Željko Komšić je gostovao u Nedjeljom u 2. Dobar je potez voditelja što ga je zovnuo, ali dobar je i Komšićev potez što se odazvao. Vrlo je važno da građani i građanke Hrvatske imaju priliku čuti što ovdašnji političari, koji su pripadnici svih etnija i svih parlamentarnih stranaka te ideoloških orijentacija, imaju reći kako o Hrvatima u BiH tako i o BiH u cjelini. To, međutim, nije prvi put da se HRT otvara za političare iz BiH, što pokazuje rijetko ozbiljan pristup ovdašnjim važnim političkim temama kad je regionalno novinarstvo u pitanju. Moglo bi se reći da se hrvatska javnost mnogo ozbiljnije i nepristranije bavi izbornim zakonom i hrvatskim pitanjem generalno, nego bosanskohercegovačka. Daleko je njihov pristup od idealnog, ali mnogo bolji od našeg.

To opovrgava Komšićevu tezu da se u Hrvatskoj ne trebaju baviti našim unutarnjopolitičkim problemima. Trebaju. Da se ne bave teško bismo u BiH vidjeli Komšića u izdanju dostojnom njegove funkcije člana Predsjedništva BiH. Njegovi bosanskohercegovački medijski istupi nerijetko djeluju kao kafanski razgovori, vrlo često zaslugom voditelja koji ga ugošćavaju, ali i njegovoj sklonosti kafanskoj retorici, rječniku, dikciji, govoru tijela, i njegovoj cjelokupnoj političkoj pojavnosti za unutarnju uporabu.

Vrlo je važno govoriti u javnosti Hrvatske i Srbije, pa donekle i Crne Gore, Kosova, Makedonije i Slovenije o tome što nas ovdje tišti jer njihova politika se nikad neće prestati baviti nama, a to kako će se baviti uveliko će ovisiti o tome što njihova javnost misli o našim temama koje im njihovi političari nameću kao bitne.

E, sad, da li je Komšić Hrvatima svoju sliku građanske BiH uspio nametnuti kao opciju vrijednu razmatranja? Mislim da nije.

Prvi razlog zašto to mislim je taj što je pobrkao babe i žabe. Na Stankovićevo pitanje/konstataciju da bi u građanskoj državi, u kojoj vrijedi pravilo jedan čovjek jedan glas, Srbi i Hrvati imali strah da će uvijek pobjeđivati Bošnjaci kao brojniji narod, Komšić je odgovorio protupitanjem: Što ste vi u etničkom smislu?

Svjesno je aludirao na Stankovićevo nehrvatsko etničko porijeklo kako bi poentirao da Stanković zbog toga u Hrvatskoj nije ugrožen. To znači zašto bi se u BiH netko osjećao ugroženim ako Bošnjaci stalno pobjeđuju.

Ja također vjerujem da Hrvat i Srbin u jednoj Zenici kao pojedinci nisu ništa ugroženiji od hiljada Bošnjaka koji u tom gradu žive. Mogu čak biti uspješniji, obrazovaniji, zdraviji a da su sve to postigli unutar sistema koji vrijedi kako za Bošnjake tako i za njih. Isto mislim kad je u pitanju život Bošnjaka i Hrvata u Banja Luci ili Srba i Bošnjaka u zapadnom Mostaru. Međutim, hajde neka onda gospodin Komšić lijepo kaže Hrvatima i Bošnjacima u RS-u da budu zadovoljni svojim životom tamo jer mogu birati i biti birani na sve moguće pozicije, uključujući predsjednika Republike Srpske. To što neće nikad biti izabrani neka pripiše njihovoj nesposobnosti da animiraju birače. Dakle, u BiH već imamo građanski model izbora, eno ga u Republici Srpskoj, ali ne funkcionira. Na osnovu čega da vjerujemo da bi funkcionirao na nivou cijele BiH? Ako sad imamo etničke homogenizacije, kad konstitutivnost garantira političku reprezentativnost na etničkom osnovu, kakvim bismo tek homogenizacijama i hegemonizacijama svjedočili da tih garancija nema. S druge strane, takav preustroj bi podrazumijevao svojevoljno odricanje od zagarantiranih političkih prava, a tko bi se toga odrekao? Nerealno je od Komšića očekivati da se odrekne prava da bude biran u Predsjedništvo zato što je Hrvat iz Sarajeva, zlatni ljiljan i u ideološkom smislu nije hrvatski nacionalist. Jednako nerealno je očekivati da se Hrvati i Srbi odreknu prava da se bez njih ne može formirati vlast na federalnom i državnom nivou.

Drugi razlog zašto Komšić nije odobrovoljio hrvatsku javnost za građanski koncept uređenja BiH je taj što je rekao da se kandidira po četvrti put jer kad ne bi to učinio imao bi osjećaj da je dosadašnja tri mandata uzaludno proveo na poziciji člana Predsjedništva BiH. Ako nije za 12 godina uspio osnažiti građansku opciju, neće to ni za 16 godina. Pogotovo se to odnosi na dijelove BiH s hrvatskom i srpskom većinom gdje su, zahvaljujući, između ostalog i njemu, nacionalizmi jačali. Uspješno je korišten za uvjeravanje birača da je on sredstvo bošnjačke nacionalne politike za dominaciju nad drugima. Ne želim reći da to zaista jeste, ali mogu reći da Komšić nikad nije imao argumente da ih razuvjeri. Kontinuirano raditi pogrešnu stvar a nadati se dobrom ishodu, nije karakteristika inteligentnih ljudi.

Ono što bi Hrvate i Srbe omekšalo za priču o građanskoj državi jeste ideološka pluralizacija unutar njih samih. Komšić to onemogućava. Niti svoju stranku šalje među njih, niti dopušta da sami nešto slično naprave jer njegova kandidatura svaki takav pokušaj guši i tjera ih u Dodikov, odnosno Čovićev tor. Tako će biti i ovog puta. Nesumnjivo će Komšić pobijediti, a nakon njegovog novog mandata od četiri godine Srbi i Hrvati će biti još četiri svjetlosne godine udaljeniji od Bosne i Hercegovine. On to ima pravo, nitko mu ga ne može oduzeti, ali ono što bi svim biračima trebalo biti jasno jeste da njegovim odabirom nisu učinili ništa za jačanje građanske opcije u BiH niti su učinili bilo što za poboljšanje položaja Hrvata niti su učinili išta na planu da Bosne i Hercegovine bude više. Ono što jesu učinili je to da ogromna većina Hrvata misli da im njihovi sugrađani, etnički Bošnjaci, rade iza leđa, pritom ne donoseći ni sebi ništa dobro. Da to rade iz čiste pakosti. To je ono što je uvjerenje, ne nužno i istina. To ih međutim neće razuvjeriti u njihovom stavu da se zajednički život ne isplati.


Vedran Filipović, Prometej.ba