Poseban fetišizam patriotsko-obavještajnog kruga ogleda se u neprestanom opetovanju teze o nezavisnosti i suverenosti, ponavljamo, suverenosti nezavisne države Bosne i Hercegovine i ugroženosti te iste suverenosti. Napadači na tu suverenost su promjenjivi i poslovično odgovaraju u tom trenu datim neprijateljima SDA i DF falange.

Ovih dana zbog neizvjesnosti izbora vlasti, neprestanog preslagivanja koalicijskih odnosa i gubitka vlasti u Vijeću ministara BiH broj neprijatelja se brzo povećao, a među njima su sada i Evropska Unija, Sjedinjene Američke Države, Visoki predstavnik Christian Schmidt, listom svi koji se oglašavaju u javnosti i svi drugi koji se ne oglašavaju, ali bi po htijenju falangista morali dati svoj sud, usklađen s njihovim. Obavještajci su u jednom tekstu objavili i broj registarskih tablica automobila Christiana Schmidta, kako bi mu dali do znanja da ga prate.

Prije nekoliko dana i Ministar vanjskih poslova Turske Mevlut Cavusoglu na sastanku sa Biserom Turković u posljednjim danima njenog mandata ponovio je da „...snažno podržava teritorijalni integritet i suverenitet Bosne i Hercegovine“, te nakon toga ponovio Izetbegovićeve stavove o zapadnim intervencijama u formiranje vlasti, te dodao da je Turska „protiv svih vrsta stranih intervencija u ovaj proces.“

Bilo je to polovinom januara ove godine i sa dvije kratke izjave podmirio je narativ patriotsko-obavještajnog kruga, koji su zažmirili na izjave turskog ministra koje je dao nakon toga, zapravo, minut nakon podrške suverenitetu:

„Sa žaljenjem želim kazati da u kontekstu borbe protiv FETO-a u Bosni i Hercegovini nije ostvaren željeni rezultat. Stoga je naše najveće očekivanje i od sljedeće Vlade koja će biti uspostavljena da nam pruži konkretnu podršku u borbi protiv FETO-a“, izjavio je Cavusolgu. Time je Cavusoglu pokazao šta zaista misli o suverenoj politici Bosne i Hercegovine, kada u javnost odašilje, ne molbe, nego očekivanja da BiH hapsi državljane za koje Turska odluči da ih treba uhapsiti. O tome šta očekuje Turska i traži iza zatvorenih vrata možemo samo nagađati. Ova izjava nije posebno zabrinula dobro plaćene patriotske dušebrižnike.

Naravno, na kraju je izjava morala imati i taj emotivni, religiozni dio, pa je ministar vanjskih poslova izrazio veliku zabrinutost za napade na džamije u BiH.

Tu veliku zabrinutost Cavusoglu nije prenio srbijanskom kolegi Ivici Dačiću na sastanku održanom svega desetak dana poslije. Međutim, izjave nakon sastanka daleko su bile toplije, skoro prisne, od gore citiranih sa Turković.

„Živimo period najboljih odnosa Turske i Srbije, ovo je zlatno doba naših odnosa“, izjavio je Cavusoglu i nije u krivu. Tursku redovno hvali i Milorad Dodik. Ministar je dodao i kako je „nivo turskih investicija u Srbiji u konstantnom porastu“.

A suverenitet Bosne i Hercegovine, skarletno slovo u javnosti i neuralgična tačka silnih državotvoraca, na sastanku Srbije i Turske testirana je sljedećom izjavom turskog ministra: „...za mir i stabilnost uloga koju će imati i imaju Turska i Srbija je jako važna“, čime je prezentiran stvarni stav i veliko poštovanje prema suverenoj politici Bosne i Hercegovine za koju će se pobrinuti Turska i ista ona Srbija o kojoj svaki dan slušamo kao generatoru svih problema. Zanimljiva je i riječ „mehanizam“, a ne recimo sporazum ili saradnja, jer je turski ministar vanjskih poslova Bosne i Hercegovine govorio o „trilateralnom mehanizmu Turska - BiH - Srbija.“

Ni ovaj upad u suverenitet nije zabrinuo obavještajni krug, jer su bili prezauzeti pišući pisma Bidenu, kojem su sugerisali o njegovim greškama koje se moraju ispraviti, jer Bosna i Hercegovina je bitno geopolitičko čvorište, koje će biti mirno samo ako se ispune zahtjevi geopatriota iz Bosne i Hercegovine.

Zanimljiva je ta pozicija Turske, ako jednog dana, po uzoru na Švedsku, zatraže hapšenje po Bosni i Hercegovini kako bi „naša suverena“ ušla u NATO savez. Šta u SDA-DF misle o položaju Turske prema Rusiji, jer u nedavnom intervjuu Željka Komšića kod Senada Hadžifejzovića, on je potanko, onako baš kafanski, posložio sve svjetske probleme osim jednog – nigdje nije spomenuo Tursku. Tursku koja ima mehanizam sa Srbijom, da obezbijedi mir i stabilnost.

Stav SDA je poznat, ali vrijedi spomenuti da nakon investicije u vojnu industriju u Živinicama Turska ovih dana kupuje goraždansku fabriku za proizvodnju eksploziva Pobjeda Rudet d.d. Još je velom tajne sakriveno ko je nedavno kupio i dionice Igmana iz Konjica. O tome koliko Sjedinjene Američke Države vole da se drugi miješaju u vojni biznis pisano je već u tekstu „Između Turske i Zapada u vremenu bosanskohercegovačke krize“, a da do danas nije odgovoreno šta je to Bakir Izetbegović dogovarao sa Turskom.

Suad Beganović, Prometej.ba