Ponedjeljak, 08.8. Zaboravite na Drugi svjetski rat dok traje Treći

Za one koji prate hrvatske medije, cijelo jutro čekala se konferencija za novinare koju je zakazao Milan Bandić, zagrebački gradonačelnik i predsjednik stranke koja nosi ime po njemu. Obećao je obznaniti „ekskluzivnu vijest od presudne važnosti za Hrvatsku“. I pročitao je proglas kojim je obavijestio Hrvatice i Hrvate, građanke i građane, da je Drugi svjetski rat završio i pozvao sve da se napokon krenu ponašati u skladu s tom jednostavnom činjenicom. Na stranu demagoški efekt koji je Bandić ovime namjeravao postići i na stranu ostatak njegove priče koji predstavlja panegirik Franji Tuđmanu (nekako se njega uvijek mora spomenuti kao legitimaciju antifašizma, da se ne bi puno zamjerilo onima koji antifašizam baš i ne obožavaju) i samome sebi, ovo ukazuje na bitnu stvar u hrvatskom društvu i ostalim društvima na našem jezičkom i kulturnom prostoru: jalove rasprave o prošlosti nas opterećuju i umorni smo i od Drugog svjetskog rata i još više od posljednjeg jugoslavenskog. A posebno smo umorni od „svetinja“ konstruiranih oko tih događaja i stanja u kojem se o njima mora pričati kao kad se hoda po jajima.

Nova tužna vijest iz Pakistana. U samoubilačkom napadu na bolnicu u Quetti, u pokrajini Beludžistan, ubijeno je više od 70 i ranjeno više od 200 ljudi. Počelo je ubojstvom predsjednika odvjetničke komore Bilala Anwara Kasija, zatim su se u velikom broju odvjetnici i novinari okupili oko bolnice i došlo je do ovoga napada. Vjerojatna motivacija: svi su se članovi Udruge pravnika u Beludžistanu opirali uvođenju šerijata u pokrajinu. Božji zakon ili smrt, poručuju islamski fundamentalisti sekularnijim Pakistancima i svima nama.


Utorak, 09.8. Bojim se Boga i kad darove donosi

Dok Bosna i Hercegovina još čeka svoju prvu medalju na Olimpijskim igrama, malo Kosovo – koje je u Brazil na prvi olimpijski nastup otišlo s 8 predstavnika – okitilo se prvom medaljom, i to zlatnom. Za to je zaslužna džudistkinja Majlinda Keljmendi pobjedom u finalnoj borbi kategorije do 52 kg. I neki su odmah postavili logično pitanje: S obzirom da je premijer Srbije Aleksandar Vučić obećao 45.000 eura svakom sportašu iz Srbije koji osvoji zlatnu medalju, a Kosovo je srce Srbije, hoće li Majlinda postati teža za 45 soma eura?

Ostanimo na zajedničkom polju sporta i politike. Koliko je teška i napeta situacija u Turskoj, s kakvim pritiscima se ljudi suočavaju u toj atmosferi masovne i bezgranične represije i utjerivanja straha u kosti, i koliko su s druge strane opčinjeni likom i djelom „Božjeg dara“ (kako ga zovu) u liku Erdogana, govori i slučaj turskog košaršaka Enesa Kantera, zvijezde NBA lige. Njega se – zbog podrške Erdoganovom političkom protivniku Fethullahu Gülenu i kritika na račun Erdogana – obitelj odrekla preko novina i portala i izvinula dragome predsjedniku što su imali takvog sina, a on je zatim odlučio promijeniti prezime u Gülen. Mnogo gore bi mogao proći Hakan Šukur, bivša nogometna zvijezda i najbolji strijelac reprezentacije Turske svih vremena: spominje se da će za njim biti raspisana tjeralica, a već godinu dana nalazi se u egzilu u SAD-u, gdje je bio prisiljen otići zbog kritika na račun vlasti. Izetbegovićev brat Erdogan je donio slobodu u Tursku, nema više mrdanja!


Srijeda, 10.8. Halali, ne rukujem se s Jevrejima

Ne nastupaju svi sportaši u olimpijskom duhu. Danas je – kako izvještavaju mnogi mediji u BiH – jedna džudistkinja iz Saudijske Arabije odbila borbu protiv predstavnice Izraela: radije je otišla kući nego se natjecala s njom. Ta vijest je naravno ispunila svoj cilj kad su u pitanju portali koji su je objavljivali: dobila je mnoštvo sviđanja i komentara podrške koji uglavnom obiluju naprimitivnijim iskazima antisemitizma. I to ne samo od publike muslimanske provenijencije (koja se ne libi pored ostaloga identificirati s vehabijskom kraljevinom koja je svjetski prvak u kršenju ljudskih prava), nego i od onih drugih, uvjerenih da Jevreji stoje iza svih svjetskih nesreća i da je mala pustinjska zemlja Izrael, velika kao pola Bosne, ultimativni svjetski problem i najveće zlo čovječanstva. A valjda jer nikad nisu vidjeli neku kartu koja prikazuje širenje kršćanstva i islama i njihovih carstava, usporedne karte širenja Izraela dođu im kao vrhovni dokaz svake otrovne mein-kampfovske riječi koju izgovore.

Događaju se i drugi slični slučajevi: neki odbijaju da se voze u istom prevozu kao Izraelci, drugi na pruženu ruku od strane izraelskih sportaša odgovaraju okretanjem glave s rukom na leđima, i tako dalje. Bilo bi dobro da iz svijesti arapskih naroda i ummeta iščezne ideja o uništenju Izraela, da među nama iščezne antisemitizam i da se na pruženu ruku odgovara pruženom rukom. Tada bi moglo biti i više mira na Bliskom istoku i više reda i logike u ljudskim glavama.

A vidimo kakva fajda ima od nepriznavanja Kosova ili nepriznavanja Izraela: mrka kapa.


Četvrtak, 11.8. Bosanski ban Tvrtko pod Prozorom u Rami – 650 godina poslije

Vijest koja je obišla Bosnu i Hercegovinu, a zahvaljujući dopisniku HINA-e i Hrvatsku, dolazi iz Prozora, općine između Bosne i sjeverne Hercegovine koja još liječi rane iz etničkog rata 1990-ih. Kako je rečeno danas na međunarodnom znanstveno-stručnom skupu povodom 650 godina od prvog spomena Prozora u Rami, Hrvati te općine (ili bar onaj malo veći dio koji ne podržava stranku HDZ BiH) žele dosadašnji dan općine koji se slavi na katolički vjerski blagdan Male Gospe zamijeniti 11. kolovozom, danom prvog spomena Prozora u Rami 1366. godine, „jer on predstavlja zajedničku povijest i identitet svih građana“. Imajući u vidu stanje i odnose u našoj zemlji, prosto nevjerojatno zvuče riječi načelnika te općine: „Želimo pokazati da nismo samo mi, Hrvati i katolici, vlasnici ovoga predivnoga zavičaja nego da on pripada i Bošnjacima, muslimanima i drugima.“ Da priča bude još zanimljivija i za površnog promatrača zbivanja u BiH čudnija, ideju su podržali mnogi crkveni predstavnici, kao na primjer biskup Pero Sudar, kazavši kako bi „svakoga mislećega i dobronamjernoga vjernika trebalo smetati, a građanina zabrinuti praksa proglašavanja vjerskih blagdana za općinske, županijske i državne praznike“.

Profesor na Franjevačkoj teologiji u Sarajevu fra Ivan Šarčević kazao je da se „napuštanjem teokratskog, a pristajanjem uz sekularno načelo uređenja svoje lokalne zajednice pridonosi ukidanju pogubne simbioze političkoga i religijskoga u BiH, od politike do školstva“, te da se „u zajedničkom izgrađivanju "zajedničke kuće" [moramo] nužno oslobađati mentaliteta dominacije i povijesnih predrasuda te maksimalno poštivati prava drugoga“.

„Nedopustivo je da konfesionalni blagdan uzurpira dan jedne sekularne općinske zajednice“, poručili su pokretači ideje o održavanju ovoga simpozija i ideje o novom danu općine, među kojima su najvažniju ulogu odigrali Ivan Markešić i Božo Mišura.

Sam simpozij predstavlja velik kulturni događaj u Prozoru-Rami, jedan od najvažnijih takvih ikad. Okupio je 27 radova 29 autora i znanstvenika iz BiH, Hrvatske i Srbije, a radovi su tiskani na 880 stranica u zborniku, čiji je urednik donedavni gvardijan samostana Rama-Šćit fra Tomislav Brković.

Za dva dana će Prozor-Ramu posjetiti predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar-Kitarović, ali to je događaj koji s točke gledišta autora ovih redaka – rođenog Ramljaka, ne zaslužuje posebnu pažnju, osim za potrebu komparacije. Današnji simpozij i njezina subotnja posjeta oslikavaju razliku između sadržaja i forme, suštinske vrijednosti i spektakla, učešća u naučnom radu i učešća u kolektivnom transu i izljevima ljubavi pred paradnom demagoginjom od čega korist imaju samo ona i njezina politička klika.


Petak, 12.8. Za Kulina bana i dobrijeh Dana

U novom broju Glasa koncila, glasila Crkve u Hrvata, naš stari poznanik Ivica Epimetej Raguž, teolog i dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta u Đakovu, ponovo se „proslavio“. Ovaj put na temu žena i njihove uloge u Crkvi i društvu. „Već prve stranice Svetoga pisma kazuju da je prvi grijeh nastao zbog neposlušnosti. Neposlušnost je zajednički grijeh i Adame i Eve, ali on pogađa ponajviše ženu jer je đavao prvotno po ženinoj neposlušnosti čovjeka učinio robom grijeha. Kako to ističu veliki teolozi prvih stoljeća (Origen, Augustin), Eva je sagriješila zbog neposlušnosti, a ne Adam. Adam je, a kako to često biva i danas, sagriješio zbog sažaljenja sa svojom ženom“, napisao je Raguž u cilju dokazivanja da je ženama mjesto u ćošku i da se treba znati tko kosi a tko vodu nosi, te dodaje: „Neposlušnost se izriče u traženju svojih prava za jednakošću koja briše razlike, u tome da žena ne želi prihvatiti da je ona od Adama, a ne Adam od nje, da je ona drugotna, a muškarac prvotan“.

„Dakako, ovo što smo naveli izazvat će podsmijeh i žestoku kritiku onih žena i muškaraca koji su se udaljili od kršćanske vjere“, stavio je Raguž kao disclaimer uz ove svoje teze. Pošto nemam ovdje prostora za previše podsmijevanja i kritike, kao ni za pitanja tipa koliko je uopće relevantno mišljenje bilo koga o bilo čemu ako je toliko suvisao da doista vjeruje da je Bog prije nekoliko tisuća godina stvorio Adama i Evu kao prve ljude, ostavit ću čitateljima da taj posao u skladu s vlastitim shvaćanjima urade sami.

Danas je izišao novi, tisućiti broj tjednika Dani, nekada odličnog i najboljeg tjednika u BiH, danas oronulog i siromašnog kao i društvo kojem se obraća. Kako je ovaj broj jubilarni (mada se po naslovnici to ni po čemu ne bi moglo zaključiti), donijeti su neki stari tekstovi kao podsjećanje na stare Dane, a iz njih se vidi u kakvoj zapravo antiutopiji mi danas živimo. Tako je Ivan Lovrenović u januaru 2000., nakon pobjede koalicije SDP-HSLS nad HDZ-om, pisao o tome kako se u Hrvatskoj odvija povijesna demontaža HDZ-a i posljednjih tragova tuđmanizma, dok se iz teksta Nerzuka Ćurka iz januara 1998. vide simpatije prema Miloradu Dodiku, socijaldemokratu i nadi međunarodne zajednice, te se iščitava mogućnost da SDA siđe s povijesne scene. Više od desetljeće i pol nakon toga, eno tuđmanizma živog i zdravog, smiješi se Francek nikad jači i čiliji, nedodirljiv u tolikoj mjeri da su se i SDP-ovci prisiljeni pohvalno izražavati o njemu, a ni za Alijine nasljednike se ne čini da će uskoro sići s povijesne scene. Prije ćemo dočekati da ropotarnica povijesti ode u ropotarnicu povijesti.


Subota, 13.8. Bolje biti pijan nego ministar

Srednjoškolci iz Jajca su uspjeli. Nekim čudom, a zahvaljujući prije svega njihovom angažmanu i protivljenju podjelama, kantonalne vlasti Srednjobosanskog kantona odlučile su da neće doći do najavljene podjele škola i gradnje nove škole „za bošnjačku djecu“ u kojoj bi se nastava odvijala isključivo na bosanskom jeziku, već će se zadovoljiti uređenjem pitanja nacionalne grupe predmeta i nacionalnih obilježja na svjedodžbama. Velika radost za učenike koji su se borili protiv podjele i za sve nas koji se borimo protiv besmisla u koje su nas uveli i uvode politički velmože.

U Švedskoj, ministrica za visoko i srednje obrazovanje Aida Hadžalić podnijela ostavku. Razlog: policija je zaustavila s nedopuštenih 0.2 promila alkohola u krvi, nakon što je popila dvije čaše vina. Prekršila je zakon i dobrovoljno prihvatila snositi posljedice. A što bi joj bilo lijepo da je nekim slučajem ministrica u svojoj rodnoj zemlji BiH! Ti hladni Skandinavci, i oni i njihovi visoki standardi...


Nedjelja, 14.8. Namjerno naopaki

Zahvaljujući prijatelju Ladislavu Tomičiću saznajem da jedan lokalni srbijanski portal, arandjelovacinfo.rs, objavio vijest da je jedan lokalni muž nakon udara groma u drvo pronašao u njemu ćup zlatnika, čija je vrijednost 300.000 eura, i da su mnogi povjerovali, Aranđelovac i pola Srbije se primilo na vijest „kao beba na flašicu“, da bi se ispostavilo da je ona lažna. Urednik i vlasnik portala u tome nije vidio problem, objašnjavajući svoj potez ovim riječima: „Vest je lažna, ali drago mi je što je privukla pažnju. To nam je i bila namera, da imamo što više čitalaca.“

Hvala vam što pratite Prometej, mali portal na kojem nema senzacionalizma, sportskih tričarija ni crne kronike, pornografije ni šou-biza, na kojem se ne povlađuje nacionalizmu niti se udovoljava zahtjevima političke korektnosti, na kojem se – koliko možemo stići imajući u vidu ograničene vremenske i ljudske resurse – brišu komentari koji predstavljaju govor mržnje ili nemaju veze s temom teksta, a takvi čitatelji zamoljavaju da sreću potraže na drugom mjestu, koji broj klikova ne smatra vrhovnom mjerom uspjeha, koji radi iz jubavi i dišpeta. Vjerujemo da to vrijedi, armiji aranđeloinfovaca i brigadama kliksovaca u inat!

(Franjo Šarčević, Prometej.ba)