Ilustracija: Slika zaslona portala RTRS-a i Infosrpska, pristupljeno 27.12.2018.

Skup podrške „Pravda za Davida“ traje skoro 9 mjeseci, i u tih 9 mjeseci moglo se vidjeti koliko politika i vladajuće strukture u Republici Srpskoj poštuju medije, ali i koliko sami novinari poštuju sebe.

Entitetski servis i entitetska agencija u RS u tih 9 mjeseci zajedno sa ostalim kvaziportalima truju javnost svojim lažima, svojom pristrasnom politikom. Iz dana u dana objavljuju informacije koje nisu tačne, objavljuju informacije koje odgovaraju onima, čitaj vladajućoj strukturi.

Svakim danom na ovim medijima se može pročitati samo ono što je protiv grupe „Pravda za Davida“. Kao javni servis i entitetska agencija u RS dužni su da objavljuju tačne i objektivne informacije u službi građana. Ne da šire mržnju i strah među ljudima.

Do koje mjere ide kvazinovinarstvo, oslikava posljednje dešavanje već udružene trojke portala Infosrpska, RTRS-a i Srne. Infosrpska prva objavi laž, nakon pola sata preuzima agencija i javni servis. Infosrpska je portal koji nema impressum, nema potpisane novinare, nema ništa. Služi za dezinformisanje javnosti kao i kopča koja povezuje ova tri medija.

Po nekom novinarskom pravilu, ako ste pravi medij, ne prenosite informaciju prije same provjere. Ali zašto bi je i provjeravali kad tri već spomenuta medija dobiju pripremljen tekst koji objavljuju u određenom trenutku.

Kome je više bitna objektivnost? Novinari danas idu linijom manjeg otpora. Da ne generalizujem, nisu svi isti, nisu ni svi novinari na javnom servisu isti. Neki su odbili da prate sva dešavanja oko „Pravde za Davida“. Nisu svi prodali obraz. Problem dolazi što većini novinara odgovara takvo stanje. Teško je danas pobuniti se, jer ako se pobuniš nisi više podoban i dobiješ otkaz. Novinari imaju porodice, djecu pa i zbog toga je još teže pobuniti se. Razumijem, ali ne opravdavam.

Obraz nema cijenu. Ovo što se dešava u posljednjih 9 mjeseci oslikava sav apsurd novinarstva u Republici Srpskoj gdje javni servis i agencija služe za dezinformisanje javnosti, a ne da budu svjetlo u novinarstvu preko koga će se građani informisati. Umjesto da javni servis bude javan, on je postao privatni servis vlasti, dok su privatni mediji koliko toliko objektivniji, ne računajući u to Alternativnu televiziju koja je kupljena.

Mediji u Republici Srpskoj su nažalost podijeljeni na dvije strane, političke. Jedni podržavaju vlast, drugi opoziciju. Niko ne podržava građane. Ništa bolja situacija nije ni u Federaciji. Svijetlih primjera naravno da ima, poput TV1, Al Džazire, N1.

Kvalitetne medije možeš prebrojati na prste jedne ruke. To više nije ni do medija. Do vlasnika je i vlasničke strukture. Novinarstvo je postalo sredstvo uzimanja novca od vlasti i ostalih struktura, umjesto da bude sredstvo prenošenja informacija bitnih za društvo.

Autor: Milan Ilić, Prometej.ba

Stavovi iznijeti u tekstu pripadaju autoru, ne nužno svi i uredništvu portala Prometej.ba