarku koja ju je intervjuirala, „Oslobođenje“ i „Dane“,optužujući ih za izazivanje nacionalne, rasne i vjerske mržnje. Pored komentara stavova Jasne Šamić, Džemaludin Latić i Amir Fatić su obogatili bh. javnost s nekoliko neobičnih tvrdnji. Npr. oni smatraju kako su izjave Jasne Šamić „dio iz ideološkog arsenala zapadnjačkog orijentalizma koji ih Svijetu Islama šalje uvijek pred vojne invazije na njihove zemlje, pred mentalno, političko i vojno porobljavanje, a ponekad i najbrutalniju eskterminaciju muslimanskih naroda“. Šta su pjesnici htjeli da kažu? Bosna spada u zemlje Svijeta Islama? Zapad sprema invaziju na Bosnu? Ili: „U toj osudi (uvreda Poslanika Muhameda, op.a.), prilikom demonstracija pred vladama zapadnjačkih zemalja čiji orijentalisti, novinari, romanopisci, filmadžije i karikaturisti vrijeđaju simbole islama palo je mnogo nedužnih žrtava, a onda su, nakon što se taj talas uvreda nije smirivao, (…) bez vjerskog argumenta za to, pokrenute i terorističke akcije u kojima su izginuli nedužni građani Zapada. Zbog takvih uvreda, donesene su i presude na smrt (diskutabilne sa islamskog, vjerskog stanovišta) (…). Hoćete li da se takvi nemili događaji ponove i u našoj zemlji? Ako ne zaštitite islam i muslimane od ovakvih napada, niko nam to ne može sigurirati“. Zaista prijeteća argumentacija. Pjesnici hoće reći: uvrede Poslanika Muhameda su uzrok terorizma i pogubljenja u arapskim zemljama. Kojih prije svega toga nije bilo, jer sve to nema nikakve veze s islamom. A ako bude kritika i „uvreda“ islama u BiH, to će izazvati slične scenarije i u BiH. U ovom prosvjetljujućem pismu se našla i rečenica: „žene Arabijskog poluotoka i općenito ovog podneblja sazrijevaju mnogo ranije od žena Zapada te azijske žene već sa dvadeset godina ulaze u proces oronulosti.“ Kontekst bolje da i ne spominjem.


Subota 9.4. Orden za nepriznavanje Kosova

Srbija, kao, šokirana hrvatskim podmetanjem noge na putu u EU. Sporne točke su regionalna nadležnost srbijanskog suda za ratne zločine, te položaj hrvatske manjine u Srbiji. Srbija, kao, neće pristati na ucjene. Hrvatska, kao, neće odustajati od svojih zahtjeva. Barem dok ne dođu drugačije upute iz glavnog komandnog štaba EU. Osokoljen izjavom austrijskog ministra Kurza o Srbiji kao „važnom sidru stabilnosti“ (sic!) u regiji, srbijanski se premijer Vučić pravo uživio u ulogu regionalnog lidera, pa se ispovijeda novinarima kako je kao „tinejdžer bio zadojen mržnjom koju su mu stariji članovi njegove porodice usadili prema Hrvatima i Bošnjacima“, osudivši pritom jačanje nacionalizma u regiji i dodavši kako se „fašizam u Srbiji nikada neće slaviti“. Nije, naravno, izdržao ni da naglasi kako je u Haagu osuđeno najviše Srba, propustivši spomenuti nesrazmjer u broju počinjenih zločina tijekom ratova 1990ih. Sad kad se okanio mržnje i fašizma iz tinejdžerskih dana, Vučić postao „zadojen“ relativiziranjem.

A njegov kolega Nikolić se ovih dana proslavio nakon što je otkriveno kako je prije dva mjeseca odlikovao sudanskog predsjednika Omara Hassana al-Bashira „Ordenom Republike Srbije za zasluge u razvijanju i učvršćivanju miroljubive saradnje i prijateljskih odnosa između Republike Srbije i Republike Sudan“. Čime je al-Bashir zaslužio ovaj Orden? Nije priznao Kosovo, optužen je za genocid u Darfuru, u kojem je ubijeno oko 300.000 ljudi, i ne priznaje Međunarodni krivični sud.


Nedjelja 10.4. Mali genijalci u tamnici velikih priča

Još jedna u nizu tužnih obljetnica ovog tjedna. Obljetnica nastanka Nezavisne Države Hrvatske, kvislinške nacističke tvorevine u Drugom svjetskom ratu. Obljetnica taman pada u vrijeme novih pokušaja relativizacije zločina u Jasenovcu u režiji Jakova Sedlara. Na isti dan u Splitu 9. bojna HOS-a Rafael vitez Boban slavi rođendan postrojbe, a slavljenici vjeruju „da je promjenom vlasti promijenjen i odnos prema HOS-u“ i nadaju se „da će pozdrav Za dom spremni biti uklesan na ovaj spomenik“. U Zagrebu inicijativa „Kulturnjaci 2016.“ organizirala prosvjed protiv „reustašizacije društva“ i prekrila skulpturu „Prizemljeno sunce“ Ivana Kožarića s crnom ceradom, koja simbolizira pomračenje svijesti i savjesti hrvatskog društva. Ni stotinu obljetnica izgleda neće biti dovoljno da se prestane s tom pričom o ustašama i partizanima.

Umjesto da završimo s tom pričom, jedna lijepa mini-vijest: bh. srednjoškolci i njihovi profesori iz Elektrotehničke škole Tuzla napravili „eWalk exoskeleton“, izum koji ima cilj omogućiti kretanje osobama s invaliditetom. S malim sredstvima i angažiranom kreativnošću i maštom, mladi bh. talenti pokušavaju napraviti jeftinije i jednostavnije verzije skupih i kompliciranih, a praktičnih i korisnih izuma. Ništa naši ljudi ne zaostaju za bilo kojim drugim narodima na ovoj planeti, samo što njihovi potencijali, ideje i mala-velika dobra djela ostaju u sjeni plemenskih prepucavanja i velikih priča iz prošlosti.

Prometej.ba/M.O.