Nemoguće je odvojiti fudbal od gledanja šire slike, kaže dr Stiv Frosdik, ekspert u sportskoj bezbednosti i koautor Fudbalskog huliganizma. Hipoteza koju iznosi sociolog Erik Danin u svojoj knjizi Sportske stvari, jeste da su sportski događaji domeni u kojima ulogu igraju druga bitna pitanja u društvu -- klasa, religija, nacionalnost, politika, istorijsko rivalstvo. Demografija je važna stavka. Bil Baford, koji se bavio nasiljem u fudbalu osamdesetih u Engleskoj, kroz knjigu Među nasilnicima objašnjava da navijači ne vole strance. "Oni žele da brane svoju zemlju"; "žele naciju kojoj pripadaju i za koju će se boriti". Prisustvo drugih nacija, tenzije u Evropi, jačanje nacionalizma, migrantska kriza, podele i lični doživljaji o globalnoj superiornosti -- sve je to probudilo stare duhove. Mediji imaju veliki uticaj na navijače, pa tako vesti o Turcima, Poljacima, Bugarima, Letoncima, "muslimanima", pa i o rivalitetu velikih zemalja i te kako jačaju nacionalni duh i rivalitet prema tim nacijama ("odbraniti naciju od... Zapada, Istoka, muslimana..."). Engleski navijači došli su sa idejom o bregzitu i mržnjom prema Francuzima, a Rusi sa idejom o velikoj i moćnoj zemlji, konstatuju na Ostrvu.

Pre dve godine, povod za nova granatiranja Izraela i Gaze bilo je ubistvo Muhameda Huseina Abu Kedira, za koje su sva šestorica osumnjičenih bile fanatične pristalice Beitar Jerusalima, čiji su navijači poznati po antiarapskim stavovima. Recimo, u Severnoj Africi i Južnoj Americi, samo u 2013. dogodio se ogroman broj smrti povezan sa fudbalom -- u Argentini 18, Kolumbiji 40, Brazilu 30, što je najviše u istoriji zemlje. U Argentini i Brazilu se, prema statistici, najčešće smrtni slučajevi dešavaju ne zbog tuča navijača, već zbog preterane upotrebe sile policije.

Geri Fin je u knjizi Fudbal, nasilje i društveni identitet napisao da je "intenzitet identifikacije sa timom taj koji čini da se pristalice osećaju kao da su jednako važne kao i igrači".

"Naše istraživanje ukazuje na to da će pojedinci u grupi doživeti jače emocije zbog zajedničkog iskustva događaja", kaže psiholog Geri Štajnberg sa Univerziteta Tenesi. "Međutim, tip emocija koje osećaju u velikoj meri zavisiće od prirode događaja. Tako, ako ljudi zajedno prisustvuju nasilju, osećaće bes, a ako prisustvuju dobroti, osećaće više empatije." Jednostavno rečeno, zajedničko iskustvo će uvećati našu podrazumevanu reakciju na događaj.

Autorica: Zorica Marković, nedeljnik.rs

tekst preuzimamo uz dopuštenje Nedeljnika