Ponedjeljak 28.12. Nevini dječak Pavelić i tranzicijski Jean Valjean-i

Na obljetnicu smrti nekadašnjeg ustaškog poglavnika Pavelića i ove godine u bazilici Srca Isusova u Zagrebu slavljena misa zadušnica za ovu „veličinu“, kako ga je nazvao pater Vjekoslav Lasić, koji redovno služi mise za ovog nacističkog vođu i tvrdi kako je Pavelić „u raju“ i kako „današnji neprijatelji hrvatskog naroda, vi znate tko su“, preuveličavaju Pavelićeva zlodjela. Kakvu poruku šalju narodu ljudi koji na blagdan Nevine dječice, onih najnevinijih i najnezaštićenijih koji su stradali po naredbi kralja Heroda, slave sjećanje na čovjeka po čijoj su naredbi stradali mnogi nezaštićeni i nevini? Ove ih je godine ispred crkve dočekao prosvjed inicijative „Protiv fašizma“, s kojima su imali i malu prijateljsku razmjenu šakama. Kao da stvar s misom za Pavelića nije dovoljno apsurdna, jedan novinar je uplatio misu za Tita koja će se služiti 10. siječnja 2016. u zagrebačkoj crkvi Svetog Marka Evanđelista, što su simpatizeri Pavelićeva lika i djela jedva dočekali kako bi na društvenim mrežama lansirali uvrede i prijetnje na račun onih koji dođu na misu za Tita. Sretna vam nova 1945. godina!

U međuvremenu radnička klasa u Hrvatskoj ima većih briga. Tako je općinski sud u Zadru ovih dana vratio na posao radnicu Suzanu Š., koju je zadarski Interspar otpustio 17. rujna zbog dva lista pršuta u kruhu koje je pojela jer joj je bila muka od gladi. Ženu su optužili da je lopov te čak da je ugrozila i zdravlje kupaca, jer je tobože pršut uzimala golim rukama. Ovakvih priča – koje me podsjećaju na roman Victora Hugoa „Jadnici“, o Jean Valjeanu koji je, ukravši komad kruha u pekari da bi nahranio gladnu djecu, cijeli život bio progonjen od zakona – u ovdašnjoj tranziciji na kapitalizam je sve više, a ovo je jedna od rijetkih koja ipak ima sretan kraj.

Utorak 29.12. Hoće li sveti Sava postati خليفة بن زايد بن سلطان آل نهيان?

Strašno je da se Srbija nalazi u takvom ekonomskom beznađu da savija kičmu za šaku dolara. Dotle smo došli da nacionalni identitet prodajemo za novac. Busajući se u nacionalističke grudi, postali smo podstanari u sopstvenoj kući.

Ovo je reakcija Aide Ćorović na riječi Džuma Rašida el Daherija, ambasadora Ujedinjenih Arapskih Emirata u Srbiji, koji je pred kompletnim srbijanskim državnim vrhom predložio da Osnovna škola „Rastko Nemanjić Sava“ u Novom Pazaru preimenuje u OŠ „Šeik Kalifa bin Zajed el Nahjan“, po trenutačnom predsjedniku UAE, države koja je dala donaciju za izgradnju škole. I ne samo to: nadobudni ambasador predložio je i da se bolnica nazove „Zajed bin Sultan el Nahjan“, po osnivaču UAE, a vrtić da se nazove „Abu Dabi“. Inicijativu je spremno dočekao gradonačelnik Novog Pazara Meho Mahmutović, a srbijanski državni vrh se nije oglašavao. Sreća pa se Japanci, koji su puno pomogli ove prostore, nisu dosjetili ideje da objekte nazivaju po 明仁 i drugima.

Srijeda 30.12. Osvrt na 2015. u našoj regiji

Pred kraj 2015. lagano se podsjećamo događaja koji su obilježili godinu u našoj regiji. Bila je to godina izbjegličke krize, u kojoj je ova regija služila kao tranzitna ruta desecima tisuća izbjeglica na njihovom putu prema razvijenim zemljama srednje, zapadne i sjeverne Europe, i koja je u na koncu rezultirala prepirkama među susjednim državama iz regije i bodljikavim žicama na granicama. Bila je to godina političkih kriza i prosvjeda u Makedoniji (posebno nakon terorističkog napada u Kumanovu), Crnoj Gori (oporbeni prosvjedi protiv Đukanovića), Kosovu (opozicija duže od pet mjeseci blokira rad parlamenta) i BiH (spor oko pravosudnih institucija, Suda i Tužiteljstva BiH). Bila je to godina u kojoj je Hrvatska dobila prvu predsjednicu i prvog premijera koji ne govori hrvatski jezik. Bila je to godina puštanja na slobodu ratnih zločinaca (Šešelj) i političara koji su oštetili svoje države za desetke milijuna eura (Sanader). Bila je to godina Vučićevog posjeta Srebrenici i papinog posjeta Sarajevu. Bila je to godina mučnih pregovora oko fotelja i konstituiranja vlasti u Hrvatskoj (trokut Most-HDZ-SDP) i BiH (nakon izbora u listopadu 2014. vlast konstituirana tek u ožujku 2015.). Bila je to godina ulaska Crne Gore u NATO i otvaranja pregovora o priključenju Srbije u EU. Bila je to godina šatora u Zagrebu (u sklopu predizborne kampanje HDZ-a) i Podgorici (protiv ulaska u NATO). Bila je to godina u kojoj u BiH još nema rezultata popisa stanovništva (izgleda da će se čekati do idućeg popisa) niti procesa digitalizacije tv signala (zadnji u Europi bez digitalnog tv signala). Bila je to za radnike još jedna godina štrajkova, zaostalih plaća, neuplaćenih osiguranja, kašnjenja mirovina, a za uhljebe još jedna godina ko đon debelog obraza, povećavanja vlastitih primanja, izmišljanja paušala, naknada, otpremnina i drugih nepravednih vlastitih privilegija. Bila je to godina tuzlanske Dite, iskrice nade u tami pljačkaške privatizacije koja se angažmanom vlastitih uposlenika uspjela u velikom stilu vratiti na tržište. I tako dalje.

Četvrtak 31.12. Godina žicom ograđenog wireless-društva

Na zadnji dan 2015. red je da se osvrnemo i na događaje koji su najviše obilježili godinu u svijetu. Godina je počela i završila terorističkim napadima u Parizu (od Charlie Hebdoa do St. Denisa). Osim povećanja broja terorističkih napada diljem svijeta (najgori bili u Tunisu, Nigeriji, na Bliskom i Srednjem Istoku), 2015. su obilježili uspon Islamske Države i sve krvaviji sukob u Siriji, te val izbjeglica koji se s Bliskog Istoka i iz Afrike slio u Europu. Europa je pred izbjegličkim valom (broj izbjeglica i migranata koji su ušli u EU dosad je premašio milijun ljudi) pokazala lice humano i solidarno s unesrećenim izbjeglicama, ali i bodljikavo ultradesničarsko naličje koje je zatvaralo granice žicama i podmetalo nogu izbjeglicama. Općenito su ove godine u cijelom svijetu paralelno jačala dva proturječna trenda, jedan tehnološkog napretka, globalnog umrežavanja, wireless-društva, i drugi jačanja nacionalizma, metastaziranja sukoba diljem svijeta i ograđivanja novim zidovima i bodljikavim žicama. Ovu godinu obilježio je i novi rat na europskom tlu, u Ukrajini, rat koji je obnovio hladnoratovske tenzije u svijetu. EU je osim izbjegličke uzdrmala i grčka kriza, u kojoj se Grčka drznula pružiti otpor međunarodnim kreditorskim strukturama. Obje su krize pokazale nejedinstvenost politike EU i dominaciju nacionalnih interesa njenih članica nad zajedničkim interesima EU, obje su krize osnažile desničarske stranke koje ove godine dominiraju izborima u Europi. Stidljivi primjeri jedinstva svjetskih lidera su summit u New Yorku (dogovoreno 17 ciljeva održivog razvoja usmjerenih na ukidanje siromaštva, zaštitu planeta od klimatskih promjena, osiguravanje napretka do 2030.), te velika klimatska konferencija u Parizu (predstavnici 195 zemalja svijeta se složili o mjerama koje bi ograničile rast prosječnih temperatura u svijetu), no i dalje ostaje da vidimo hoće li ti dogovori biti ispoštovani. Godinu su obilježile i nove prirodne katastrofe poput razornog zemljotresa u Nepalu koji je ubio skoro 9000 ljudi, uragana Patricije koji je u listopadu pogodio meksičku obalu, te nedavnih poplava u Engleskoj, Južnoj i Sjevernoj Americi.

Petak 1.1. Merry crisis and happy new fear?

Što očekivati od Nove 2016? Neki već lansiraju tmurne prognoze o početku raspada EU (Brexit, Grexit, nejedinstvo članica, jačanje desničarskih populista, izbjeglička kriza). Još više pesimizma vlada u prognozama vezanim uz klimatske promjene, nove prirodne katastrofe koje će donijeti nove izbjegličke krize. Stručnjaci predviđaju jednu od najtoplijih godina u povijesti, dosada najjači zabilježeni ciklus fenomena El Nino, negdje suše, negdje poplave, nestašice riže, kakaa, šećera i kave. Strahuje se i od novih terorističkih napada, nada se suzbijanju Islamske Države i okončanju krize u Ukrajini. Ljubitelji sporta raduju se ponajprije Europskom nogometnom prvenstvu u Francuskoj u lipnju i Ljetnim olimpijskim igrama u Riju. U našoj regiji građani ne gaje mnogo optimizma, malo njih se nada promjenama i novim radnim mjestima, a više njih planira odlazak u bogatije zemlje. Političari se s druge strane nadaju statusu quo i očuvanju pa i proširenju nezasluženih privilegija. Hoće li nam biti bolje u 2016? Volio bih da odgovor bude DA, no tužne oči djece koja i dalje pješače u Europu, starci koji plaču jer nemaju što jesti, prestravljena lica žena kojima sudi vjerska policija kao da govore jedan veliki tužni NE.

Subota 2.1. Ispunjenje sna o plaćenom neradu ili prilika za ispunjeniji život?

Ovdašnji mediji s naivnim oduševljenjem pišu o referendumu u Švicarskoj na kojem će građani odlučiti hoće li njihova zemlja postati prva na svijetu koja će građanima davati temeljni fiksni mjesečni dohodak u iznosu od 2.500 franaka (2.300 eura) bez obzira da li rade ili ne. Slične ideje javile su se i u Finskoj (dohodak u iznosu 300-800 eura) i Nizozemskoj (pilot-projekt u Utrechtu). Ovdašnji mediji tu ideju maltene prikazuju kao plaćanje nerada i lagodnog života, a ne pada im na pamet da je ova ideja zapravo proračunata ideja vlasti da uštede izjednačavanjem socijalnih davanja svim građanima i istovremeno eksperiment koji bi trebao stimulirati kreativnost i razvoj članova društva time što ih lišava najosnovnijih egzistencijalnih briga. S druge strane, naša regija svoju verziju ovog eksperimenta uvela je prije nekih dvadesetak godina. Ovdašnje desničarske stranke su nakon raspada Jugoslavije praktično uvele temeljni fiksni mjesečni dohodak bez obveze na rad, doduše zasad samo za svoje članove, ali kad i ostali stanovnici regije postanu članovi stranke i oni će steći pravo na taj dohodak. Pravo na taj dohodak ostvaruje se neradom u javnim službama ili kroz lažne mirovine raznih vrsta. No umjesto kreativnosti i unapređenja društva ovdašnji je eksperiment rezultirao raslojavanjem društva, prezirom prema radu, brigom isključivo o povećanju vlastitih privilegija i luksuza, te beskrajnim identitetskim raspravama.

Nedjelja 3.1. Na dobro nam došao perihel

Teško je pretpostaviti koliko će negativnih reakcija proizvesti smaknuće Nimr al-Nimra, šiitskog klerika i istaknutog predstavnika oporbe saudijskom režimu, kojeg su saudijske vlasti pogubile zbog optužbe za terorizam! Poznajući šiitsko-sunitske odnose i stanje u regiji, teško da iziđe na dobro.

U našu zemlju došao snijeg i „zapalio internet“ (da upotrijebimo jednu od standardnih floskula trash-portala), na radost mnogih naših medijskih radnika koji će njime popuniti rupe u programu. Na dobro im došao snijeg i druga čuda prirode.

Ovu nedjelju ipak završavamo s drukčijom temom. Danas, a preciznije sinoć oko ponoći po našem vremenu, Zemlja se nalazila u perihelu, položaju na svojoj eliptičnoj putanji kad je najbliža Suncu. Danas smo udaljeni od Sunca nešto više od 147 milijuna 98 tisuća i 291 kilometara (prosječna udaljenost je oko 149.6 milijuna kilometara). Na afel, položaj najveće udaljenosti od Sunca, čekat ćemo 4. srpnja. Putujući oko Sunca prosječnom brzinom od oko 30 kilometara u sekundi, naš mali i beznačajni planet će za malo više od 367 dana opet doći u perihel i krenuti ispočetka. Nadamo se da mi na Zemlji, posebno u nekim njezinim dijelovima, nećemo poput nje uvijek kretati ispočetka.

Prometej.ba/M.O., F.Š.