Bez velikog društvenog preslojavanja, što u konačnici podrazumijeva revolucionarno svrgavanje elite ili ratna dejstva koja mogu dovesti novu vlast, teško je očekivati da će jedna etablirana, u kriminalu ogrezla stranka, poput SDA nestati sa političke scene u Bosni i Hercegovini. Historija neumoljivo svjedoči da je dvor uvijek odlazio kao posljedica unutrašnjih intriga ili u revolucionarnoj vatri bijesa. No, zanos koji je vladao početkom prošlog stoljeća među radničkim masama ne postoji više. Stoga, teza koju zastupamo jeste da najveći saradnik u rušenju begovatskog trona mora doći iz samog dvora, a ta osoba je lider SDA Bakir Izetbegović.

Ovu neobična teza ima nekoliko argumenata koji joj idu u korist. Pomnije posmatranje izjava koje je dao Bakir Izetbegović nakon izbornog poraza u trci za člana Predsjedništva svjedoče da se Izetbegović obraća članovima SDA, tačnije, onom dijelu koji smatra da je Izetbegović odgovoran za gubitak Predsjedništva BiH, državne vlasti, nekoliko kantona uključujući vječiti zeleni bastion ZDK, pa sve do federalnog nivoa koji izmiče iz ruku SDA hobotnici. Naime, Izetbegović u nekoliko navrata poistovjećuje svoj i rezultat SDA, dajući im jasnu poruku da SDA jest jednako Bakir Izetbegović, dok jedan dio SDA to ne smatra tačnim. Nadalje, on tvrdi da nije mogao pobijediti 11 stranaka protiv sebe, ali da je doprinio izuzetnom rezultatu SDA. Lider SDA će i izjave o prijetnjama zapadnih ambasada, pozivanjem na reakciju naroda istovremeno kriti vlastitu odgovornost položaja SDA, koja je izgubila koalicioni kapacitet, osim onog koji je stekla ucjenama – slučaj DF.

Nakratko se osvrnimo i na stav o 11 protivnika. Naime, Izetbegović svjesno laže svoje članstvo o omjerima snaga. Za početak, SDA je imala deset puta veći budžet za izbornu kampanju. SDA se u kampanji oslanjala na zloupotrebu obavještajnog aparata, duboku državu i parainstitucije, te na Islamsku zajednicu BiH. Izetbegović očito nije bio ni sam ni usamljen u trci, naročito jer mu je pomoć trebao isporučiti i Mirsad Hadžikadić, koji je trebao odvući dio glasačkog tijela. Međutim, sa više od 100 000 glasova u korist Denisa Bećirovića, ni željenih 50 000 glasova Hadžikadića ne bi pomoglo. S druge strane, iako šire članstvo SDA to ne razmatra, protivnici Izetbegovića unutar SDA dobro znaju da su SDP, NIP, NES i NS imali dovoljno novca da vode kampanju, dok je ostatak od 11 stranaka radio u teškim okolnostima nedostatka novca. Iako je svaka podrška značajna, barem u mjeri da svoje glasače animiraju za izlazak i glasanje, a ne uništavanje glasačkih listića, bitno je uvesti u diskusiju upravo ove nijanse koje značajno mijenjaju izjavu o herojskoj borbi jednog protiv njih jedanaest. Nadalje, situacija u SDA je u toj mjeri antagonizirana, paralizirana interesima i strahom, kao i bijesom zbog gubitka vlasti, da se potpuno otvoreno može pisati i govoriti o planovima za savladavanje SDA, jer problemi unutar te stranke neće nestati dok je tu porodice Izetbegović, što Izetbegovića čini korisnim na sasvim uvrnut način – shodno uvrnutosti same politike u BIH.

Međutim, stav koji zastupa Bakir Izetbegović možda je i najbolji za, ukoliko odbacimo druge mogućnosti slabljenja SDA, konačno odvajanje ove stranke od poluga vlasti kakve su obavještajni aparat ili pristup velikim socijalnim fondovima kojima hrane svoju glasačku mašineriju. Očito je da Bakir Izetbegović ne smatra sebe odgovornim za situaciju u SDA, nasuprot ogromnom članstvu SDA koja smatra da gubljenje preko 3000 pozicija u vlasti jeste krivica bračnog para Izetbegović.

Krenimo redom, od trenutka kada Izetbegović bira Sarajlića umjesto Čampara, što će rezultirati osvetom Čampara i padom Asima Sarajlića. Izetbegović bira ne popustiti suprotnoj struji, nego u Kantonu Sarajevo instalira Fikreta Prevljaka znajući da unutar SDA u KS neće biti napada na ovog opasnog čovjeka. Ipak, nemoguće je da Izetbegović nije znao da u kontekstu slučaja Memić Fikret Prevljak će biti šamar stanovnicima Ilidže, koji su uzvratili birajući kadra Trojke, Nermina Muzura. S obzirom da je Muzur donedavni kadar SDA, utoliko je poruka jasnija Izetbegoviću, građani nisu glasali zaista za novu ideologiju u društvu, nego protiv ideja Bakira Izetbegovića.

No, Izetbegović, radišan u korist SDA štete nastavio je sprovoditi sve svoje zamisli, pa je SDA pripomogao Harisom Zahiragićem u Predsjedništvu te stranke, Farukom Kapidžićem u cirkuskoj postavi te stranke, u kojoj su glavne role već izvodili Fadil Novalić i Bisera Turković. Podsjetimo da je Fadil Novalić izbor upravo porodice Izetbegović, koji je svoj mandat uspio pretvoriti u beskrajni niz gafova. U bolesnom bosanskohercegovačkom društvu čak ni kriminal nije toliko opasan za politiku koliko odati utisak potpunog političkog idiota, što je premijer uspio.

Drugi kadar jeste Bisera Turković, ubjedljivo najbolji protivnik Željka Komšića, o čijem sukobu, veoma zanimljivo, patriotsko-obavještajni krug nije pisao, ali se sporadično pojavljivala i mogla vidjeti ogorčenost upravo Biserom Turković na mjestu ministrice vanjskih poslova BiH. Kako je ucijenjena DF siguran podanik SDA, jedini način propadanja odnosa jeste unutrašnja nekomunikacija, kakva je sve ove godine postojala između kabineta Komšića i Turković. Samo Bisera Turković, želeći zaprijetiti Zapadu Iranom i iranskim utjecajem, može izvoditi svoju izvedbu pokrivanja u trenutku dok se ljudi po Iranu ubijaju, a da tim potezom do kraja anulira sve izjave Željka Komšića upućene Zapadu.

Na kraju, bilo kakvo pojavljivanje Sebije Izetbegović u javnosti je najbolja kampanja protiv SDA. Nije mnogo bolje kotirao ni nosač kišobrana Alije Izetbegovića, prvi obavještajac porodice Izetbegović, jer je na kraju postalo svakome jasno da aparat države zaslužen za sigurnost jedino služi u privatne interese dvora. Ta pomalo zastrašujuća činjenica da svako može postati meta aparata dodatno je motivirala ljude da prešute sve antagonizme unutar Trojke i kasnije Osmorke. OSA, o kojoj se raspredaju priče potpuno je šuplja organizacija koja curi na sve strane. Međutim, iako su svi ovi problemi unutar SDA poznati, oni su istovremeno nerješivi zbog međusobnih poslova – svi znaju tajne drugih.

Za nastavak problema unutar SDA ključno je zadržati Bakira Izetbegovića na čelu SDA dovoljno dugo da niti njegov odlazak više ne može promijeniti stvari, niti dolazak novog čovjeka može dati dovoljno vremena za promjene. Razumljivo, hipoteza o korisnosti Izetbegovića otvara i sljedeću konstataciju: ono što je dobro za slabljenje SDA i dalje podrazumijeva da će društvo čekajući dinastički sunovrat trpiti Sebiju Izetbegović na mjestu direktorice KCUS-a, iako bi to mjesto mogla brzo izgubiti, potom u skupštinskim klupama, Novalića, Mehmedagića i sve ostale vedete SDA u dužem ili kraćem periodu. Problemi dvora će ostati problemi dvora, ali korjenite promjene koje priželjkuje bh. društvo daleko su teže i kompleksnije. Neke procjene pada stanovništva, gubljenja biološke mase, govore da se društvo neće nikad ni oporaviti. Jer, sve i da Izetbegović padne, 30 godina vlasti ove porodice već je ostavilo teške i neizlječive rane u ovom društvu. Vrijedi potcrtati da su imali veliku rušilačku pomoć u vidu srpskog i hrvatskog dvora, njihovih elita, porodica i potpuno jednake unutarstranačke logike. Tema međusobnog antagoniziranja između tri nacionalizma zarad ostajanja na vlasti kako bi se sprovodila kadrovska politika slična opisanoj u ovom tekstu već je bila predmet brojnih analiza. Zajednička je konsekvenca postepenog ruiniranja cijelog društva.


Suad Beganović, Prometej.ba